Black Fire

Chapter Seven ~Dream~

             Nakon onog dana Aislinn se pokušala udaljiti što više od Liama, iako se njoj činilo da joj se on nastoji što više približiti. Pokušavala je to jer je nekako imala osjećaj da bi joj ona Liamova djevojka mogla oči iskopati, ako se približi Liamu. Danas je imala slobodan dan i odlučila je da joj ga ništa neće pokvariti. Zazvonio joj je mobitel. Rukom ga je dohvatila na ormariću i pročitala poruku. ''Nađemo se na kavi, u Starbucks-u na Charing Crossu, 17 sati.'', bilo je sve što je pisalo. Uzvratila je poruku da će se pojaviti samo ako sazna ime pošiljatelja. Čekala je da dođe poruka, nakon desetak dosadnih minuta odgovor je stigao. S uzbuđenjem je otvorila poruku, ''Dođi i vidjet ćeš.'', malo je bila razočarana sadržajem, no ipak se odlučila obući i poći. Roditeljima je poručila da mora ići na faks, da je iskrslo nešto. Priznala im je da je asistent na fakultetu, oni nisu znali da je dala otkaz i da će zarađivati tako što je asistent. Dok je hodala ulicom, pogledala je na sat, bilo je pet minuta do pet, a do Charing Crossa joj je trebalo još desetak minuta. Rukom je mahnula i zaustavila taxi. Požurivala ga je da stigne na vrijeme. Ušla je u Starbucks i pregledavala sve oko sebe. Nigdje nije vidjela nijednu poznatu osobu. Netko joj je prekrio oči, nasmiješila se i polako okrenula prema osobi. Zaprepastila se kad je vidjela Harryja. Zapravo, on je bio posljednja osoba koju je očekivala.

„Što ti radiš ovdje?“, upitala ga je grubo. Uputio joj je blijed pogled i spustio glavu.

„Ovaj, pa samo sam te pozvao na kavu.“, rekao je. Iako je očekivala Liama, osjetila je sažaljenje prema njemu i odlučila da će popiti kavu s njim.

„Dobro, ali samo kava.“, rekla ozbiljno, a onda se nasmiješila. Harryjevim licem zablistao je velik osmijeh. Pošli su prema najudaljenijem kutku caffe-a.

„I koliko godina imaš?“, upitao ju je Harry nakon velike šutnje.

„Hm, dame se nikada ne pita za godine.“, odgovorila mu je uz smiješak. Njihovom stolu je prišao konobar.

„Ledena kava.“, rekao je Harry.

„Meni frappe od jagode.“, rekla je i pogledala prema konobaru. Konobar je nekako zaljubljeno gledao Aislinn, obrazi su joj se zacrvenjeli. Još uvijek je gledao u nju, a onda je Harry spustio svoju ruku na njenu. Konobar kao da se zbunio, odmaknuo je pogled i pojurio prema šanku. Harry i Aislinn su se nasmijali.

„Ti?“, upitala ga je, podigao je obrvu, ne znajući na što misli. „Godina.“, nadopunila se.

„Aha. Pa dvadeset i tri.“, odgovorio je nekako nelagodno. U svojoj glavi je brojio godine koje su prošle otkako je postao besmrtan. No, kako bilo uistinu je imao dvadeset tri godine, ubiti bio je zamrznut u dvadeset trećoj.

„Zašto si me uopće pozvao na kavu?“, upitala ga je nakon poduže stanke.

„Pa, iskreno ne znam.“, rekao je zadubljen u svoje misli. Konobar se vratio i na brzinu spustio narudžbu na stol i odjurio. Aislinn i Harry su se smijali njegovoj reakciji. Harry je ponovno nehotice spustio ruku na njenu. Glavom joj je prošla brza i oštra bol. Podigla je ruku prema glavi i teško uzdahnula. Harry joj je uputio zabrinut pogled.

„Samo me glava zaboljela.“, rekla je i polako podigla glavu prema njemu. Blijedo je gledao u njeno lice, Aislinn se vec zabrinula da ima nešto na licu.

„Tvoje oči! Nekako su postale žućkaste.“, rekao je Harry zbunjeno. Aislinn ga je pogledala pogledom još veće zbunjenosti. Brzo je ustala od stola i pognute glave pošla prema wc-u. Bilo joj je glupo što je odjurila bez isprike, no brinule su je oči. Kako joj mogu biti žute kada su plave. Njena boja očiju nikada nije poprimala nijansu neke druge boje, uvijek su to bile različite nijanse plave boje. Ušla je u toalet, rukama se oslonila na umivaonik, cijelo tijelo joj je drhtalo, uplašeno je podigla glavu. I doista njene oči bile su blage žute boje. Uplašila se i užurbanim korakom vratila se do stola.

„Ja, ovaj, ja stvarno moram ići. Žao.. Žao mi je.“, na brzinu je izrekla ispriku i žurno krenula prema izlazu. Skoro je srušila konobara, ali nije se obazirala. Izjurila je kroz vrata i nestala u gužvi. Harry je još uvijek zbunjeno sjedio na istom mjestu, pitao se što se upravo dogodilo. Platio je račune i izišao na hladan proljetni sumrak. Malene zaostale sunčeve zrake šarale su nebo, no ipak izgledalo je tmurno. Nebo je opisivalo kako se Harry osjećao nakon što ga je Aislinn ostavila bez objašnjenja.

 (A/N-  pustite pjesmu sa strane ako ste u mogućnosti)

***

            Užurbano i preplašeno je ušla u kuću, potrčala do kupaonice i pogledala se u ogledalo. Njene oči postajale su sve više i više žute, umila je lice i pošla u sobu. Bacila se na krevet i razmišljala što je moglo prouzrokovati promjenu boje. Odjednom šetala je šumom, uplašeno je hodala lijevo-desno. Užasan mrak ju je okruživao, tu i tamo mogla je vidjeti naznaku mjesečine koja se skrivala iza debelih tamnih oblaka. Oko nje su se sve više rojili zvukovi pucketanja grančica, režanja, pa i zavijanja. Nešto je skočilo iza nje, Aislin je potrčala, tek sada je primijetila da je bosonoga. Njene male noge nosile su tisuće i tisuće sitnih ranica, a njena odjeća se parala pri svakom udaru u stablo. Čula je zvukove ogromnih šapa kako trče za njom, koliko god se okretala, ali njen pogled nije sezao daleko u mrak. Pala je i nije mogla ustati, pred njom se stvorilo ogromno stvorenje žutih očiju. Gledala je ravno u te oči i imala osjećaj da će upravo postati njegov obrok. Njezin strah se povećavao, ležala je na tlu i rukama grabila hladnu zemlju, osjećala je kako joj iverje probija kožu. Stvorenje je ustuknulo, a ona je postala baš poput tog stvorenja. Ogromna, snažna i ponosna, sve što nikada nije bila kao čovjek. Sada kada se njen vid izoštrio ispred nje je bio crni vuk, otprilike njene veličine. Podigla je glavu prema mjesecu i nekoliko puta zatulila, pridružio joj se crni vuk, a zatim i još petero novih glasova, sve dok nije čula i glas alfe.

            Naglo se uspravila u sjedeći položaj i našla se u prohladnoj sobici, osjećala je kako joj se znoj slijeva niz čelo. Okrenula se prema prozoru i vidjela da zubato sunce želi probiti u sobu.

„Sve je bio samo san.“, prošaptala je za sebe. Ustala je iz kreveta i zakoračila na hladan pod, posteljina je spala na krevet, potpuno naga je stajala nasred sobe. Podigla je ruke i pogledala ih, bile su prljave i tamne od blata. Provukla je ruke kroz kosu i spalo je nekoliko grančica i malena hrpica zemlje. Sve što je željela bilo je vrištati.

_____________________________________________________________

Hvala na tisuću i nešto čitanja i hvala na prekrasnim komentarima prošli put. Stvarno hvala svima i nadam se da ćete nastaviti čitati. Volim vas sve <33 Komentirajte i votajte jer me stvarno uveseljavate. <33