Poruka iznenađenja - #3

16. dio

LINDA GRUBER

„Kako možeš biti miran, a znaš šta se dešava u našim životima, Bartole?"

Izvučem se iz njegovog zagrljaja pa nam spojim poglede. Uzeli smo noć za sebe i da pogledamo film, kao u neka, dobra, stara vremena, ali fokus pažnje je rasijan. Ne mogu se smiriti. Od trenutka kad sam upoznala Maksimovog sina, nisam mirna. Zašto je pored svih djevojaka na svijetu našao moju Martu?

„Životi nam se mogu raspasti dok trepneš."

Pomjeri glavu gore pa dole, ali je ubrzo zaustavi ispravnom s pogledom na moje oči. Jasno mu u očima vidim da ne osjeća mir ni spokoj, ali misli koje se roje svakim trenutkom sve više u glavi, ne mogu odgurnuti niti početi razgovarati o onome što on misli.

„Za početak se trebaš smiriti. U suprotnom te mogu čuti i biti će samo još teže nego što je sada."

Tiho izgovori, ali sve što uradim jeste da smjestim lice u dlanove i dozvolim suzama da izađu na površinu. Sofija dijeli isto mišljenje s Teodorom. Misle da neće uraditi ništa što će naštetiti Marti, ali neću biti mirna sve dok ih ne razdvojim. Znam. Svjesna sam da će mi dijete biti u jako lošem emocionalnom stanju, ali vremenom će proći. Bolje da zbog prekida bude tužna nego da sazna kako joj nismo roditelji.

K vragu!

Ne smijem ni pomisliti šta će biti onda.. u slučaju da sazna pravu istinu. Osjećat će se izdano, prevareno, uništeno. Moja mala Marta će biti loše. Hoće li dozvoliti da joj objasnimo? Ne. Do toga ne smije doći i ne želim razmišljati šta bi bilo da se dogodi jer neće. Zaštititi ćemo je od surove istine.

„Linda."

Bartolove hrabre ruke se omotaju oko mene s nadom da će me smiriti, ali ne mogu. Drugačije mi je nego njemu. Teže je. On je otac i ima osjećaje u nižem intenzitetu prema djeci od mene. Ne. S ovim neću da kažem kako ih ne voli jer će te riječi biti totalno pogrešne. Voli ih. Sve troje jednako.

„Sve ćemo srediti, bebe. Neću dozvoliti ništa loše da se dogodi."

Prstima mi nježno prelazi dužinom leđa dok s usana silaze utješne riječi koje mi u ovom trenutku ne znače apsolutno ništa. Ne mogu se smiriti, ma šta god uradio, osim u slučaju da ih razdvoji. Tek tada ću biti mirna i sretna. Znajući da moja mala curica neće saznati istinu. Bolje je za nju da ostane uskraćena grubosti života.

„Moraš biti jaka. Trebaš mi Linda u dobrom stanju."

Izvučem se iz njegovog zagrljaja pa dlanovima obrišem mokre obraze i spojim pogled s očima u kojima sam uvijek pronalazila spokoj, čak i onda kada je pripadao drugoj ženi, ali ovaj put ne vidim ništa što će nas zaštititi. Ni on ne vjeruje da će sve proći u najboljem redu, ali meni govori suprotno od onoga što misli.

„Uradi nešto, Bartole."

Slegnem ramenima dok u glavi počnem slagati rečenice koje ću iznijeti na površinu.

„Reci joj da nam se ne sviđa."

Izvijem kut usne pa nastavim govoriti nakon što ga vratim u ispravan položaj.

„Možemo joj reći da imamo loše mišljenje o njemu."

Pozorno sluša svaku rečenicu koju govorim.

„Slagat ćemo da je ubio nekoga."

Odmahne glavom kad izgovorim rečenicu za koju znam da će nam povjerovati i ista ta rečenica će je sigurno odvojiti od njega. Bartolovi dlanovi završe na mojim obrazima uz izgovaranje riječi.

„Ne možemo raditi stvari koje će pogoršati situaciju. Slažem se da u ovim trenutcima izgledamo bespomoćno, ali kroz par dana ćemo naći adekvatan način za rješavanje problema."

„Jesi li dobro?"

Spustim dlan na njegovo čelo.

„Nemaš temperaturu, ali buncaš."

Otpuhnem nervozno pa nastavim.

„Ne možemo čekati i gubiti vrijeme. Šta ako joj kaže dok mi čekamo?"

Ustanem s kreveta pa krenem praviti korake po sobi, a melodija na televizoru počne dirati u najdalji živac pa uzme daljinski i ugasim ga. Ne mogu slušati nikoga pa čak ni televizor. Prođem dlanovima preko lica uz duboke uzdisaje.

„Trebamo ih razdvojiti."

Okrenem se prema njemu koji je još uvijek sjedio na krevetu. Odakle mu strpljenje da ostane miran u ovoj situaciji? Pomjerim glavu lijevo pa desno, nastavljajući ga gledati dok njegov tupi pogled počiva na tepihu.

„Poslat ću nekoga da im baci bombu."

Da! To će biti dobra ideja jer kad sve troje nestane tek ću onda moći mirno spavati jer ću znati da nemam opasnost za stopalima.. ali Bartolova podignuta glava i pogled prema meni uz ustajanje, zaustave tijelo u istom položaju.

„Mi nismo oni, znaš? Neću nikoga ubiti da bi bili sigurni."

Frkne na mene i tek onda shvatim šta sam upravo izgovorila. Nikada do sada nisam dobila povišen glas od njega, ali valjda za sve postoji prvi put, tako i za ovo.

„Oprosti."

Usiljeno izgovori potom se vrati na krevet. Dođem pa sjednem pored njega uz spuštanje dlana na rame i riječi na usnama.

„Razumijem tvoju reakciju. Prenaglila sam."

Oči u oči pa omotane ruke oko suprotnog tijela i glave spuštene na ramena uz otežano disanje.

„Šta smo si ovo napravili, Bartole moj?"

Tiho, ali sasvim dovoljno da me čuje izgovorim.

„Riješiti ćemo sve. Bitno je da imamo jedno drugo."

Istina.

Ne znam kako bih se suočila sa svim da nije pored mene. Stvorio nam je bajku od života i ne smijem dozvoliti da se pokvari niti na jedan trenutak. Godinama smo gradili dom pun spokoja, a da se u jednoj sekundi sruši kao da ništa nije bilo? Nikada to neću dozvoliti.

„Ne mogu zamisliti kakav bi mi bio život da te nema u njemu."

Spušten dlan na obraz uz dodirivanje nosova i oči usmjerene jedne prema drugima.

„Bebe, ne smiješ ni da misliš o tome. Pronaći ćemo način i sve će biti kao prije."

Uvjerava nas u dobro, ali hoće li doista tako biti? Ostaje nam da vidimo. Nada je jedina koja me drži da će se sve na kraju posložiti u pozitivnom smislu. Drugačije ne smije.

„Mnogo me boli glava."

„Zato što se brineš. Idemo leći."

Klimnem glavom potvrdno jer mi treba odmor. Voljela bih da mogu odmoriti misli na desetak dana, iscrpilo me je već, a šta će tek biti.. zašto, k vragu, pomišljam da će se nešto dogoditi što ne treba..? Na koji način mogu zaustaviti negativan tok misli?

„Hoćeš da ti dadnem tabletu za glavobolju?"

Bartolova brižnost u svakom trenutku me osvaja iznova i iznova. Voljela bih da moja djeca pronađu osobe koje će ih činiti sretnima, baš kao što njihov otac čini za njihovu majku.

„Dovoljno će mi biti da se uvučem u najsigurnije mjesto i odspavam."

Usiljeno se nasmiješim.

„Prije toga ću se istuširati i dolazim."