"Kiss you" By: LoRa Styles* (Fanfiction Zayn Malik) [Završena/Completed] ✔

65. DIO

Zbunjeno sam joj prišla.
Amy: Šta je bilo?
Uzela sam novine. U njema se nalazio veliki naslov "Nakon dugo vremena napokon uhvaćena velika mafija". Pogledala sam iznenađeno prema Amandi. Pa da li je to moguće? Kako je moguće? Pa ona policajka je rekla da nisu ništa našli. Bila sam i sretna i uplašena u isto vrijeme. Da li je uhvaćena i Emily i njen otac?
Amanda: ’Ajde čitaj, čitaj. Naglas.
Krenula sam da čitam ali nas je prodavačica zovnula.
Xxx: Hej. Hoćete li kupiti ili šta?
Amanda: Ovaj...Evo, evo.
Amanda je otišla da joj plati, a ja sam sjela na obližnju klupu. I Amanda mi se pridružila za par trenutaka.
Amadna: ’Ajde sad.
Glas mi je nekako drhtao. Ne mogu da vjerujem da je možda Emily napokon došao kraj.
Amy: Umm...Noćas je uhvaćena najveća Londonska mafija za kojom se već neko vrijeme traga. Policija je sinoć dobila anonimnu dojavu u kojoj se navodi adresa glavnog šefa mafije. Policija je otišla da provjeri o čemu se radi ali nisu pronašli ništa. Na adresi je živjela najobičnija porodica. Međutim jednom od policajaca je to ipak bilo malo sumnjivo pa je ostao da posmatra kuću. U kasnim satima, porodica je pokušala da se iseli. Krenuli su sa gomilom stvari. Tada je policajac pozvao pomoć i uspjeli su da uhvate sve članove u bijegu. Ispostavilo se da je muški član porodice ujedno i šef cijele mafije, a čak je i njegova kćerka upletena u drogu jer je nudila nudila nekim prijateljima. Za sad se još uvijek traga za cijelom bandom iako su neki članovi već uhvaćeni.
Bilo je tu još mnogo toga ali sam pročitala samo ono najvažnije. Ruke su mi se tresle. Ne mogu da vjerujem. Ne mogu da vjerujem da smo uspjele. Naš plan je uspio. Emily je uhvaćena. Stavila sam ruku preko usta. U očima su počele da mi se skupljaju suze radosnice. Amanda me je čvrsto zagrlila.
Amanda: Gotovo je!!! Gotovo je!
Samo sam klimnula glavom i zagrlila je. Nisam bila u stanju da pričam. Tada mi je zazvonio telefon. To je bila Dianna.
#Amy: M-Molim?
#Dianna: Jeste li vidjele?!
#Amy: Evo upravo čitamo u novinama.
#Dianna: Aaaa!!! Ja sam sad gledala na vijestima! Ne mogu da vjerujem!!!
#Amy: Ni jaa...Uspjele smo.
Čula sam je kako vrišti od sreće. Prekinula sam poziv pošto ni ja ni ona nismo bile u stanju da više pričamo.
Amanda: Eto! Sada si napokon slobodna i možeš sve reći Zaynu!
Tada mi je osmijeh automatski nestao sa lica.
Amadna: Amy? Nemoj mi samo reći da ponovo postoji neki problem.
Amy: Pa vidiš postoji.
Amanda: A koji to molim te?
Pogledala sam je u oči. Ovaj put najozbiljnije moguće.
Amy: On mene više ne voli.
Duboko je uzdahnula i prevrnula očima.
Amanda: Ma otkud ti to znaš?
Amy: Pa znam Amanda. Našao je i novu djevojku...Jednostavno je krenuo iznova. Isto tako moram i ja...
Amanda: A jesi li možda zaboravila da si trudna?
Okrenula sam glavu. Počela sam da plačem ali ovaj put ne od sreće. Amanda me je nježno zagrlila.
Amanda: Amy ne možeš tako.
Obrisala sam suze i ustala.
Amy: Mogu. ’Ajde idemo. Vrijeme je za slavlje.
Prevrnula je očima, nasmiješila se i ustala.
Amanda: Jooj šta ću ja s tobom? Ovaj put si mi se izvukla ali sljedeći nećeš. Jednom ćemo morati o tome razgovarati do kraja.
Amy: Kako hoćeš. Sada treba da se radujemo jer je napokon došao kraj mom najvećem neprijatelju.
Amanda: Huh! Napokon.
Ustale smo i krenule negdje na sok. Osjećala sam se nekako slobodnijom. Svo vrijeme do sada sam uvijek bila pod nekim pritiskom i strahom. Sada je s tim napokon gotovo. Sada ću napokon moći da kažem da sam uspjela nešto riješiti u životu. Možda se i meni sreća osmijehnula?
......................................................................
Dianna: Moramo to obaviti što prije.
Amy: I ponovo ja moram sve da pričam?
Dianna: Pa ne. Imam i ja dosta toga da kažem. Ipak sam bila njena najbolja drugarica. Ja znam i da je navlačila prijatelje na drogu. Samo...Ti znaš za ono najgore. Za ubojstvo.
Amy: Jooj...
Amanda: Ma samo opušteno...Oni će to sve onda otkriti. Na tebi je samo da kažeš.
Amy: Ja ma lako je tebi reći.
Amanda: Pa ne, ozbiljno.
Dianna: I kad idemo?
Amy: Ujutru?
Dianna: Ja bih radije večeras.
Amanda: I ja.
Amy: A zašto žuriti?
Amanda: Pa bolje je. Večeras lijepo stignemo. Onda odspavamo u hotelu. Onda ujutru odete na policiju, kažete sve što trebate i to je to.
Amy: Okej, kako hoćete. I ti ćeš sa nama na policiju zar ne?
Amanda: Pa ako vi želite.
Amy: ’Ajde, bit će nam lakše.
Amanda: Hahaha, okej.
Dianna: Onda je vrijeme da krenemo da se spremamo.
Amanda: U pravu si. Idemo.
Popile smo zadnje gutljaje soka i ustale. 
Dianna: Idem ja pa se čujemo kasnije.
Amy: Važi.
Amadna: Baj.
Dianna: Baj.
Amadna: I? Jesi li uzbuđena?
Amy: Zbog čega tačno?
Amanda: Pa zbog ponovnog odlaska u London?
Amy: Ne...Zašto bih bila? Samo ćemo to obaviti i onda nazad u NY.
Amanda: Hoćeš reći da ti je sada draži NY nego London?
Amy: Pa da.
Protstrijelila me je jednim pogledom.
Amy: A šta je?
Uzdahnula je zadrmala glavom u smislu "Šta ću ja s tobom?". Napravila sam se da to nisam primijetila i nastavila dalje. Istina je da sam lagala. Osjećam veliku nervozu. Trebamo otići u London i policiji sve reći što znamo za Emily. Jako se bojim...Šta ako ne nađu dokaze za ubojstvo? Onda će ispasti da lažem...Ne znam ni ja. Uglavnom se osjećam mnogo bolje otkako znam da je uhvaćena. Samo se nadam da se neće sada ništa loše desiti. I da. Užasno sam uzbuđena zbog odlaska u London. Nekako imam neki čudan osjećaj u stomaku...Ne mogu to da opišem. Šta ako sretnem Zayna? Ma nema šanse. Mi ćemo biti na drugom kraju grada. Odsjest ćemo u Dianniom hotelu. Tačnije hotelu njenog tate. Moje staro radno mjesto...Svako malo gledam u stomak. Osjećam se tako čudno. Još uvijek ne mogu da vjerujem da sam trudna i to dijete je Zaynovo. Sada imam jednu prepreku manje da kažem Zaynu ali opet...Ne znam ni sama...Jednostavno mislim da me je zaboravio i ne bih trebala da se ponovo pojavljujem u njegovom životu...Osim toga...Sada ima Leu...Duboko sam uzdahnula i obrisala suzu koja je krenula da sklizne.
Amadna: Šta je bilo?
Amy: Ma ništa.
Nasmiješila sam joj se. Kada smo stigle do autoceste, zaustavile smo taxi.
......................................................................
Dianna: Zar stvarno svi moraju spavati dok lete?
Amanda: Pa valjda im je tako lakše.
Dianna: Ja to nikada ne radim.
Tako su njih dvije cijelo vrijeme dok smo letjeli vodile neke isprazne razgovore. Ja sam samo gledala kroz prozor. Bila sam užasno umorna i nervozna. Ne mogu da vjerujem da idem ponovo u London. Svi moji osjećaji se sve više bude kako se let bliži kraju. Amanda i ja sjedimo zajedno, a Dianna je iza nas. One su jedine u cijelom avionu koje pričaju. Ustvari to nije ni pričanje. Ne gase se. I bilo bi to donekle u redu da su to normalni razgovori nego one samo pričaju o nekim glupostima. Odjednom mi se Dianna nadvirila iznad glave.
Dianna: Ehej. Što to ti ne pričaš?
Amy: Misliš ja i još 4oo putnika? Naravno isključujući vas dvije.
Amanda: Pa zar nije ljepše pričati dok putuješ?
Dianna: Jooj meni jeste. Amanda...Jesi vidjela onog čovjeka malo prije što je...
I tako su one nastavile sa razgovorom. Ja sam se naslonila i odlučila malo odrijemati.
......................................................................
Dianna: Amy. Amy. Amy!!!
Amy: Ha?
Stigli smo.
Polako sam otvorila oči i pogledala oko sebe. Počeli smo da slijećemo. Nisam mogla da vjerujem.
Amadna: Woohoo! London ETO nas!
Svi su nas čudno pogledali.
Amy: I baš se moraš tako derati?
Amanda: Pa šta ima veze?
Dianna: Jooj...Nisam bila odavno ovdje.
Amanda: Hihihi.
Amanda je cijelo vrijeme skoro poskakivala u sjedištu. Ne razumijem zašto se toliko raduje ovome...Ja jedva čekam da se vratimo nazad jer ne idemo ovamo ni iz kakvog lijepog razloga s obzirom da moramo prijaviti ubojstvo. Tada nam je javljeno da smo sjetjeli i da polako možemo krenuti prema izlazu. Otkopčale smo se i ustale. Noge su me užasno boljele. Protegnula sam se malo krenula za Amandom i Diannom prema izlazu. Izašle smo napolje. Odmah sam se osjećala drugačije. Kao da sam osjetila londonski zrak. Duboko sam udahnula i krenule smo po stvari.
......................................................................
Lana: Aaaah!!!!!
Amy: Ej! Ej! Ej! Pa ugušit ćeš me, hahaha. Lakše malo.
Lana: Pa jesi li ti svjesna koliko si mi nedostajala?!
Amy: Hahaha.
Nicky: Pa gdje si ti nama?
Amy: Evo me, haha.
Tada su se se obe začuđeno zgledale kada su vidjele da je Dianna sa nama.
Amy: Pa ovako...Dianna je sada moja i Amandina nova drugarica. 
Obe su imale face u smislu "WTF?"
Amy: Promijenila se.
Dianna im je samo mahnula i nasmiješila se.
Lana: Aaa...
Tada su joj obe prišle kao da su došle iz neke džungle i po prvi put vidjele civilizovanog čovjeka. Pridružio nam se i Diannin tata. Zagrlio se sa Diannom i pozdravio mene i Amandu. 
Diannin tata (Dt): Pa dobro došle djevojke.
Mi: Hvala.
Dt: Imate spremljene sobe pa se možete raskomotiti.
Amy: Hvala vam.
Rick: Vidi, vidi male što se umislila.
Amy: Eeej!
Prišla sam mu i zagrlila ga.
Rick: Pa šta ima?
Amy: Ma evo ništa...Malo...
Lana: A hoćete li nam sada reći razlog zbog kog’ ste došle?
Amanda: Huh...Pa ovako...
Bilo je vrijeme za jednu malo dužu priču "za laku noć".  ......................................................................
Policajac (P): Pa ako uspijemo da dokažemo sve što ste nam ispričale, to će biti dobro. Onda im je duža kazna zagarantovana.
Amy: A da li ćete to moći dokazati?
P: Pa nadamo se da ćemo uspjeti pronaći ili oružje ili neki drugi dokaz ili će se jednostavno neko od njih predati.
Dianna: Uglavnom će biti u zatvoru?
P: Pa da. Zbog droge svakako trebaju. Tačnije najmanje bi se trebala u zatvoru zadržati gospođica Emily jer ona nije imala većih poslova sa drogom.
U tom trenutku smo Dianna i ja preblijedile. Ako ona izađe iz zatvora ranije...Osvetit će nam se sigurno.
Dianna: Molim?!
P: Osim ako ne uspijemo pronaći dokaze za ubojstvo. U tom slučaju će ona odležati najduže.
Oblio me je neki hladan znoj. Šta ako ništa ne pronađu? Uhvatio me je neki strah.
P: Ali ne brinite. Mi vam uvijek možemo osigurati zaštitu. Za sada ćete se neko vrijeme morati zadržati u Londonu zbog svega toga.
Dianna: Okej...
P: Što se mene tiče, sada možete ići. Hvala vam.
Amy: Hvala i vama.
P: Ostavite nam neki kontakt da vas možemo obavijetiti ili zovnuti na razgovor.
Dianna mu je zapisala broj, a ja sam odmah izašla iz kancelarije jer me je uhvatila nekakva mučnina. Amanda je upravo završavala razgovor preko telefona.
Amanda: Eee. I?
Amy: Dianna će ti ispričati. Ja se ne osjećam dobro.
Izašla sam brzo iz policijske stanice i stala ispred da udahnem zraka. Nisam se uopšte osjećala dobro. One su ubrzo izašle za mnom i počele da me pripitkuju šta mi je. Samo mi je trebao svjež zrak jer sam prije toga imala osjećaj da ću se ugušiti. To je vjerovatno zbog nervoze...Ne znam ni ja...Pošto hotel nije bio daleko, krenule smo pješke, a Dianna je za to vrijeme ispričala Amandi šta nam je policajac rekao. Užasno se bojim. Šta ako ne nađu ništa protiv Emily? Šta ako učini djetetu ili Zaynu nešto? Ili Amandi? Ili bilo kome? Nikada to sebi ne bih oprostila. Napokon smo stigli. Odmah sam otišla u sobu da se umijem i osvježim, a Dianna i Amanda su ostale na recepciji. Nakon nekih 1o-ak minuta sam se osjećala bolje pa sam sišla dole kod njih.
Dianna: Jesi li bolje?
Amy: Mhm.
Na recepciji je bila Routh.
Routh: Pa gdje si ti meni? Maloprije proleti samo onako.
Amy: Haha izvinite molim vas. Nisam se osjećala dobro...
Routh: Ma u redu je.
Zagrlile smo se.
Routh: Kako si mi?
Amy: Sada bolje. Vi?
Routh: I ja sam dobro, hvala.
Tada mi je zazvonio telefon. Bio je negdje u torbici pa sam počela da ga tražim. Bila je to nemoguća misija. Napkon sam ga pronašla. Tada me je neki dečko zakačio i telefon mi je ispao. 
Xxx: Sorry.
Samo je protrčao dalje.
Amy: Pa pazi malo.
Spustila sam pogled i počela da tražim telefon. Nije više zvonio, a nisam ga nigdje vidjela. Vjerovatno je odletio negdje ispod pulta. Prevrnula sam očima i sagela se da ga tražim. Nisam mogla da ga nađem.
Xxx: Ovo tražiš?