Black Fire

Chapter Three ~Fucking life~

                   Aislinn je sjedila u svojoj sobici i pokušavala se koncentrirati na matematiku. Od one noći ništa joj nije išlo od ruke. Misli su joj se stalno vraćale na svaku izgubljenu bitku s ocem. Nikako nije mogla dokučiti kako da ga natjera da joj popusti. Nije tražila mnogo, samo nekoliko prijatelja i malo slobode. No, znala je što god da pokuša, neće biti dovoljno. Poželjela je odustati, ali onda se sjetila svog obećanja samoj sebi. Obećala si je da će ovaj put biti jaka, da će ustrajati sve dok ne uspije. Bacila je matematiku na krevet i pošla prema torbi. Izvadila je mapu, koja je bila prepuna njenih crteža i pernicu. Iz ormara je izvukla staru dekicu, nasmiješila se kada je vidjela da je roza i prekrivena konjićima u svim bojama. Skupila je sve stvari i pošla u dvorište, pod staru lipu, koja stoji ispred njenog prozora. Rasprostrila je dekicu i zavalila se. Uzela je mapu i izvukla bijeli papir kako bi započela crtež, a onda se sjetila kako nije ni zadnji puta pogledala što je crtala. Izvukla je posljednji crtež i kada ga je pogledala dah joj je zastao. Nacrtala je svog novog profesora, nešto na Li, ili kako već bješe. Nije se mogla prisjetiti njegovog imena jer je bila očarana njegovim smeđim očima. A crteža se nije sjećala jer je voljela crtati bilo što bez da o tome razmišlja. Gledala je sliku i bila je vjerni prikaz njega. Sjedio je na klupi, baš kako ga je i vidjela. Čak je pogodila i svaku njegovu tetovažu, crte lica. Divila se sama svojem radu, no znala je da ga mora spremiti na sigurno. Njen otac nije volio kada bi crtala, smatrao je to čistim gubitkom vremena. Nije joj branio da crta, ali da vidi da je nacrtala muškarca, istog trena bi ostala bez svih svojih crteža. Svaki crtež za nju je imao poseban značaj, svaki je bio nacrtan u nekom razdoblju. Crteži su bili njeno utočište. U očima su joj se opet skupljale suze, njene misli opet su letjele u prošlost. Prisjetila se kada je krenula u peti razred i kada je bila pozvana na proslavu rođendana. Otac je nije želio pustiti, a ona je silno željela ići. Taj dan sjedila je na prozoru svoje sobe, suze su se slijevale niz maleno lišce, gledala je kako se svi igraju, a ona ne smije. Mrzila je svoj život, mrzila ga je iz dna duše. Patila je, netko bi rekao da to nije patnja. Svi misle da je patnja nasilje, ali ne. Nije to bila psiho-fizička patnja, bila je to samo psihička. Ta patnja je uništavala njen karakter, uvijek je bila onakva kako to drugi žele, nikada se nije mogla sutprostaviti. Odmarala je pod lipom, kad je začula smijeh i viku. Osvrnula se oko sebe i pored svoje ograde, na putu vidjela petoricu muškaraca. Vjerojatno su se vraćali od jezera, zavidila im je na slobodi. Dečki su se međusobno naguravali  i smijali. Nasmijala se za sebe, a oni su začuli tihi smijeh poput sitnih zvončiča. Sva petorica okrenula su se prema izvoru zvuka. Na travi je sjedila djevojka, Liam se osvrnuo oko sebe i odmah shvatio tko je ta djevojka. Pogledala je u njega i zastala, prepoznala ga je. Mahnuo joj je i ona mu je uzvratila. Otišli su, a ona se rukom lupnula po glavi.

„Kako sam glupa! Pa to što je profesor, ne znači da nema prijatelje i svoj privatni život.“, prekorila je samu sebe. Nastavila je ljenčariti na proljetnom suncu sve dok je majka nije pozvala na ručak.

* * *

            Aislinn je sjedila iza šanka i promatrala goste, tražeći neku inspiraciju za svoj idući crtež. Danas nije imala puno gostiju, bio je to jedan od onih sunčanih dana, kada svi pokušavaju upiti što više sunca. Aislinn se nikada nije žalila na takvo stanje, to joj je omogućavalo da se posveti bitnijim stvarima. Iako joj je posao uvijek odvlačio pažnju na njene nesuglasice s ocem. Nikako joj u glavu nisu dolazile slike koje bi mogla crtati, samo je razočarano izdahnula i spustila papire. Zvonce na vratima je zazvonilo. Pogledala je prema vratima, ušao je onaj dečko kojeg je danas vidjela s profesorom. Za njim je ušla djevojka, otprilike Aislinnih godina, plameno crvena kosa u valovima joj se spuštala niz ramena. Visoka i vitka, ponosnog držanja, njene smeđe oči su s ljubavlju gledale crnokosog dečka. Sjeli su u najudaljeniji kut prostorije. Aislinn je požurila prema stolu kako bi ih što prije poslužila.

„Dobar dan, što ćete naručiti?“, upitala je Aislinn sa velikim smiješkom na licu. Aislinn ih je promatrala, bili su joj zanimljiv par. On, taman i tajanstven, prepun tetovaža, a ona, tako sigurna u sebe, s jednim malenim piercingom na nosu i crvenom kosom. Aislinn je smatrala kako je to vjerojatno bio njegov utjecaj na nju. 

„Ja ću kavu.“, odgovorio je pomalo bahato.

„Meni ćeš dati cappuccino.“, rekla je nasmijano crvenokosa. Djelovala je kao da je zabavlja što se Zayn tako odnosi prema djevojci. Crvena je promatrala Aislinn i tražila grešku na njoj, kako se ne bi narušilo njeno samopouzdanje. Tješilo ju je to što Zayn nijednom nije pogledao Aislinn. Znala je da ne smije tako razmišljati. Liam ih je nagovorio da se sprijatelje s djevojkom. Zayn je volio Liama kao svoga brata, ali ponekada je mislio kako Liam ima premekano srce. Sve što je Zayn znao da je djevojci teško u životu, Liam nije ništa drugo htio reći. Morao je poštivati Liamovu odluku, jer bi mu je Liam svejedno nametnuo glasom alfe. Aislinn se ponovno vratila k njihovom stolu, noseći tacnu u rukama. Uzela je cappuccino i spustila ga pred djevojku. Zatim je spustila kavu, dvije čaše vode i račun.

„Smije li ovdje pušiti?“, upitao ju je Zayn, ovaj puta malo blaže. Aislinn je kimnula i pojurila prema šanku po pepeljaru. Stavila ju je na stol i krenula prema šanku.

„Stani!“, rekao je Zayn. Zastala je i čekala da kaže što želi. „Nismo li se mi već negdje sreli?“ Crvenokosa je podigla pogled s cappuccina i blijedo pogledala u Zayna. Aislinn nije znala što da kaže, nije znala kako da normalno komunicira s ljudima, osim izvolite, što ćete naručiti, ugodan dan i sve riječi koje je izgovarala dok je radila.

„Aha, jutros ste prolazili pored moje kuće. Onaj smeđe kose što je bio s tobom predaje na fakultetu na kojem studiram.“

„Misliš na Liama?“, rekao je, a njoj je tek sada sinulo da se tako zove. Kimnula je glavom. „Ja sam Zayn.“ Izgovorio je to samouvjereno i strpljivo čekao njen odgovor.

„Aislinn.“, odgovorila je kratko.

„Neobično ime. Oh, Aislinn, ovo je moja djevojka Thalia.“, pokazao je na djevojku nasuprot sebe i osmjehnuo se. Nasmijala se i Thalia, očito se više nije ljutila na svog momka, što ju je zapostavio.

„Aislinn, hoćeš li poslije s nama u park? Društvo će biti pa da se upoznamo malo bolje.“, upitala ju je Thalia. Aislinn je znala da ima pola sata nakon posla, ali nije znala kako će se snaći u velikoj skupini ljudi.

„Ne, oprosti, moram ići kući. Imam mnogo za učiti.“ Uputila joj je žalostan pogled. Thalia je otvorila crvenu kutiju cigareta, izvukla jednu i prinjela je svojim punim usnama, Zayn joj je zapalio cigaretu. Povukla je jednom i ispuhnula dim.

„Onda neki drugi put, ostavi mi svoj broj da te mogu nazvati.“, nasmiješila joj se i pružila papirić sa svojim brojem. Aislinn je iz pregače izvukla blokić, napisala broj mobitela i ime, pružila joj je papir i uputila se nazad za šank. 

___________________________________________________________

Prošli nastavak je više bio posvećen Liamu, ovaj je više posvećen Aislinn, da malo i nju upoznate. Nadam se da ćete komentirati i votati, puno mi znači. Nastavak uskoroo. <33