"Kiss you" By: LoRa Styles* (Fanfiction Zayn Malik) [Završena/Completed] ✔

66. DIO

Glas je dopirao iza mene. Svako normalan bi se odmah okrenuo, uzeo telefon i zahvalio se osobi koja ga je pronašla ali ne i ja. U meni se sve zaledilo. Taj glas...To je bio glas koji tako dobro poznajem...Glas koji uvijek u meni izazove cijelu uzbzrkanost. Glas osobe koja mi toliko nedostaje. Na trenutak sam pomislila da sam možda udarila glavom od pult prilikom ustajanja i pala u nesvijest i sada ću se probuditi na krevetu sa čvorugom na glavi. Ali ovo je izgleda bila stvarnost. Imala sam osjećaj kao da uopšte ne dišem. Polako sam se okrenula još uvijek čučavši. Prvo što sam vidjela bilo je moj telefon. Počela sam malo da podižem pogled i ugledala meni dobro poznate tetovaže...Mikrofon...ZAP...I tako dalje. To je on...Zaustavila sam se negdje kod ramena. Nisam imala hrabrosti da idem dalje. Ne usuđujem se da ga pogledam u oči...Ali izgleda da je to neizbježno. Nastavila sam pomijerati glavu dok napokon nisam došla do njegovog savršenog lica. Da, to je bio on. Zayn. Imao je neki vragolasti smiješak koji mi je toliko nedostajao. Oči uokvirene gustim crnim trepavicama su mu sjajile uobičajenim sjajem. Ne mogu da vjerujem da ga vidim. Ne mogu da vjerujem da se ponovo srećemo uživo. Trebalo mi je par trenutaka da trepnem, a onda sam se trgnula i shvatila da je vjerovatno vrijeme da napokon nešto poduzmem.
Amy: O-Ovajj...D-Da, da...
Malo sam se nakašljala jer sam imala osjećaj kao da gubim glas. Polako sam ispružila ruku i uzela telefon. Krenula sam da ustanem ali su mi se ruke toliko tresle da mi je telefon ponovo ispao. Polako sam se sagela, uzela ga i stavila u džep da napokon završimo i sa tim. Uspravila sam se. Stajala sam tačno ispred njega...Na normalnoj daljini ali sam imala osjećaj da mi je toliko blizu da sam jedva mogla da dišem. Sve se u meni uzburkalo. Osjećala sam se još gore nego prije. Ovo se nije trebalo desiti...Nikako...Taman sam počela da radim na tome i da ga zaboravim ali sada? Mislim da je sada to postalo nemoguće. Željela sam da nešto kažem ali nisam znala šta...Izgledala sam kao drogirana. Samo sam buljila u njega. Mislim da sam bila blijeda ko krpa.
Amy: Ovaj...Hvala...
Brzo sam promrmljala i krenula da prođem pored njega. Izamakao se malo na stranu tako da mi je prepriječio put.
Zayn: To je sve što imaš da mi kažeš? Pa zar nećemo malo popričati?
Spustila sam pogled i stavila kosu iza uha. Još nikada do sada nisam bila ovoliko nervozna i uplašena. Čak ni kada sam ih prvi put upoznala...Tada sam se sjetila...Ista scena od maloprije se dogodila kada smo se prvi put upoznali. Da li je to možda sudbina? Sjetila sam se trenutka kada mi se pogled susreo sa njegovim savršenim očima. Mislim da mi ta scena nikada neće izblijediti iz pamćenja...Tada sam prvi put osjetila leptiriće u stomaku. A sada? Sada su se oni već pretvorili u ogromne ptice koje su uzburkale sva moja osjećanja. To je vjerovatno faza koja se zove ljubav i koju ja već odavno osjećam prema njemu i koje nikako ne mogu da se riješim.
Amy: Umm da. Pa šta ima?
Pokušavala sam djelovati opušteno iako sam zapravo izgledala kao da sam nakon 2o godina pobjegla iz ludnice i još uvijek ne mogu da se snađem u okolini.
Zayn: Haha, ništa. Došao sam malo u posjetu...
Posjetu?
Zayn: Kod tebe? Nismo se dugo vidjeli.
On je bio tako opušten i nasmijan. Po njemu se vidi da je zaboravio na sve i prešao preko svega. Sada sa mnom razgovara prijateljski...Ali da li ja mogu biti prijatelj sa njim? Nema šanse jer ću uvijek osjećati nešto više prema njemu. Zato je bolje da se uopšte i ne viđamo. On je sada sretan sa Leom...A ja? Ja sam samo uspomena...Suze su mi se skupile u očima...I posljednja nada da možda još uvijek nešto osjeća prema meni je nestala...Brzo i neprimijetno sam obrisala suze i nasmiješila se.
Amy: Pa ništa posebno...Prilagođavam se na život u New Yorku.
Zayn: Aaa pa lijepo. Čujem da si našla dečka.
Tada sam ustuknula. Sjetila sam se da sam rekla Janne da sam sa Edom... Ugh Amy! Šta sad da kažem?
Amy: Ovaj...Tako nekako...
Željela sam da ga pitam za njega i Leu ali nisam mogla. Jednostavno nisam spremna da čujem te riječi iz njegovih usta. Nasmiješio se.
Zayn: Promijenila si stil?
Amy: Pa da...Malo.
Zayn: Malo? Hahaha. Sviđa mi se.
Amy: Hvala ti.
Zayn: Drago mi je što smo ponovo razgovarali nakon raskida.
Amy: Da...Mislim da to ne bismo više trebali spominjati.
Zayn: Pa da iako bi bilo lijepo da si mi rekla ralog zbog kog' si me ostavila.
Oblio me je hladan znoj.
Amy: Ovaj...Žurim. Drago mi je što smo se vidjeli i nadam se da ćemo imati još prilika. Sad stvarno žurim. Vidimo se.
Mislim da sam s tih par riječi oborila sve rekorde u brzom pričanju. Nasmiješila sam mu se.
Amy: Vidimo se.
Krenula sam prema izlazu iako ni sama ne znam gdje idem. Samo želim da sada sačekam negdje dok on ode jer stvarno više ne mogu da razgovaram sa njim i budem u njegovoj blizini. Moja osjećanja samo postaju sve jača. Krenula sam da izađem.
Zayn: Znam sve...
Zaustavila sam se držeći šteku(kvaku) u ruci. Šta bi to trebalo da znači? Osjetila sam da mi se približava.
Zayn: Znam zašto si me ostavila...
Zbunjeno sam se okrenula prema njemu.
Amy: K-Kako to misliš?
Zayn: Pa lijepo...
Tada je pogledom pokazao prema Amandi koja je stala pored njega. Prostrijelila sam je jednim pogledom. Zašto je to učinila? Zašto mi otežava situaciju? Pa on zaboga sada ima djevojku... Uostalom kad mu je to rekla? Pogledala sam bojažljivo prema Zaynu.
Amy: Ja...
Zayn: Razumijem te i...Uvijek ću ti biti zahvalan na tome.
Bit će mi zahvalan? Pa da. To je ono što sam i očekivala...To je sve...Samo zahvalnost...Prizemlji se Amy. On tebe više ne voli.
Klimnula sam glavom.
Amy: Nema na čemu...Želim ti sve najbolje u životu...I sa Leom i karijerom...Zbogom...
Oči su mi bile pune suza. Jedva sam izgovorila te riječi i brzo izašla vani. Željela sam da pobjegnem negdje i sakrijem se i pravim kao da se ovo nije desilo. Sve moje nade su potonule...Ne mogu biti sa njim prijateljica...Ne mogu čak ni da razgovaram sa njim...On na sve to gleda simpatičnim načinom i smatra me dobrom prijateljicom koja mu je spasila život, a ja ustvari ludim za njim...Krenula da siđem niz stepenice ali su se odjednom ispred mene počele okupljati neke djevojke. Zastala sam i zbunjeno ih pogledala. Ne bi me čudilo da su to Directionerke koje još uvijek žele osvetu i koje će me sada ubiti. Progutala sam knedlu i ostala šokirana kada sam vidjela da ih dolazi sve više i više. Tada sam primijetila da sve na sebi imaju iste majice. Malo bolje sam se zagledala i vidjela da je na njima moja i Zaynova slika. Da li bi to obukle ako žele da me ubiju? Tada su ispred njih stali Niall, Liam, Harry, Louis, El, Janne, Lana, Nicky, Rick, Stella, Amanda i Dianna. Svi su imali neke neobične smiješke. Ništa mi nije bilo jasno. Iza su nekolike djevojke podigle plakat na kom je uređenim slovima pisalo "Zamy". U tom trenutku sam osjetila nečije ruke na ramenima i vrlo dobro poznat miris. Šapnuo mi je na uho.
Zayn: Šta kažeš na ovo?
Nisam ništa rekla. Jednostavno nisam mogla jer sam bila kao u nekom transu i nisam mogla da dođem do riječi.
Zayn: Da si mi barem odmah rekla za Emily...
Nesigurno sam se okrenula prema njemu i pogledala ga ravno u oči. Samo sam željela da mi potvrdi moje misli. Samo sam željela da mi kaže da je istina ono što mislim. Stavio mi je ruku na obraz i nježno obrisao jednu suzu koja je klizila.
Zayn: Nedostajala si mi.
Amy: Č-Čekaj malo...A šta je sa Leom?
Zayn: Šta s Leom?
Amy: P-Pa...Ona ti je nova djevojka?
Zayn: Hahaha ma ne. Mislim mislio sam da bismo možda mogli pokušati ali sam onda shvatio da prema njoj nikada neću osjećati ono što osjećam prema tebi. Između mene i nje nikada nije bilo ničega...
Nisam mogla da vjerujem...Da li je zaista moguće da mi se ovo dešava? Meni? Meni kojoj sve u zadnje vrijeme ide niz brdo...Meni koja je jednostavno zaboravila šta to znači biti srećan?
Zayn: Još uvijek volim samo tebe....
Te riječi su me dotukle do kraja. Mislila sam da ću umrijeti na licu mjesta. Sve je to prevelik šok za mene. Jedan predivan šok. Počela sam da plačem ali na svu sreću ovaj put od sreće.
Zayn: Da li bi željela ponovo biti moja djevojka?
Srce mi je lupalo brže nego ikada, a svaki mi se djelić tijela tresao. Nisam mogla da progovorim. U tom trenutku se iza nas začula vriska i počeli su da navijaju. "Hoćemo Zamy! Hoćemo Zamy!". Nisam mogla da vjerujem. Pa mislila sam da me i fanovi mrze? Pa šta je sve ovo? Jedva sam nekako uspjela klimnuti glavom. Jednostavno nisam bila u mogućnosti da bilo šta drugo uradim...Nasmijao mi se, a fanovi su počeli da se raduju. Tada sam odjednom poskočila i okačila mu se oko vrata. On se nasmijao i počeo da me vrti, a ja sam vrištala kao neko malo dijete. Ne mogu da vjerujem da mi se ovo dešava. Jedino što mogu sada da poželim je da je ovo stvarnost i da se neću probuditi i shvatiti da je to samo bio prelijepi san koji se nikada neće ostavriti. Fanovi su počeli da aplaudiraju i da zvižde. Tada su nam prišli i ostali...El, Janne, Nicky, Lana, Liam, Louis, Niall, Harry, Amanda, Dianna, Rick i Stella. Primijetila sam da se Liam i Stella drže za ruke. Znači zajedno su. Bilo mi je drago zbog njih. I dalje sam bila izbezumljena. Sa svima sam se zagrlila. Tako su mi nedostajali.
Janne: Čestitamo vam golupčići.
Klimnula sam glavom u znaku zahvale jer nisam mogla da pričam.
Harry: Znaš...Ovo je sve maslo tvoje sestre.
Pogledala sam prema Amandi. Ona se samo vragolasto smješkala.
Amy: Ali kako? Kada?
Amanda: Pa znaš...Ja sam stalno komunicirala s njima i pričala o vas dvoje i...Oni su rekli kako Zayn još uvijek pati za tobom, a i ti si patila za njim pa smo odlučili da nešto poduzmemo.
Amy: A ono sa telefonom? I ono...?
Klimnuli su glavom. I ono je bila namještaljka? Željeli su da se ponovi isti trenutak kao kada smo se prvi put upoznali...Mislili su na sve...
Amy: I ti si znao zar ne?
Zayn: Aham...Mislim saznao sam jučer za njihov kobni plan, hahaha.
Nasmijala sam se i prekrila lice rukama. Još uvijek sam sva drhtala. Zayn me je čvrsto zagrlio i poljubio u glavu.
Amy: Izvini što ti nisam rekla....
Zayn: Ljubavi sad je gotovo. Nećemo više razmišljati o tome...Uostalom to je nešto najljepše što je iko ikada uradio za mene. Odrekla si me se samo da bi mi spasila život... Dokazala si mi da me zaista voliš, a ja sam shvatio da nikada nijednu neću voljeti kao tebe.
Spustila sam pogled.
Amy: Važno je da smo sada zajedno...Ali nisam mislila samo na to...Nego i na ovo drugo...
Mislila sam na trudnoću. Ipak mu to nisam trebala kriti...I to mi je tek tako oprostio.
Zayn: Šta drugo?
Tada sam ga iznenađeno pogledala. Pa zar on ne zna da sam trudna? Pogledala sam prema Amandi, a ona je samo odmahnula glavom...
Zayn: Na šta drugo misliš?
Amy: Um...Mislim da moramo malo nasamo razgovarati...
Zayn: Je li sve u redu?
Amy: Ma da.
Pogledala sam prema Amandi, a ona mi je dala ohrabrujući znak. Izgleda da niko od njih ne zna za trudnoću.
Amy: Vraćamo se brzo.
Oni: Važi.
Zayn i ja smo krenuli u hotel, a ostali su sišli kod fanova da se slikaju sa njima. Uhvatila me je neka trema. Napokon smo ponovo zajedno...Sve je kao u bajci ali...Šta će on reći kad mu kažem da sam trudna? On možda planira sa mnom da bude u vezi ali...Trudnoća je nešto puno više...On je pored svega toga i poznat...To je prevelika obaveza za njega...
Amy: Idemo u sobu.
Zayn: Amy je li sve u redu? Tek smo se pomirili, nemoj me odmah zabrinjavati...
Amy: Ovo je jako ozbiljno Zayn...
Ušli smo u lift i krenuli na sprat gdje se nalazi moja soba. On me je cijelo vrijeme zabrinuto gledao, a ja sam smišljala kako da mu to kažem...Lift se zaustavio. Izašli smo i ušli u moju sobu. Sjela sam na krevet, a on pored mene.
Zayn: Šta je bilo?
Duboko sam uzdahnula...
Amy: Ja...Ne znam kako da ti ovo kažem...Ne znam ni kako ćeš reagovati na to...
Ruke su mi se tresle kao prut. Poogledala sam ga u oči.
Amy: Ovako...Neću duljiti.
Imao je fačicu kao neka mala beba. Svakog trenutka je očekiao šta ću ja reći.
Amy: Ja...Zayn ja sam trudna...
Izraz lica mu je ostao isti...Ništa nisam mogla da zaključim...Samo je gledao u mene nekako prozirno...Bio je u šoku. U očima su mu se pojavile suze. Šta bi to trebalo da znači? Da li je to od sreće ili tuge? O čemu sad razmišlja? O tome kako je najsrećniji na svijetu jer ćemo imati bebu ili o tome kako će to znatno utjecati na njegovu karijeru.
Amy: Vidi...Znala sam da ti se to možda neće svidjeti i žao mi je...Mislila sam da ti ne govorim...Ne moraš brinuti ja ću se...Brinut ću se o djetetu...
Počela sam da plačem. Ustala sam.
Amy: Vidi. Dat ću ti vremena da razmisliš. Kakvu god odluku da doneseš, ja ću je poštovati...Samo molim te da znaš da te volim...Najviše na svijetu.
Tada je ustao i prišao mi. Gledao me je ravno u oči...Oboje smo plakali...
Zayn: Ti...Ti si najveća budala koju sam ikada upoznao u životu!
Pogledala sam ga iznenađeno. Tada me je privukao sebi i poljubio ljepše nego ikada. Ne znam kako ali sam se tako osjećala. Počela sam da se smijem.
Amy: Budala? Hahha.
Zayn: Pa da jer niko ne može da da luckastije izjave od tebe.
Oboje smo se smijali, a suze nisu mogle da nam prestanu teći.
Amy: Ti znači...
Zayn: Ono maloprije je bila najljepša vijest koju sam ikada čuo u životu!
Čvrsto smo se zagrlili. Bila sam presrećna. Ne mogu da vjerujem. Sve se desilo u jednom jutru. Svi moji problemi su se riješili u jednom jutru. Napokon je sve uredu. Napokon sam u njegovom zagrljaju.
Zayn: I samo da znaš da ja tu budalu volim najviše na svijetu.
Nasmijala sam se, a on je polako spustio ruku i pomazio me po stomaku. Zatim me je pogledao u oči. Mislim da nam je oboma na pameti bila ista misao "Ovo je naše dijete..." Klimnula sam glavom i poljubila ga.
Zayn: Volim te!
Amy: I ja tebe!