Umjetnost motivacije

Studiranje je mrtvo

Želim s vama podijeliti post koji je napisala Bernarda Jug, učiteljica engleskog jezika koja je jedna prominentna figura među prosvjetarima, žena koja mnogima u mnogočemu može biti uzor jer ne pristaje na manje od onog što zna i zaslužuje, jer stoji iza svojih riječi, jer je dosljedna samoj sebi, jer je puna vrijednih iskustava. Ona je onakav borac za pravdu kakav nam treba. Ne ovakav borac: "Dajte svima jednako, bez obzira prema zaslugama", već "Dajte svima onoliko koliko su zaslužili svojim radom i trudom". A također i "Svi mogu, samo ako žele". U ovom postu, ona je sažela sve što ja već godinama mislim o našem školstvu, a otkad sam na fakultetu i o akademskom obrazovanju. 

Post govori o zaglupljivanju djece, o hiperprodukciji fakultetlija bez pravih sposobnosti i vještina, o apokalipsi kritičkog razmišljanja, mašte, kreativnosti i pismenosti, o manjku odgovornosti i količini egotripa na kojoj se nalaze današnji studenti.

Molim vas da pročitate, a na kraju ću ja dati svojih par pametnih (ili ne), a i malo svog iskustva s druge strane.

"Studiranje je mrtvo. Današnji fakulteti su čisti vrtić. Standardi nisu ni blizu onakvi kakvi bi morali biti na akademskom nivou. Isto je i sa srednjim i osnovnim školama.
Srednje škole postale su nivo nekadašnje osnovne škole, a osnovne škole pretvorile su se u vrtiće u kojima se svima plješće i svi dolaze doma sa smješkićima, čak i za žvrljotinu koja ne sliči ni na što, ali svima se dijele nagrade da se "slučajno ne povrijede nečiji osjećaji".
I baš zbog toga pravo studiranje danas ne postoji, osim kod onih kvalitetnih studenata koje svaki fakultet nalazi u tragovima.
Osim bazne nepismenosti u materinjem jeziku te katastrofalnog matematičko-logičkog znanja, niti informatička pismenost ovih kvazi-digitalnih generacija nije na zadovoljavajućem nivou. Znati igrati igrice na računalu nije isto što i biti informatički pismen. O sposobnosti usmenih izlaganja i konstrukcija rečenica i to na materinjem jeziku da ni ne govorimo! O gotovanluku i lijenosti također!
Pravih studenata koji zaista prostudiraju i promisle o onome što studiraju na svakom fakultetu je vrlo malo. I zato i imamo toliku hiperprodukciju onih s titulama koji samo mašu diplomama, ali zapravo nisu nikakvi stručnjaci.
Vrijeme je i da se to konačno raskrinka i da se odvoje pravi od prijetvornih, da se konačno sve nazove svojim pravim imenom.
U ovo vrijeme učenja na daljinu to samo još više dolazi do izražaja.
Istinski učenik oduvijek je bio samostalan, istraživački nastrojen i s guštom sam učio.
Niti jedan fakultet nije stvorio niti Mozarta, a niti Teslu.
Niti jedan učitelj/profesor nije "proizveo" niti jednog takvog istinskog istraživača, znalca.
Oni su stvarali sami sebe.
I to je moja poruka svim učenicima, svim roditeljima, svim studentima i svim ljudima uopće koji pate od silnih titula koje su im samo za mahanje pred rodbinom ili samo za dobivanje radnog mjesta kojeg nisu niti dostojni jer nisu sposobni za njega.
Budite kvalitetni učenici. Čitavoga života.
Nemojte čekati da vam netko sve nacrta ili da vam da znanje na pladnju.
Nikad nije bilo bolje vrijeme za učenje.
Nikada nije bilo ovoliko šansi za sve i to za sve jednakih šansi.
Nikada ovoliko vrata nije bilo otvoreno onima koji zaista ŽELE ZNATI.
Do istinskog znanja ne dolazi se preko učitelja, nego samostalno.
Zapamtite to.
Svi koji sada šizite jer morate "sami učiti", naučite konačno što je pravo učenje. Možda sada to shvatite. Ako to želite, sada ćete izuzetno profitirati. Ako ne želite, nećete nikada, niti uz najbolje učitelje, a niti da vam netko sve da na pladnju. Zapravo, sve već je na pladnju, dostupnije no ikada prije.
Živimo u najboljim mogućim vremenima. Izbor je na svakome od nas hoćemo li svakoga dana znati sve više ili će nam mozak sve više propadati okupiran glupostima.
Za buljenje u igrice ili TV imate i po 8 sati dnevno vremena, ali za pročitati knjigu nemate vremena i stalno kukate kako ste preopterećeni. Dno dna! Za gluparije niste preopterećeni. Samo kad treba nešto zaista kvalitetno i s razmišljanjem ili koncentrirano raditi, onda ste odjednom "preopterećeni". A da sami sebi priznate da ste sami sebi uništili osnovne ljudske sposobnosti, maštu i koncentraciju?!
I zbog toga je krajnje vrijeme da se diplome daju samo zaista izuzetnima jer ne moraju niti svi imati svjedodžbu završene osnovne škole, niti srednje škole, a niti fakulteta.
Neka bude svima po zaslugama.
I onda se upravo ti s lažnim diplomama iza kojih NE STOJI PRAVO ZNANJE I SPOSOBNOST, rugaju majstorima, zanatlijama, fizičkim radnicima i poljoprivrednicima koji su često na višem stupnju (u svakom smislu) te inteligentniji od mnogih današnjih mahača diplomama!
Dosta više! Primite se pravoga posla! Dokažite da vrijedite svoje diplome i da zaista jeste stručnjak!
Forsanje da svi imaju završenu osnovnu i srednju školu pa makar i s poklonjenim dvojkama, nije rješenje i ne vodi napretku društva!
Isto tako se forsanje fakultetlija također dovelo do apsurda!
Neka bude manje onih s diplomama svih razina, ali neka oni koji ih zarade zaista budu na nivou!"

Bernarda Jug odlično je uočila probleme. Nažalost, količina problema s kojima se naše školstvo bori ne bi stali u jedan post, a možda ni u jednu knjigu. 

Manjak motivacije i lijenost s kojom većina studenata dolazi na fakultet kako bi "studirali" proizlazi iz mentaliteta u kojem se odgajaju, a to jedan neradnički i gotovanski odgoj gdje se zbilja sve i očekuje na pladnju. Evo, ja govorim iz svog iskustva, a bila sam (zasad, jer ću vjerojatno proći kroz sito i rešeto još jednog faksa) na dva zagrebačka fakulteta.

Naivno sam, prelazeći s Agronomskog na Zdravstveno veleučilište, mislila kako su studenti biomedicinskih znanosti savjesniji jer će jednoga dana raditi s ljudima, jer će njihovo znanje kasnije za nekoga značiti remisiju ili regresiju, oporavak ili daljnje propadanje. 

Aha.

Kažem vam sada i ovdje da su ti ljudi jednako nesavjesni oko svog studiranja, a većina ih je upisala reda radi. Reda radi (jer je to ISPLATIVIJE! jer su starci rekli da se studirati mora, to je sada imperativ jer inače ne vrijediš pišljiva boba!) su upisali profesiju koja traži ozbiljnu posvećenost čovjeka, jaki osjećaj osobne odgovornosti, ljubav prema ljudima, komunikacijske vještine, kreativnost...a većina ih niti neće raditi taj posao na kraju. ZVU godišnje izvozi na STOTINE, čak i TISUĆE studenata koji ne znaju gdje im je glava, a gdje rep, ne znaju koju su temu diplomskog ili završnog rada odabrali jer im je često netko drugi napisao taj rad. Ili su ga sami radili da oprostite, preko k**ca.

To uopće nije rijetkost. Na studentskim grupama neradnici redovito traže nekoga kome će platiti da im napiše završni, seminarski ili pak diplomski. Rad koji bi trebao biti kruna tvog studiranja. A znate li što je najžalosnije? Kada netko prozove takvo ponašanje, takav nemoral - na kraju ispada da je u manjini pod krinkom da "mnogi studenti imaju teške okolnosti i rade i studiraju", na što ja kažem - pa šta onda?! I rijetko je kad to zapravo razlog - ljudi su ljenčine koji će radije PLATITI nekoga nego napraviti nešto. Zar to nije apsurdno?!

Većini njih u interesu je da se što prije izvuče iz bilo kakvog posla, da nabavi grupe pitanja koja će biti na ispitu, prepiše i hajd' u kafanu. 

Da. Nažalost.

I kad kažeš nešto o tome, kad prozoveš to ponašanje, kad prijaviš takvo ponašanje, znate kako se to naziva? 

Nekolegijalnošću. Odmah si neprijatelj. Tvoja zainteresiranost i strast prema profesiji, prema predmetima se promatra kao nešto uvrnuto i smiješno. Samo jadnici zbilja uče. Znati nešto, čitati, učiti jer te zanima, a ne jer moraš - to su postale endemske osobine.

Ljudi žele doći do diplome varanjem, "daj dva za prolaz" mentalitetom i provlačenjem kroz kliničke vježbe tako što će se skutriti u kut i skrivati od pogleda mentora. Kao neki budući stručnjaci, a iskreno većina njih su glupi ko točak, nepismeni i bez ikakvih ambicija u životu. Ne znaju šta će sa sobom, a postat će za kratko vrijeme akademski građani. Iskoreno, ponekad mi se čini u onoj invaziji fotki s njihovih promocija kako su "studirali" samo da se mogu obući u togu i stavit kapu na glavu i na Instagramu i fejsu napisat svoje titule koje su dobili. "bacc. oec.", "mag.iur", "bacc.physioth." i slične titule.

I dobro je rečeno u postu, sada, s online nastavom, ta lijenost dolazi do izražaja više no ikada. 

Imam još što šta reći o ovoj temi i jako sam strastvena oko toga, ali neću duljiti. Najbitniji u svemu ovom je post koji sam podijelila. 

Ako imate još kakavo dodatno mišljenje, osvrt na napisano, slobodno pišite.