Black Fire

Chapter Two ~Who I am?~

           Kada prvi zraci svjetlosti zasvjetlucaše po površini uzburkanog jezera osvetljavajući kamenje, kroz providne valove, što su blistali kao da su isklesani od kristala, Liam se prenuo iz sna. Pogledao je oko sebe, pokušao se prisjetiti kako je stigao dovde, ali nije se mogao sjetiti. Teško se kontrolirao otkako je postao alfa, morao je predvoditi svoj čopor, paziti da se ne razbijesni kada ne bi trebalo. Bilo kakva sitnica mogla mu je naštetiti, ali od svega najteže mu je padao preobražaj. Nije to bio potpuni preobražaj, potpuni preobražaj se događao samo za vrijeme punog mjeseca. Zarežao je i ustao, odlučio je da se mora naučiti kontrolirati. Ova navala bijesa, pokrenula je preobražaj. Njegove smeđe oči, zakrijesiše crvenim sjajem, kosa je postala tamnija i gušća. Uši su mu se izdužile, a lice mu se izobličilo od boli, a onda postalo izborano, njegova čekinjasta brada, sada je bila duža i gušća. Podignuo je ruke u visini očiju, nokti su se izdužili u kandže tamne boje. Njegovo tijelo se malo izdužilo i postalo mišićavije. Podigao je usnu i otkrio dva bijela oštra očnjaka. Ispustio je krik alfe, a onda začuo topot brzog trka. Naglo se okrenuo i skočio u polučučanj, spremno je čekao za napad. No, ispred njega su se stvorila četiri vukodlaka. Stali su u formaciju i čekali zapovijed. Njihove oči bile su boje jantara i izgledali su manje nego Liam. To nije bila istina, sve je to bilo zbog alfa stvari, oni su mu se uvijek morali pokoriti. Jedan vukodlak, crne kose, izdignuo se iz polučučnja, učinio je to s naporom, lagano je krenuo prema Alfi. Znao je da ga svaki krivi pokret može koštati života.

„Liam.“, izgovorio je suosjećajno, „Zar opet? Koji je to već puta ovaj mjesec?“, dok je govorio, polako se preobražavao u čovjeka. Sada je pred Liamom stajao dečko, crne kose, blagih crta lica i čokoladno smeđih očiju. Sunce se odbijalo od površine jezera i svijetlilo mu u oči. Žmirkao je, a onda se opreznim korakom pomaknuo prema Liamu. Stavio mu je ruku na rame i brižljivo ga gledao. Takva gesta, natjerala je Liama da se opusti, polako se pretvarao u čovjeka.

„Zayn, znam, ali teško se kontrolirati.“, progovorio je Liam s bolnim izrazom. Naviknuo se da se preobražava u betu, vuka koji je ispod alfe. Njegovo pretvaranje u alfu bilo je mnogo bolnije i nije si mogao pomoći. Sada su pored njega stajala i ostala trojica. Svi troje su ga suosjećajno gledali. Liam je pukom slučajnošću postao alfa, nije želio biti vukodlak, a ponajmanje alfa. Ostala trojica preobrazili su se u ljude i smjestili na travu pored jezera. Liam i Zayn su im se pridružili.

„Liam, hoćeš li nam napokon ispričati cijelu priču?“, progovorio plavokosi. Njegove oči sada su bile nebesko plave boje. Kada je Liam pogledao u njih podsjetile su ga na Aislinn. Kimnuo je, došao je trenutak da saznaju kako je postao vukodlak, a zatim kako je postao alfa.

„Prije šezdesetak godina bio sam običan dečko, koji je vrijeme provodio s društvom.“, zastao je, nije znao kako dalje, „Jednom sam se posvađao s roditeljima, zamalo su me se odrekli i prkosio im tako što sam ostao s društvom dva dana.“ Njegove oči su postale tamnije, mrzio se prisjećati tih dana.

„To još uvijek nije najbitniji dio!“, rekao je kovrčavi, na to su Zaynove oči zabljesnule bojom jantara, a usne se podigle i otkrile očnjake. Društvo se nasmijalo, bila je to njihova uobičajena igra.

„Harry, pusti ga da priča. Ako ti se žuri kod tamo neke, idi ne moraš ga ni slušati.“, rekao je Zayn. Harry, kovrčavi, samo je odmahnuo glavom i bolje se smjestio kako bi saslušao ostatak priče.

„Dakle, provodio sam vrijeme s njima, a onda sažalio što sam otišao, nije bilo kao kod kuće. Tu večer odlučio sam se vratiti. Krenuo sam putem za koji sam bio siguran da ga poznajem.“, njegovo lice pretvorilo se u grimasu. Zbog njihove povezanosti, osjetili su kako se on osjeća u ovom trenutku.

„Hodao sam, a onda me nešto napalo, bio je pun mjesec. Nisam bio dovoljno jak da se obranim, da se u tom trenutku nisu pojavili moji prijatelji vjerojatno bih bio mrtav. Otjerali su ga bakljama.“ Htio je sakriti svoje osjećaje, osjećaje koji su pokazivali kako se osjećao toga dana, ali nije mogao, po njihovim licima već je vidio da osjećaju ono što i on.

„Rana je zarasla, a ja sam tek nakon idućeg punog mjeseca shvatio što sam. Otišao sam iz svog mjesta, kako ne bih predstavljao opasnost. No, ipak za vrijeme punog mjeseca nisam svjestan što radim. Nakon punog mjeseca probudio bih se na nepoznatome i jedan od vas je ležao pokraj mene. Ali to znate i sami.“, namrštio se prisjetivši se kako im je objašnjavao što su postali. Najteže mu je bilo to što nije znao žele li oni postati čudovišta kao i on, ali ni jednome od njih nije bilo žao. Oni nisu žalili što su postali čudovišta. Imali su loš život, a ovaj im je puno bolje odgovarao.

„Sve nam je to jasno, ali kako si postao alfa, bio si beta kada si nas pretvorio. A onda si se jednog jutra vratio i tvoje su oči sijale crveno.“, progovorio je jedan od njih, njegove plave oči bile su pomalo uplašene, bojao se Liamove reakcije.

„Louis, čekaj, sad će nam ispričati.“, ponovno je rekao Zayn, od svih on je bio najstrpljiviji. U prvih par mjeseci bilo mu je teško, a onda se pomirio sa svojom sudbinom. Ponekada se teško kontrolirao, no spasila ga je njegova strpljivost, te je tako sadržao prisebnost.

„I sami znate da sam za vrijeme punog mjeseca odlazio na osamljena mjesta, kako ne bih nikog više ozlijedio. Te noći, po prvi puta, prihvatio sam činjenicu da sam vuk. Napokon sam dobio kontrolu nad sobom. Ali to je prizvalo alfu nekog čopora, želio je proširiti svoj čopor. Napao me, a ja sam se slučajno spetljao u grmlju, skočio je prema meni i pao na moje kandže. Njegovo srce sam isčupao i tako preuzeo alfu s njega. Pobio sam dio njegovog čopor koji mi nije htio pokoriti, a ostalima sam zapovijedio neka odlaze i neka se ne vraćaju.“, izdahnuo je od olakšanja. Napokon im je ispričao cijelu priču, nije znao kako će reagirati, ali nije ga bilo briga. Njemu je bilo lakše. Zna da mora prihvatiti vuka u sebi, kako bi preobražaj tekao lakše. No, on to nije mogao, on je za sebe bio čudovište. Mnogi bi poželjeli da su alfe, ali ne i on. Želio je samo normalan život, nikada nije ni htio postati vukodlak.

„Stvarno mi je žao, ali mi znamo da nisi čudovište. Možda nismo htjeli postati vukodlaci, ali sada tu činjenicu ne možemo promijeniti. Prihvatili smo da je ovo ono što jesmo i nijedan od nas ne krivi tebe zbog toga.“, progovorio je Niall, onaj plavooki, čije su oči Liama podsjećale na Aislinn. Liam je zarežao, a oni su se nasmijali. Sunce je stajalo već visoko na obzoru, morali su poći. 

_____________________________________________________________

Komentirajte, votajte... Hvala svima koji čitaju... nadam se da vam se sviđa.... ly <33