Poruka iznenađenja - #3

14. dio

BARTOL GRUBER

Od trenutka kada smo se zatvorili u sobu. Lindine oči ne dobivaju pauzu da odmore zbog prolivenih suza. Sjedi na krevet i jeca u dlanove. Kleknem ispred nje, svjestan šta nas je zadesilo. Uzmem ruke u svoje pa ih nježno poljubim.

„Hoćeš li dobiti nešto suzama?"

Podigne glavu i spoji pogled s mojim, a onda udahne duboko nekoliko puta. Uzrujana je. Razumijem zbog čega. Osjećam se isto kao ona, ali sa suzama nećemo ništa dobiti. Marta je željela izaći s Tiborom poslije večere, ali smo je zadržali u kući s riječima da će doći Sofija i Teodor, međutim javili smo im o čemu se radi te su nas nazvali s riječima isprike objasnili kako su im došli gosti pa da ne mogu doći.

Uspjeli smo večeras da je zadržimo dalje od njega, sprječavajući njihov izlazak. Čime ćemo se koristiti narednih dana i noći? Kako da joj kažemo o tome da ne treba biti s njim? Udahnem duboko pa sjednem pored Linde na krevet.

„Te njegove oči. Iste su Maksimove."

Izgovori s dozom gađenja.

„Zašto nam se ovo moralo dogoditi?"

Držala me je za ramena i gurala od sebe pa prema sebi, a suze su se kotrljale niz već mokre obraze. Kako da joj pomognem? Šta da uradim?

„Večeras sam upoznala njegovu kopiju. Osoba koja je htjela ubiti mog sina i mene, sada je njegov sin s mojom kćerkom."

Uhvati se za glavu pa krene jecati, ali ubrzo je privučem sebi na prsa.

„Čuti će nas, Linda. Hoćeš li se onda bolje osjećati?"

„Kome sam ja toliko skrivila pa mi se ovakve stvari dešavaju u životu? O, jadna ja."

Izvuče mi se iz zagrljaja pa ustane i počne koračati prema sobi, držeći se za glavu, a onda suze obriše dlanovima pa se vrati na prethodno mjesto s rečenicom i pogledom fokusiranim na moje oči.

„Imaš li način kako ćemo spriječiti njihovu vezu?"

Plašio sam se ovog pitanja. Kao i svaki put, traži u meni utjehu. Način na koji ću riješiti nastali problem. Ovaj put se razlikuje od ostalih. Sada ne znam kako da postupim i šta je ispravno da uradim.

„S onim očima i pogledom me je gledao Maksim. Ima i smeđu kosu na njega. Ma i ona visina, ista je njegova."

Opisivala ih je obadvojicu istovremeno.

S jednim je ona bila.

S drugim je naša kćerka.

Jedan je htio uništiti naše živote.

Drugi možda nema iste namjere, ali zbog prošlosti svog oca će ostati bez moje kćerke. Nećemo im dozvoliti da istu stvar urade i s Martom. Možda su saznali da je Marta naša i Maksim je skovao još jedan plan, kako da nam se osveti.

„Želim da ga ostavi, Bartole."

Jasno je rekla svoje želje, koje se ne podudaraju s Martinima. Luka kao da je pretpostavio da će se nešto dogoditi. Nije mu odgovarao. Imao je od početka samog odbojnost prema Tiboru. Mislili smo da je uzrok njegova zaštita prema Marti, a na kraju smo se uvjerili da itekako ima pravo što je želi zaštiti od njega.

„Ne mogu joj reći šta se dogodilo prije mnogo godina."

Šutio sam i klimao glavom dok su se njezine rečenice nizale jedna za drugom. Znam da joj ne možemo reći kako je Tiborov otac, Maksim, želio napakostiti njezinoj majci i bratu.

„Pitati će me gdje ste bili ti i Marta, šta da joj kažem tada?"

Nisam ni pomislio da će pitati za razdvojenost između nas. Linda se opet ustane s kreveta i uz nekoliko dubokih uzdaha dođe do prozora te ga otvori.