Black Fire

Chapter Thirteen ~Just say yes!~

            Ležala je na krevetu, pogled joj je cijelo vrijeme bježao na maleni zidni sat. Vrijeme kao da nije prolazilo, činilo joj se kao da kazaljke stoje na mjestu. Večeras je imala svoj prvi spoj. Još rano jutros je pripremila odjeću i nekoliko puta se predomislila. Iz sekunde u sekundu nervoza je sve više rasla. Od uzbuđenja nije mogla ni na miru pojesti, a sada nije mogla dočekati osam sati da se počne spremati. Ustala je s kreveta i otišla u dnevni boravak. Sjela je na rub sofe i dohvatila daljinski, upalila televiziju i neumoljivo premještala kanale. Ništa joj nije odgovaralo, a i dalje se činilo da vrijeme stoji.

„Aislinn, hoćeš li više prestati? Uistinu me živciraš.“, progovorio je ljutito njen otac sa svog uobičajenog mjesta. Njegova desna ruka pratila je luk srebrnog brka, čini se kako mu je to otišlo u naviku.

„Hoću, hoću.“, promrmljala je i nastavila premještati, zaustavila se na jednom programu koji je obećavao. Zagledala se u ljubavne scene i vrijeme je proletjelo. Počele su reklame, okrenula se prema satu i shvatila da je osam i dvadeset. Srećom, još se popodne istuširala, kako bi si napravila frizuru. Požurila je u sobu i prijašnju kombinaciju ostavila na krevetu, iz ormara je izvukla plavu haljinicu koju si je kupila za osamnaesti rođendan. Sada se nadala da će stati u nju. Polako ju je navukla, otišla je do kuhinjice i zamolila majku da joj zakopča. Vratila se u sobu i pogledala u ogledalo. Haljinica kratkih rukava i malog ovalnog izreza, prianjala je uz njeno mršavo tijelo, donji dio haljinice široko je padao i otkrivao njene duge noge. Na noge je nazula crne štikle, nadala se da se u tome neće polomiti. Aislinn je sjela pred ogledalo i brzim pokretima ruke nanijela malo pudera da prikrije nedostatke i crvenilo. Svoje duge trepavice izdužila je s malo maskare, a plave oči naglasila je crnim tušem. Odlučila je da neće stavljati rumenilo jer će se vjerrojatno cijele noći crvenjeti.

„Tata, mama, idem van.“, govorila je dok je ulazila u dnevni. Njen otac digao je pogled s novina. Njegove tamne oči su sijevale.

„Ne!“, rekao je strogo. ''Vrijeme je'', pomislila je Aislinn.

„Gledaj, zahvalna sam vam oboma jer ste me odgojili i podarili mi pristojan život, pa shvaćam i zbog čega ste me štitili, ali ja više ne želim živjeti po vašim pravilima, vrijeme je za moja pravila.“ Prvi puta im se suprotstavila i bila je ponosna na sebe.

„Ne, moja kuća moja pravila, briga me za sve, ali ti ne izlaziš iz ove kuće.“, vikao je ljutito, obrve su se skupljale i postajale jedno.

„O da, idem. Samo me gledaj.“ Okrenula se i pošla prema vratima, zaustavila ju je čvrsta ruka, povukla ju je nazad u dnevni boravak. Okrenula se, ugledala je osobu koju je zvala svojim ocem. Zažmirila je i pustila je da vuk polako uteče u njene vene. Otvorila je svoje oči, blistale su bojom jantara. Njen otac ispustio je krik. Sjeo je na sofu i preplašeno gledao u Aislinn.

„Rekla sam da idem.“, progovorila je polurežeći kroz svoje očnjake. Okrenula se i vratila čovjeka u sebe. Izletjela je u tamu ulice, u daljini je vidjela srebrni Volvo. Brzim korakom pošla je prema autu. Nervozno je sjela u auto, bijes je još uvijek kolao njenim žilama, srce joj je lupalo kao ludo, a krv udarala u glavu.

„Aislinn, je li sve  redu?“, zabrinuto ju je upitao Liam. Kimnula je glavom i okrenula se od njega. Liam je pokrenuo automobil, ulice je ispunilo tiho brujanje. Izoštrila je svoj sluh i usredotočila se na to brujanje, bijes je malo po malo isparivao. Nabacila je osmijeh na lice i okrenula se prema Liamu.

„Oprosti. Kako si ti?“, upitala ga je blago. Okrenuo se prema njoj i nasmiješio joj se. Spustio je svoju ruku na njenu, a ona se osjetila tako spokojno, tako mirno.

„Dobro sam, srce. Što se dogodilo?“

„Ništa. Ne želim o tome razgovarati.“, odgovorila mu je pomalo odriješito. „Nego, kamo me vodiš?“ Liam se nasmijao i odmahnuo glavom, dajući joj do znanja da joj ne želi ništa reći.

(A/N ako možete ovdje pustite pjesmu koja je sa strane)

Liam je stao nedaleko od centra grada, u glavi je prvo imao jednu malu šetnjicu. Izašao je iz automobila, a onda je elegantno prišao vratima na drugoj strani. Otvorio je vrata i pružio Aislinn ruku, spremno sa smiješkom prihvatila je njegovu ruku i izašla iz auta.

„Prekrasna si.“, prošaptao je Liam sasvim nježno. Osjetila je kako joj toplina navire u obraze, kako je cijelu oblijeva. Bila je sigurna da je pocrvenjela. Uputila se prema nogostupu, zastala je i sačekala Liama. Stao je pored nje i pružio joj ruku. Svoju toplu ruku spustila je u njegovu, polako su nastavili prema centru. Liam je podigao njihove spojene ruke i pažljivo ih proučavao. Njegova ruka bila je tako velika naspram njene malene i krhke.

„Savršeno pristaju.“, uskliknuo je sretno. Pogledala ga je začuđeno, a onda se nasmijala.

„Doista.", odgovorila mu je pogleda usmjerena na ruke, kimnuo je glavom. Uveo ju je na jedan od ulaza. Prišao je jednim vratima i nježno ih gurno. Našla se u malenom savršenom vrtu. Okruživala ju je zelena trava i bilje, svjetiljke su osvjetljavale maleno jezerce s vodopadom. Stala je pored jezerca i zagledala se u sjajnu vodu, ispod površine primijetila je nekoliko zlatnih ribica. Okrenula se i pogledom potražila Liama, sjedio je za stolom. Prišla mu je, a on je ustao i privukao joj stolicu, pomogao joj je da sjedne za stol. Konobar je spustio jelo na stol, ali Aislinn nije bilo briga za jelo. Proučavala je Liamove tamne oči i pokušavala shvatiti koje su njegove namjere.

„Aislinn, ovdje sam te doveo kako bih ti nešto priznao, ali i nešto te upitao.“, rekao je pomalo zabrinuto, podigla je svoje plave oči prema njemu, te se i sama zabrinula.

„Reci, što god bilo, preživjet ću.“

„Pa ne želim da bude na prevaru. No, volio bih da se pridružiš mom čoporu.“, pažljivo je govorio prateći svaki njen pokret. Nervozno je čupkala rub salvete dok je Liam govorio.

„Dobro, a kako?“, upitala je ne podižući pogled sa salvete.

„Pa ima nekoliko načina, ali ovo je najlakši, samo moraš pristati.“

„Na što?“, postala je nestrpljiva. Nije znala što će je upitati, u jedan tren se bojala pitanja, a u drugi tren je jedva čekala da  ga postavi.

„Prvo ti želim nešto reći.“

„Ok, ali požuri stvarno me zabrinjavaš i praviš nervoznom.“, odgovorila je i malo prebrzopleto.

„Znaš, još one noći otkada sam te vidio za mene si bila posebna, a onda jutro kada sam te sreo na fakultetu. Taj dan sam tražio izliku da budem pored tebe jer sam se osjećao jakim, sad shvaćam da je to jer si rođeni vukodlak. No, sada ne želim biti u tvojoj blizini zbog toga, želim biti u tvojoj blizini jer mi je stalo do tebe, jer se bojim da te netko ne povrijedi. Ne mogu zamisliti da netko umjesto mene drži te malene ručice.“, dotaknuo je njezinu ruku i privukao je k sebi. „Da netko ljubi te usne.“, palcem je prešao preko njene usne. „Ne mogu dozvoliti da te netko drugi grli i da te naziva svojom. Jer ovo srce kuca samo za tebe.“ Spustio je njenu ruku na svoje srce. Osjećao je kako mu nervoza u trbuhu sve više raste, a srce sve brže lupa. Aislinn je gledala u njega bez riječi, sve što je on rekao, tako se i ona osjećala.

„Tako da ovo pitanje pomaže da uđeš u moj čopor, ali nije zbog toga.“, rekao je tiho, pogleda uperena u taman pod. „Aislinn, želiš li biti moja djevojka i postati centar moga svijeta?“ Postavio je pitanje i gledao u nju, želio je pozitivan odgovor, negativan bi ga samo slomio.

„Liam.“, izdahnula je njegovo ime. Njemu je osmijeh spao s lica. „Da.“, samo je kratko odgovorila. Podigao je glavu prema njoj i zaprepašteno gledao u nju. „Ne zato da uđem u čopor, već zato što se osjećam isto. Otkada sam te prvi puta vidjela postao si moj san, moja želja i moja patnja. Željela sam te od tog trena, a sada te napokon imam.“, rekla mu je i nježno spustila svoje usne na njegove.

_____________________________________________________________

Društvo nastavak je ovdje. Nadam se da će vam se svidjeti. Možda pjesma ne pristaje uz nastavak, ali da sam još trazila dobila bih slom živaca. Trebala mi je neka mirna pjesma poput ove, ali da nije tuzna. Ipak nadam se da vam se sve svidja zajedno.

Hvala vam za komentare na proslom nastavku. Volim vas sve. <33