Poruka iznenađenja - #3

18. dio

MARTA GRUBER

Boravak u vikendici nije bio ni približan onom o kojem sam maštala. Tibor se trudio da mi udovolji sve što sam poželjela, ali ni to mi nije dovoljno. Nisam mogla izbaciti napisane riječi iz poruke, ali to nisam mogla podijeliti s njim. Cijelo vrijeme sam mu se žalila na mučnine, sve dok nije predložio da idemo doktoru, od tog trenutka sam počela glumiti da mi je malo bolje, ali kako bih izbjegla fizički kontakt, i dalje sam se oslanjala na blagu mučninu. Osim riječi koje su se konstantno vrzmale po mislima i jasnog odgovara za koji sam se odlučila, smjenjivale su se s dečkom koji mi je brat. Nažalost, nisam mislila o njemu na taj način. Zaključila sam da sam bolesna, ali ne zbog mučnine nego zbog psihičkih poremećaja.

„Hoćeš li da te odvezem doktoru?"

Čuvao me je za ruku, isprepletenih prstiju dok nas je vozio prema gradu, a moj pogled počiva na putu ispred nas dok su misli još dalje nego pogled.

„Biti ću dobro. Treba mi samo malo odmora."

Od čega se trebam odmoriti kad ne radim ništa u životu osim što se zaljubljujem.. dobro, Marta. Ne moraš dvadeset i četiri sata sebi stvarati grižnju savjest zbog situacije u kojoj se nalaziš. Moram! Raditi ću sve dok me ne prođe jer činim grešku za greškom, bespotrebno. Zašto mi je ovo trebalo u životu i koji trenutak je bio presudan da se nešto takvo dogodi?

„Brineš me, Marta."

Nisi svjestan koliko sama sebe brinem, ali šta da radim? Pogledam u njega na nekoliko trenutaka i shvatim da činim grešku prema njemu. Voli me. Zaljubljen je. Šta mu radim? Odmahnem glavom pa izustim.

„Nema potrebe. Vidjet ćeš da ću biti dobro."

Ustaljeno se nasmijem i naslonim glavu na njegovo rame. Njemu nisam ni rekla da mi se nepoznata osoba javlja s vremena na vrijeme i podsjeća da nisam upućena u vlastiti život, a da ona zna mnogo više o njemu od mene? Je li to moguće? Iskreno mislim da nije, ali crv sumnje me polako izjeda.

„Moraš biti dobro."

Otisne usne na čelo, ostavljajući kratak poljubac jer je pažnju morao posvetiti vožnji, ali jednu ruku prebaci preko mojih ramena tako da me zagrli dok držim naslonjenu glavu na njegovo rame. Pogled još uvijek počiva na putu kojim idemo.

„Neću te vidjeti do sljedeće nedjelje. Točno sedam dana."

„Ali ako ti budem potreban. Znaš da ću ostaviti sve da te dođem vidjeti."

Divno.

Predivno.

Koliko sam bezobrazna prema njemu na skali od nula do deset? Moj odgovor je jedanaest. Znam da nikada više neću naći dečka poput njega, ma s koliko god drugih da ih pokušam. Nijedan neće biti dovoljno dobar da ga zamijeni. Doći ću u takvu situaciju da ću ga izgubiti ako se nastavim ponašati kao sada. Distancirano. Hladno. Ako nastavim izbjegavati njegove dodire, a svjesna sam da ga djevojke žele. Bivša mu je za petama i čeka trenutak u kojem ćemo se posvađati da bi mogla s njim stupiti u bilo kakav kontakt.. ali on ne želi. Njegovo mišljenje je da se ne treba miriti s bivšima. Ne smijem mu postati bivša. Ne!

„Ne želim ti biti obaveza."

Dobijem kratak pogled, ali riječi i nisu bile takve.

„Koliko puta ti trebam reći da mi nisi obaveza? Koliko puta trebam ponoviti da sam podijeljen na dvije strane? Ti si na jednoj, posao je na drugoj. Ako se sad ne uložim u ono što gradim. Ne mogu ostvariti obitelj kakvu želim s tobom. Želim da imate sve što poželite."

Svaki put čujem iste riječi kad počnemo razgovarati o našoj budućnosti. Želimo iste stvari. Kuću, udaljeni od sviju, ali ukrašenu zelenilom i cvijećem, ali najviše od svega želimo djecu, mnogo djece i da budemo sretni. Tibor se zauzeo za to da osnuje dio svoje firme od koje će moći ostvariti ono što želi.

„Zato ne želim da te ometam preko tjedna."

Kratko odgovorim, ne želim produbljivati rečenice koje su izgovorene dok mi se u dubini misli pojavljuje pitanje, želim li uopće sve isto kao prije ili se na trenutak život poigrao sa mnom te me zbunio, doveo do toga da više nisam sigurna u ono što sam željela donedavno.

„Ne ometaš me. Ako ne budeš dobro, doći ću da te vidim."

Sigurno u kuću ne možeš doći da me vidiš jer moji ne žele o tebi ni razgovarati ispred mene. Nisam dobila ni mišljenje o tebi, što znači da možda i nisu zadovoljni mojim izborom. Luka je protiv naše veze već duže vrijeme, ali dođu trenutci kad prihvati ispred mene, ali za njega nikada to neće biti veza koju mi želi.

„U nedjelju ćemo se vidjeti."

„Nedjelja je naša."

Potvrdi.

„Tradicija se ne treba ukidati."

Nedostajala bi mi i nedjelja s njim ako prekinemo. Nedostajao bi mi njegov način razmišljanja i stvaranja budućnosti za nas, samo za nas dvoje i naš mali svijet koji ćemo stvoriti vremenom.

„Jesi li spreman da se boriš za nas?"

Pitanje koje mi je u trenutku prošlo kroz misli, završilo je izgovoreno prema njemu.

„Naravno da jesam. Protiv sviju bi išao zbog nas dvoje."

Grubost u glasu potvrdi točnost izgovorenih riječi.

„Posebna si. Kada kažem da ne mogu zamisliti život bez tebe, to uistinu i mislim."

Zašto ne učinim nešto da vratim obostrane osjećaje? Kako mogu sjediti pored njega kojeg nisam usporedila ni s kim i razmišljati o nekim, sasvim nebitnim stvarima dok mi izjavljuje ljubav? Njegova ljubav se jasno očituje. Dokazuje mi. Svakodnevno.

„Zavolio sam te, možda i previše za ovo vrijeme."

Tiho, ali dovoljno da čujem tugu u njegovom glasu.

„Kaješ se što me voliš?"

„Došli smo."

Podignem glavu i vidim da se nalazim ispred kuće. Uzme me za ruku pa se okrenem prema njemu.

„Ne kajem se što te volim."

Osmjehnem se i uzmem torbu koju sam spustila pored nogu jer ne želim da izlazi niti da ga moji vide.

„Piši mi kada mogneš."

„Hoću."

Otisnem usne na njegov obraz te izjurim iz automobila na svjež zrak koji mi u ovom trenutku dadne olakšanje. Je li razlog zrak ili odlazak iz Tiborovog društva? Šta mi se događaja? Želim biti s njim, ali ne osjećam mir koji sam prije osjećala. Uđem u kuću te kada vidim da su svjetla pogašena, postanem svjesna da su svi u sobama i spavaju. Odem u svoju potom je odmah zaključam. Kako ću dočekati da prođe narednih pet dana, a da ne podijelim ni s Lukom o čemu se radi? Bez obzira na sve. On je osoba s kojom sam uvijek dijelila sve tajne. Sve događaje kroz koje sam prolazila u životu. Ako želim saznati istinu, ne smijem nikome reći da se trebam naći s anonimnom osobom.