Black Fire

Chapter Ten ~Past, Present and Future~

Nešto iz prošlog dijela:

Pritisnula je tipku za poziv.

„Halo?“, rekao je poznati glas s druge strane. Ostala je bez sve svoje hrabrosti i slušala ravnomjerno disanje s druge strane. 

„Zayn?“, upitala je nesigurno, promuklim glasom.

„Tko je to?“, odvratio je. Aislinn nije znala što da kaže, kako da podnese činjenicu da je jedan od njenih prijatelja vukodlak, baš kao i ona. Čudovište.

„Zayn, Aislinn je. Ja..“, pitala se kako da sklopi rečenicu da on shvati. „Ja, ovaj, moramo razgovarati.“ Uspjela se s njime dogovoriti da se nađu na nekom mjestu koje nije toliko javno. Spremila se i pošla, iako je već opasno pala noć. Pogledala je prema nebu, mjesec je izgledao kao pun. Pažljivije je pogledala, nedostajao je mali isječak. Odahnula je od olakšanja. Požurila je uličicom, njena pažnja bila je usmjerena da što prije stigne do Zayna. Mora saznati sve o svome životu. Stigla je do broja koji joj je Zayn dao, bila je to stara pomalo oronula zgrada. Prišla je ulazu i gurnula trošna smeđa vrata koja su izgledala kao da će se svaki tren raspasti. Ušla je u mračan hodnih, koračajući po dašćanom podu. Svaki korak izazivao je škripanje, čineći ovu zgradu još strašnijom. Izvadila je mobitel i osvjetljavala pločice na vratima. Zastala je kod vrata na kojima je pisalo Zayn Malik, prvi puta je saznala njegovo prezime, da nije postojalo imena nikada ne bi znala da je to on. Pokucala je nježno na vrata, bojala se da bi se vrata mogla raspasti. Njena razmišljanja prekinuo je poznati crni dečko. Pomaknuo se i rukom joj pokazao da uđe. Iznenadila se kad je vidjela bijelu prostoriju, osvijetljenu. Onako kako je poznavala Zayna činio joj se mračan, vjerojatno je očekivala oronuli stan kakav priliči i zgradi. Udobno se smjestila na crnu sofu, sjela je na svoje prekrižene noge i dohvatila malo crno-bijelo jastuče. Stisnula ga je rukama k sebi kao da će tako spriječiti da se raspadne. Zayn je ušao u prostoriju s malim poslužavnikom, spustio ga je na maleni stolić. Pružio joj je šalicu s vrućim kakaom, ''Kako je samo znao?'', pomislila je.

(A/N pustite pjesmu, ako završi prije nego pročitate pustite ponovno)

„O čemu moramo razgovorati?“, upitao ju je blago dok je sjedao pored nje. Podigla je pogled i zagledala se u njegove čokoladne oči. Nije vidjela ništa loše u njima, samo dobrotu.

„Nešto sam saznala i dobila tvoj broj.“, rekla je i iz svoje crne torbice izvadila pismo. Pružila mu je i strpljivo čekala da pročita. Njegove oči su se razgoračile kada je pročitao kraj, napokon mu je bilo jasno što znači Plavi mjesec za nju. Znao je da je vukodlak, bio je uz nju kad je prvi puta postala vukodlak, vratio ju je u njen krevet, a drugi put je pazio da se ne bi ozlijedila. Činilo mu se da ga je i onaj dan vidjela na rubu šume, ali više nije brinuo za to. Sad je znao da nije ugrižena kako je Liam mislio.

„Znao sam da si vukodlak, ali nisam znao da si tako moćna.“, rekao joj je.

„Kada si saznao?“, upitala ga je sa spuštenim pogledom.

„Prije nekoliko dana kada si se prvi puta pretvorila.“

„Ti si bio onaj crni vuk?“, kimnuo je. „Kako si poznavao moje roditelje?“, upitala ga je pitanje zbog kojeg je došla ovdje.

„Davno, vidio sam tvoju majku u šumi, a kasnije smo se sprijateljili, znao sam je i prije nego što se udala za tvog oca, nikada nije prišla u naš čopor, ali nije nam ni stvarala probleme. Netko ih je počeo loviti, rekla je kako će svojem djetetu ostaviti moj broj kako bi kasnije bio od pomoći. Sve do sad nisam znao da si ti njena kćer.“, imala je osjećaj kako joj nešto prešućuje, odlučila je da neće ispitivati ništa o tome.

„Tvoj čopor?“, upitala je. Kimnuo je ponovno, bojao se njenog slijedećeg pitanja. Što da joj kaže, da prizna da je Liam vukodlak, ni sam nije znao.

„Kako podnosiš da si čudovište?“, njeno pitanje ga je iznenadilo, očekivao je da će htjeti saznati tko je u čoporu.

„Aislinn, nisi čudovište zato što si vukodlak. Biti vukodlak ima svoje mane, ali odlično je. Besmrtan si, dok se ne odlučiš prestati pretvarati u vuka. Nikada nisi bolestan, kad se ozlijediš sve brzo zarasta.“, gledao je u nju, a ona samo što nije plakala.

„Aislinn, zar sam nešto krivo rekao?“, upitao ju je i otvorio ruke za zagrljaj. Pala je u njegov zagrljaj i zajecala. Emocije su je svladale, živjela s roditeljima koji su joj sve branili, a onda jednog dana postaje vukodlak i saznaje da ljudi koje je smatrala svojom krvi, to nisu.

„Kako podnosiš sve?“, upitala ga je jecajući i nespretno rukom brišući zalutale suze.

„Draga, nije to tako teško, samo ti moraš puno stvari shvatiti, puno toga ti se dogodilo i nije uvijek lako.“, ni sam nije znao kako da je utješi, činilo mu se da sve što kaže samo još više pogoršava stvar. Plakala je i dalje, naslonjena u njegovo toplo naručje, godio joj je taj zagrljaj. Legla je u njegovo krilo i dopustila mu da prolazi prstima kroz njenu kosu, polako ju je smirivao. Bila je umorna od plakanja, razmišljanja, pustila je svoje teške kapke da se sklope. Zayn je pričekao da joj disanje postane umjerenije, nježno joj je podigao glavu i spustio na jastuk, pokrio ju je dekicom. Uzeo je mobitel i obavio kratak poziv. Nije prošlo ni pet minuta kada je netko pokucao. Otvorio je vrata, u dnevnu sobu uletio je visok smeđokosi momak. Pojurio je prema kauču i slomljeno pao pored nje.

„Znači istina je! Ona je ta, zbog toga se uvijek osjećam jako pored nje.“, govorio je Zaynu.

„Liam, ona je zbog nas postala vukodlak, da joj se nismo približili, gen bi još uvijek bio skriven. Znaš li što to znači?“, upitao ga je Zayn, oštrije nego inače.

„Znam. Mi smo predodređeni da joj pomognemo. Ali kako da uđe u naš čopor?“, spustio je glavu napeto razmišljajući.

„Liam, trenutno postoji samo jedno rješenje. Da postane tvoja djevojka.“

„Ne želim je na prevaru dovesti u čopor, ali u pravu si. To je jedino rješenje.“, prislonio  je svoje usne na njeno čelo i krenuo prema vratima.

„Čuvaj mi je, brate.“, okrenuo se i nestao u tami.

_____________________________________________________________

Nadam se da će vam se sviđati, pisala sam ovo nekoliko sati i jedva dovršila, nekako mi nije dobro, no to je sad manje bitno. Najbitnije je da je nastavak sada tu. Znam da je trebao biti jučer, ali imala sam dva ispita i bila sam izmorena od učenja. Hvala svima na lijepim komentari. Obožavam vas.

Komentirajte i dalje, nastavak čim stignem napisati. Volim vas. <33