III

291 12 0
                                    

Nije bio svestan. U krvi je imao veliku, smrtonosnu dozu, koju mu je taj namrgodjeni Srdjan dao. Uz kamatu. Bilo je samo pitanje kada će ona doći na naplatu. U bolnici je vladala stra-šna gužva. Ali ipak, lekari su se, gura-vši krevet na kojem je ležalo njegovo skoro beživotno telo, uspeli da se probiju do opealracione sale. Hirurg mu je stalno proveravao oči. A one su izgubile sjaj koji ga je krasio i činio tako nevinim bićem. Goran kao da je spavao u veoma dugom snu.

" Brzo, prebacite pacijenta."

Prebacili su ga. Ogromna svetla su bila uperena u njega. A on je spavao... Nije osećao ništa. Ni iglu, a ni njihove glasove. Samo je sanjao o tom belom parazitu, da ga pusti da se ponovo zavuče pod kožu. Lekari su mu davali puno lekova kako bi prestalo dejstvo heroina, pa čak su i izvlačili krv ne bi li izvukli malu količinu droge. Da spasu ono što je od njega ostalo. A u hodniku se čuo glas njegove majke i oca.

" Gde je moj sin? Želim da ga vidim! "

" Polako Branka, smiri se... "

" Neću! Hoću da ga vidim! Teško meni! "

" Izvinite gospodjo, ali moraćete sačekati... "

Nekako se smirila. Sela je na klupu zajedno sa mužem, dok su je drugi posmatrali. Nije imala mira.

Bila su to duga dva sata. Dva sata patnje i napora da se spasi mladi čovek. I uspeli su nekako. Izvukli su iz njega koliko su god mogli. I stalno su mu ubrizgavali lekove da se ne bi izgubio u tom svetu snova. Nedugo zatim, smestili su ga na bolnički krevet. Disao je lagano, polusvestan. Majka je odmah dotrčala.

" Doktore, šta se desilo? "

" Gospodjo, da li je to vaš sin? "

" Da... "

" Jedva smo ga spasili. "

Gospodja Trivić se uznemirila još više, ali ni njen muž nije ostao ravnodušan.

" Kako to mislite? "

" U krvi je imao jako puno heroina. Predozirao se. Učinili smo sve što smo mogli, a na njemu je da se oporavi. I srce mu he u dva navrata bilo stalo. Svašta se izdogadjalo. A sada me izvinite. "

Doktor je otišao a oni su ostali uz svog sina celo to popodne. Dok im je Sunce golicalo zracima lice, oni su ga gledali i molili se da se on oporavi. A onda je opet kasnije bio sam. I vodio je tu borbu da otvori oči. Po ko zna koji put...

Tamna strana Where stories live. Discover now