Black Fire

Chapter One ~New day~

Zazvonio joj je alarm, a ona ga je brzo ugasila, osvrnula se po svojoj malenoj sobici. Ustala je iz svog trošnog kreveta i brižljivo popravila svijetlo plavu posteljinu. Sunce je polako probijalo kroz krošnju drveta koje je stajalo pokraj kuće i u sjenama se igralo u njenoj sobici. Pošla je prema radnom stolu i stavila stvari u torbu. Uzela je odjeću i uputila se u kupaonicu, oprala je zube, počešljala se i obukla. Vratila se u sobu, torbu je prebacila preko ramena i krenula prema izlazu. Znala je da su njeni roditelji već budni i da će joj prigovarati, odlučila ih je ignorirati. Prolazila je pored malene kuhinjice, ali nije ni pogledala u nju, kao što je znala činiti svakog dana. Čula je korake kako idu prema njoj, samo je požurila i izašla na proljetno sunce. Ovaj puta je željela biti ustrajna, obećala je samoj sebi da neće posustati u svojoj namjeri. Njezina zlatna kosa ljeskala se na suncu dok ju je blagi vjetar nemarno raznosio. Nasmiješila se svojoj maloj slobodi i potrčala. Ušla je u autobus i uputila se prema fakultetu. Bila je treća godina, studirala je pravo, naravno po želji njezinih roditelja. Da se nje ticalo, ona bi studirala ili književnost ili umjetnost. Lica su se okretala prema njoj, bila je prelijepa. Lice bez trunke šminke, obrazi rumeni kao i uvijek kada bi se našla u blizini ljudi. Mrzila je biti u velikim gomilama, mrzila je biti pored ljudi, nikada nije znala što da kaže, kako da se odnosi, bila je sramežljiva. Nikada nije pridavala pozornost dečkima, s nikime se nije željela družiti jer je znala da će joj roditelji zabraniti. Njen otac je otišao u prijevremenu mirovinu i cijele dane je provodio kod kuće s onom lulom u ustima i križaljkama u rukama. Njena majka je zarađivala za život, ponekada novaca nije bilo dovoljno, pa je ona morala pronaći posao. Poslije fakulteta bi radila u maloj pečenjari, uvijek je imala posla, znala je da su mnogi dolazili samo zbog nje, ali nije ju zanimalo. Ušla je u predavaonu i ugodno se smjestila, izvadila je bilježnicu kako bi mogla pisati bilješke. Sve što je čekala bilo je da profesorica dođe. Vrata su se otvorila i ušao je neki lik, podigla je pogled sa svojih crtkarija i zaostala. Njene biserno plave oči susrele su se tamno smeđim očima. Bile su to oči koje je noćas sanjala, ili nije. Nije bila više sigurna, vidjela je da je i on zaostao, kao da se nije nadao da bi je ovdje mogao sresti.

„Dobar dan kolege i kolegice. Mijenjam profesoricu Green. Moje ime je Liam Payne. Za početak ću vas sve prozvati." U ruke je žurno uzeo papir i krenuo s prozivanjem. Nakon svakog imena, podizao je glavu da vidi tko se javio, pomno je označavao svako ime.

„Rivers Aislinn!", prozvao je ime koje je dugo očekivao. Podigla je ruku i čekala da je označi. Nastavio je prozivati, ali misli su stalno bježale na nju. Znao je da joj se ne bi smio približiti, ali žarko je to želio. Završio je s prozivanjem, upalio laptop i pokrenuo predavanje na laptopu. Aislinn je brižno vodila bilješke o formulama, a on nije skidao pogled s nje. Bila je poput anđela, njena zlaćana kosa u blagim valovima padala joj je niz leđa, a njene plave oči napeto su pratile svaki pokret njegove ruke, kojom je pisao po ploči. Predavanje je završilo i ona se uputila prema drugoj predavaoni. Zastala je na vratima kao da ga je nešto htjela upitati, možda što je noćas radio na njenom prozoru, no gomila ju je ponijela niz hodnik.

* * *

Izašla je iz zgrade i sjela na klupu. Htjela je upiti malo proljetnog sunca, imala je dovoljno vremena. Smjena joj je počinjala tek u tri. Izvadila je mapu iz torbe, izvukla papir, uzela olovku i pripremila se za crtanje. Gledala je oko sebe, tražila je neku inspiraciju. Tad ga je ugledala, sjedio je na drugoj strani. Kratka crna majica isticala je njegove tamne ruke prošarane tetovažama, kosa je blago stršala, ali izgledao je kao da ga nije bilo briga. Bio je udubljen u svoje bilješke, barem se tako njoj činilo. Tamo je sjedio jer se nije mogao nagledati njene ljepote, divio se njenom karakteru, nije znao kako nakon svega što je prošla može ostati toliko jaka. Kada je bio u njenoj blizini osjećao se jačim, kao da je ona na njega prenosila svoju energiju. Aislinn je razmišljala o nepovezanim stvarima koje su joj same od sebe dolazile u glavu, kada je crtala, mozak joj je prestao razmišljati o stvarnosti. Samo tada se mogla opustiti. Svako malo bi podizala glavu da prouči ono što crta, a zatim se opet vraćala na crtež. Voljela je crtati, tad je stvarnost mogla učiniti kakvom je željela, kao što je i voljela čitati. U knjigama je uvijek bježala od prave stvarnosti, tamo je bila slobodna. Uvijek bi se uživjela kao glavni lik i sanjala o prijateljima, slobodi i magičnim stvarima. No, kada bi prestala čitati problemi su opet bili tu. Znala je da sve što je lijepo, kratko traje. Gledao je kako njena desna ruke leti preko papira i stvara crtež. Nije mogao vidjeti što crta, ali znao je da crta nešto lijepo jer je uočio njene crtkarije u bilježnici. Pogledala je na mobitel i shvatila da mora krenuti. U glavi su se ponovno vrtjela pitanja, stvari koje mora danas uraditi. Prolazila je pored Liama i on joj se nasmiješio. Uzvratila je blagim osmijehom. Odlučila je još jednom baciti pogled na njega. Okrenula se, a njegove oči su sjajile crveno, ustuknula je i zatreptala nekoliko puta, kada je ponovno pogledala, oči su bile ponovno tople smeđe boje. Ništa joj nije bilo jasno, ali mora da joj je ovo sunce udarilo u glavu.

____________________________________________________________

Hvala vam što ste počeli čitati i moju novu priču. Svaki nastavak priče posvetit ću nekome čiji će me se komenatar najviše dojmiti. Još jednom hvala na divnim komentarima. Ly <33