Black Fire

Chapter Seventeen ~Beginning~

            Ležala je na trbuhu, dok su krevet i pod pored kreveta prekrivale hrpe knjiga i papira. U početku je samo pripremala predavanja za fakultet, ali na kraju je otišla u prvu obližnju biblioteku i posudila razne knjige o vukovima, Plavom mjesecu. Željela je istražiti što je točno ona. Aslinn je već tri sata neumorno prelistavala knjige i nigdje nije našla ništa što bi povezivalo vukove, točnije vukodlake s Plavim mjesecom. Što je više čitala, to joj se sve ovo činilo nevjerojatno. Saznala je novih stvari o vukovima, ali i načitala se gluposti koje uopće nisu bile realne.

„Ahh“, ljutito je prozborila i bacila nekoliko knjiga na pod. Prevrnula se na leđa i rukama protrljala umorne oči. Dan je polako bio na izmaku, osjećala se kao da nije spavala nekoliko tjedana. Mislim da je to nešto što je Liam govorio, pomislila je. Nešto da smo dvostruko više umorniji nego ljudska bića, bit će da je to, nadodala je svojoj podsvijesti. Ustala je s kreveta i pošla prema kuhinjici. Ušla je u malenu svijetlu kuhinjicu. Rukom je posegnula prema elementu, dotaknula je vratašca koja su zaškripala pri otvaranju. Namrštila se, ako je išta mrzila onda je to bilo ovo škripanje. Uzela je čašu i pogurnula vratašca kako bi se zatvorila bez škripe. Nasula je čašu vode i vratila se u sobu. Stala je iznad svih svojih bilješki i crteža, tog trena kad je nagnula čašu, učinilo joj se da je nešto vidjela. Čašu je spuštala na stol, ali samo za milimetar je promašila. Iako je imala brze reflekse, nije je uspjela spriječiti da se razbije u milijun sitnih krhotina. U prozirnoj vodi, na zalazećem suncu koje je ulazilo u sobu, izgledali su kao milijuni kristalića. Brzo se sagnula i pokupila sve knjige prije nego što ih voda dohvati. Pojurila je u kupaonu po krpu za pod. Kad je trčala iz kupaone u sobu, oglasilo se staro zvono. Ding-dong. Mrzila ga je, podsjećalo ju je na one filmove iz osamdesetih. Nije voljela živjeti u prošlosti, ona je bila osoba koja je živjela za sadašnjost i budućnost. Nastavila je u sobu, nije se obazirala na zvono jer je znala da će uskoro majka otvoriti vrata. Da, nakon svega što je bilo, zvala ih je ocem i majkom. Možda to nije pravedno prema njenim pokojnim roditeljima, ali znala je da su joj oni pružili krov nad glavom, pružali su joj ljubav i zvali je svojom. Možda nije dobivala sve što je htjela, ali nije patila, mogla je završiti u domu i nikada ne pronaći obitelj koja bi joj dala mnogo, koliko je dobila od ove obitelji.

„Aislinn.“, pozvao ju je uznemiren glas. Bijesno je bacila krpu na malenu hrpicu što ju je skupila, digla se i pošla prema zvuku glasa.

„Da?“, odazvala se pri ulasku u dnevni boravak. Podigla je pogled i ugledala Liama. Osjetila je kako je srce preskočilo otkucaj. Ne, ne, Liam, što radiš ovdje, ne mogu vjerovati da si vidio gdje živim?, prolazile su joj misli kroz glavu. Rojile su se kao pčele, zujale i zujale, bez znaka da bi se mogle zaustaviti. Aislinn je bila sretna i zadovoljna onim što ima, ali nije htjela da drugi vide gdje živi i u kakvom stanju. Nije kuća bila loša, ali bila je stara, ofucana i trošna, pokazivala je znakove neimaštine. Liam joj je uputio smiješak, na što se ona još više zacrvenjela. Mislila je da u njegovom osmijehu počiva sprdnja. To je bio njen problem, prebrzo je donosila zaključke. Liam je ustao s fotelje, prišao joj i utisnuo malen poljubac na njen rumeni obraz. Sam ih je pogledao iznad okvira svojih debelih naočala, namrštio se, tako stvarajući nekoliko bora posred čela. Aislinn se stidljivo odmaknula od Liama, nije željela da se dogode problemi između Liama i njenog oca.

„Tata, znaš da sam ti rekla da je noćas pun mjesec.“, pokušala ga je umiriti.

„Ali nisi rekla da će ovaj doći po tebe.“, Sam je riječ 'ovaj' jedva protisnuo kroz zube, pokazujući rukom na Liama.

„On nije ovaj.“, bjesnila je. „To je moj dečko Liam, kada ćeš više shvatiti da sam odrasla, da ga volim.“, svaku riječ izgovarala je sve glasnije i glasnije. Njen otac je blijedo gledao u nju, dok ju je Liam pokušavao smiriti, njegova ruka na njenim leđima radila je malene krugove, koji bi je trebali opustiti. Okrenula se i povukla Liama za sobom, bijesno je napustila prostoriju, ostavljajući Sama bez riječi. Uvela je Liama u svoju sobicu, znatiželjno je razgledavao stvari. Aislinn se vrtjela po sobi bez cilja, izbjegavala je njegov pogled.