NIKOL KOVAČ
Gledam oči u kojima se jasno oslikavam i ne mogu vjerovati da ovaj dečko ispred mene pripada baš meni. Usne mi se razvuku u osmijeh, shvaćajući da sam sretna žena otkako ga imam. Ne mislim na prošlost. Živim sadašnjost i zamišljam nas u budućnosti.
„Mnogo si se zamislila, zvjezdice.."
Nagne se na mene pa me počne škakljati dok usne približava mojima. Istina je. Zamislila sam se, ali ti neću reći o čemu sam razmišljala, barem ne odmah. Prihvatim usne bez razmišljanja, omotavajući ruke oko njega, privlačeći ga sebi još bliže. Uvijek mi je malo njegove blizine. Razdvoji nam usne, a prstima pređe niz pramen moje kose, vrteći ga oko prsta dok me pomno gleda u oči. Sigurna sam da se vidi u njima. Ogleda se. Ne treba mu ogledalo jer njegovo leži ispod njega.
„O čemu si mislila?"
Provocirajući postavi pitanje, nakon čega se nasmije. Desnu ruku s leđa stavim iza vrata pa ga približim sebi, šapćući.
„Neću ti reći, jedini."
„A šta ako znam na šta si mislila, jedina?"
Izvijem obrvu na čelo, čekajući šta će reći, ali umjesto odgovara dobijem poljubac na čelo. Refleksno se nasmiješim.
„Neću da te postidim."
„A je li..?"
Sada sam se ja nalazila na njemu iako mi je pomogao u tome da ga okrenem na leđa, sama nikada ne bih mogla, ali zato imam njega koji se trudi biti dobar u svakom trenutku i pogledu. Ruke smjestim pored njegove glave tako da sam prstima mogla dirati kosu, a tijela su nam previše blizu da moram osjetiti otkucaje srca, baš kao što i on čuje moje.
„Hoćeš li da ti kažem o čemu sam razmišljala, da ne moraš nagađati?"
Zagrizem usne pa osjetim jače stiskanje za butine dok se smješkam toliko da izgledam poput zaljubljene tinejdžerke koja se prvi put u životu zaljubila i ima dečka, a ne djevojka koja je iskusila mnogo toga, a opet se osjeća kao da je sve prvi put. Posebno i moje.
„Neću se buniti ako to čujem od tebe."
„Lopove."
Nasmijemo se obadvoje, a onda ponovno završim ispod njega. Dugo mi je trajala dominacija, ali ne bunim se. Želim biti pod njegovim okriljem. Zarobljena samo za njega. Udaljena od svega drugog dok su mi misli upućene samo na nas dvoje. Možda bi nekome izgledalo čudno, ali za mene nije, ovaj put nije i moguće je da postoje trenutcima gdje ne misliš ni na šta drugo. Samo ti je važno da si s tom nekom osobom, a za mene je to on.
„Želim čuti o čemu je mislila moja ljubav."
Osjetim toplinu oko srca koja izvuče najširi osmijeh do sada, ovu večer. Matija zna sa djevojkama i u kojem trenutka šta treba da kaže. Dokazao mi je to za ovo vrijeme otkako smo zajedno. Često budem ljubomorna na djevojke koje su ga imale prije mene, kojima je poklanjao vrijeme i pažnju, ali onda shvatim da su one samo dio prošlosti, a da sada postojimo nas dvoje. Daleko od drugih.
„O tebi."
Kratko odgovorim, a onda se nadovežem, ne osjećajući nelagodu ni na sekunde.
„Još uvijek ne mogu vjerovati da pripadaš meni."
Slegnem ramenima koliko mi je to dozvoljavala njegova brzina.
„Ali samo tebi."
„I bolje ti je, znaš!?"
Promrmlja jedno kratko „mhm" pa spusti usne na moje, ali ovaj put bez prekidanja. Uzvraćala sam istom mjerom i jačinom. Nisam dozvolila da me nadvlada iako sam itekako znala da to radi mnogo bolje od mene, ali ne bih bila Nikol da se predam. Dok držim omotane ruke oko njegovog vrata i privlačim ga bliže sebi, osjetim njegove kako nalaze put na dugmićima mojih hlača i žustro ih otkopčava, spretno.
„Smijem li?"
Nakon što spusti hlače do koljena, stavi ruku na rub gaćica i zaustavi poljupce na trenutke dok postavlja pitanje na koje nikada ne zaboravi. Ovo nije prvi put da smo završili jedno s drugim, dijeleći intimu.. ali svaki put prije toga uslijedi isto pitanje na koje će dobiti potvrdan odgovor. Bez obzira, mnogo mi znači što ne zaboravlja na njega. Ne odgovorim riječima, ali uzmem donji dio njegove majice i povučem je prema gore, tako da je kroz nekoliko sekundi bacim na dno kreveta i osjetim kako prstima ulazi u mene, a na to samo duboko udahnem, boreći se za zrak.
„Ma..ti..ja."
Izgovorim na slogove, boreći se da imam zraka u plućima dok dodaje još jedan prst i ubrzava tempo.
„Ne."
Odmah se zaustavi, a onda nam spoji poglede.
„Ne želim završiti dok te ne osjetim."
Sklopi oči na trenutke.
„Mislio sam da.."
Sada sam ja otkopčavala njegove hlače dok sam klečala na koljenima, a njegova ruka se nalazila iza mog vrata. Pogledam ga direktno u oči i zagrizem usnu, a nakon što skine hlače, spustim glavu i počnem kvasiti stvar koju želim osjetiti u sebi.
„Ne radi mi to."
Povuče me sebi, zaustavljajući svaki naredni pokret i samo me obori na krevet, a ubrzo se nađe u meni, na početku se kretao polako, a onda sve brže i brže. Počnem se boriti za zrak dok krevet ispod nas škripi, označavajući brzinu njegovog kretanja, a onda se počnem tresti, izbacujući iz sebe enormno velike količine strasti, a tečnost iz njegovog tijela završi na mom stomaku uz duboko disanje i trzanje ruku koja se nalazila na udu. Spusti se tek toliko da mi ostavi poljubac na usnama, a onda se oboje nasmijemo u isti mah.
„Prijaš mi."
„Mnogo mi prijaš, Matija."
Uhvatim ga za zglob ruke te se ustanem kako bih dohvatila dlanovima njegove obraze.
„Nismo još gotovi, ljubavi."
Zakikoćem se na njegove riječi.
„Želim te cijelu noć za sebe."
Nastavi.
„Biti će mi malo, znaš..?"
„Tu sam sve dok te ne ispunim do kraja."
Veseli osmijesi prolome zidove sobe, nakon čega je uslijedilo još mnogo vrelih uzdaha i pripadanja jedno drugom na svaki način.
ŞİMDİ OKUDUĞUN
Poruka iznenađenja - #3
AksiyonHoće li poruka s nepoznatog broja dovesti do šanse da dvadesetogodišnjakinja sazna pravu istinu o svom životu ili će tih par riječi, možda naizgled nebitnih označiti potez kojim će započeti osveta zbog prošlosti? Treba li skrivati istinu ili je pogl...