Student home full of idiots //Marco Reus, Oscar dos Santos Emboaba JR//

Call :)

Buljim u njegovo ime na mobitelu i razmišljam hoću li ga nazvati ili neću. Prošlo je već 3 tjedna od mog dolaska u Münichen i njegov odlazak u London. Nismo se uopće čuli od one situacije na bazenima. Nedostaje mi i želim ga čuti. Ma nazvat ću ga, pa kud puklo da puklo.

Stisnula sam zelenu slušalicu pored njegovog imena i čekala da se javi. Zvonilo je i zvonilo, ali se još nije javljao.

*Third person's POV*

Oscar je taman izašao iz tuša kada je začuo zvonjavu mobitela. Brzo je omotao ručnik oko struka i izašao iz kupaonice trčavši do stola gdje mu je bio mobitel. Nije niti gledao tko ga zove nego je samo prešao prstom po ekranu i javio se.

"Halo?"

"Oscar?"-začuo je njezin glas sa druge strane linije.

Na trenutak se zamrznuo i nije ništa govorio nego je samo stojao zamrznut.

"Oscar? Molim te, reci nešto."-opet je začuo njezin glas i odlučio joj je odgovoriti.

"Maddie?"-uspio je progovoriti.

"Da."-odgovorila je.

"Kako si?"-umjesto da ju je hladno odbio, on ju je pitao kako je.

"Pa, da budem iskrena, nikako. Fališ mi. Kako si ti?"-odgovorila mu je, a zatim mu je uzvratila pitanje.

Nije znao što joj odgovoriti. Zapravo znao je odgovor, ali nije joj smjeo reći iskreno.

"Ja sam odlično. A možeš li mi reći zašto me zoveš?"-teška srca joj je ovo rekao.

Njoj je skoro mobitel ispao iz ruke jer se nije nadala ovakvom odgovoru.