Chapter Twenty-One ~Pain or Payne?~

351 43 28
                                    

(A/N- ako želite ili možete pustite pjesmu sa strane)

            Zayn je nemirno koračao prostorijom i svako malo bacao oko na izmorenu Aislinn. Sjedila je u kutu kraj Liamovog kreveta, nekontrolirano plakala, ljuljala se u mjestu i svako malo svojim novim moćima izazivala požar. U sobu je ušetao plavokosi vukodlak, sa sažaljenjem u očima pogledao je Aislinn, kad mu je uputila vatreni pogled, skrenuo je svoj prema Zaynu. Prišao je Zaynu i nagnuo se prema njemu.

„Zayn, ne možemo ga pronaći.“, rekao je sasvim tiho, pazeći kako Aislinn ne bi ništa naslutila. Zayn je kimnuo glavom i pokazao mu da napusti prostoriju.

„Thalia!“, viknuo je. Na vratima se pojavila djevojka crvene kose. Njena blijeda koža bijaše uprljana zemljom i krvlju, kosa zamršena u pramenovima.

„Reci.“, rekla je umorno.

„Otvori prvi ormarić u kuhinji, pronaći ćeš plavu kutijicu, hoćeš li mi je donijeti?“ Samo se okrenula i nestala. Nije prošla ni minuta kada se vratila s kutijicom i pružila je Zaynu. Sjela je na stolčić pored ormara. Zayn je otvorio kutijicu i izvadio dvije tablete, uzeo je bočicu vode i prišao Aislinn. Čučnuo je pored nje.

„Aislinn, čuješ li me?“, pozvao ju je. Njene oči i dalje su bile uperene u prazno, a suze su se spuštale niz njeno prljavo lice.

„Aisy!“, pozvao ju je nadimkom koji je Liam smislio za nju. Kao što je i pretpostavljao imalo je učinka, Aislinn je podigla svoje oči prema njemu. U njima je gorio crni plamen, nije ni bilo naznake onoj biserno plavoj boji. Pazio je da ne ustukne, a onda joj pružio tablete.

„Popij, bit će ti bolje.“, rekao joj je. Odmahnula je glavom. „Molim te, zbog Liama.“, ciljao je na njenu najveću slabost. Zaklopila je oči, a onda ih otvorila, bile su plave boje. Malen smiješak oteo mu se s usana. Ruku je drhtavo prinjela njegovoj i uzela. Usnama je prihvatila jednu, a onda zatražila vodu, polako joj je spustio u ruku. Čekao je dok je popila obje,  a onda se ustao i vratio kod prozora. To su bili sedativi koje je Liam ponekada koristio na njima kad nisu mogli posjetiti šumu za vrijeme punog mjeseca. Nadao s da će dvije biti dovoljne da je ostatak noći i dana drže u krevetu. Nastavila se ljuljati, a onda su se njene oči polako počele sklapati. Thalia je ustala i pružila joj ruke.

„Dođi.“, rekla joj je blagim glasom. Aislinn je podigla pogled, a onda prihvatila njene ruke. Thalia ju je svom snagom povukla na noge. Od slabosti Aislinn je zateturala, ali ju je s druge strane primio Zayn. Smjestili su je u krevet i pričekali da sedativi počnu djelovati. Njene plave oči su sklopile, a Zayn i Thalia tiho su napustili prostoriju.

Ušavši u kuhinju dočekao ih je ostatak čopora, sjedili su za malim stolom i držali glave pognute. Zayn i Thalia pridružiše im se za stolom.

„Jeste li ga pronašli?“, upitao je Zayn iako je znao odgovor, glas mu je pucao od bola. Svi su odmahnuli glavama i nastavili piljiti ili u pod ili u zid.

„Kako je to moguće?“, ljutito je ustao i pesnicom udario po stolu.

„Zayn.“, Thalia je tiho izgovorila njegovo ime i spustila ruku na njegovo rame. Sjeo je natrag.

„Ne znamo, ali kad smo se vratili većina tijela je nestala. Ostala su samo ona oprljena vatrom.“, progovorio je Niall. Zayn ga je pogledao.

„Čini se da su skupili i Liamovo tijelo.“, dodao je Louis.

„Morat ćemo čekati da se Aislinn probudi pa da malo posluša misli drugih vukodlaka.“, ponovno je rekao Niall.

„To ne dolazi u obzir.“, viknuo je Harry. Zayn je podigao pogled i zagledao se u njega. „Ne, pa vidjeli ste što se tamo dogodilo kad je vidjela da je mrtav, a sada plače nekontrolirano.“, dodao je potiho kao da se opravdava. „Ona potječe iz čistokrvne loze vukodlaka, a k tome je i mješanac.“ Ostali su počeli kimati glavama i bilo je jasno da je ta priča riješena.

„Najteže će joj pasti to što nismo pronašli Liama.“, tiho je rekla Thalia.

„Ali mi si sada ne možemo pomoći. Sve što nam sada preostaje da je nagovorimo da preuzme čopor jer smo uz nju jači. Dobivamo dio njenih moći i lakše ćemo preživjeti na ovom području.“, rekao je Zayn. Njegov stav je dokazivao da odlučno stoji kod te teorije.

***

            Otvorio je oči, a pred njim se našla samo tama. Protrljao ih je svojim prljavim rukama i ponovno ih otvorio, ali opet tama. Spustio je ruke pored sebe i osjetio sam tvrdo, vlažno tlo. Krenuo je tražiti zid, a potom i vrata. Pažljivo je prstima prelazio preko zidova, osjećao je kako je slab, ali bio mu je potreban vid. Polako je pustio vuka da prođe. Nakon dugo vremena, ovaj put je bio bolan. Njegov dubok vrisak prolomio se prostorijom odzvanjajući još nekoliko puta. Otvorio je oči i one su svijetlile crvenom bojom, tek sada je shvatio da su vrata na suprotnoj strani. Treskom su se otvorila, a svjetlost koja je doprijela, oslijepila ga je na trenutak. Dvojica grubijana izvukli su ga iz tamnice i vodili dugim hodnikom. Ušli su u visoku bijelu prostoriju, na sredini je stajala tamnoputa djevojka.

„Liam.“, obratila mu se visokim sopranom.

„Kali.“, prosiktao je ispljujući preostalu krv. „Što si mi učinila?“, pitao ju je. Slegnula je ramenima.

„Nisam ja. Moje čarolije nisu pomogle. Pretpostavljam da te spasio Aislinnin preobražaj, kako je ona postala jača, tako si i ti postao jači, jer pripadaš u njen čopor.“, riječi je izgovorala kao da su najveće prostote. „Kad ti je srce stalo, mislila sam da je gotovo, ali počeo si se oporavljati. Vukodlački gen je prevladao, bila sam tako sretna kad nitko nije primijetio da ti srce kuca.“ Liam ju je gledao i pažljivo slušao.

„Što radim ovdje?“, viknuo je.

„Ovdje si da budeš moj.“, odgovorila mu je, a onda je prstom prizvala još dvojicu čuvara. Jedan od njih je nosio pehar. Dvojica koja su ga dovela, postavila su ga na noge i čvrsto primila, jedan od čuvara ga je primio za bradu i otvorio usta, a drugi se pripremio da mu sipa tečnost.

„Sad.“, rekla je. „Lorem ipsum omnium rerum esse factorem. Duo et recordaris te perfectum respicit.“, govorila je čaroliju dok je on grcao u tekućini. Samo je klonuo. Prišla mu je i nosu prinjela parfem. Polako se osvijestio i pogledao je.

„Ljubavi, što se događa?“, upitao ju je.

„Sve je u redu, samo si se onesvijestio, idi se istuširaj pa ćemo doručkovati.“, rekla je, a on je klimnuo i pošao za jednim od čuvara.

„Hoće li uspjeti?“, upitao je drugi čuvar imenom Derek.

„Uspjet će, sve dok ne vidi onu koju iskreno voli. Ali to je nemoguće.“, rekla je i nestala u malenom tornadu.
_____________________________________________________________
Nastavak Black Fire-a je službeno počela. Nadam se da će vam se početak svidjeti i jedva čekam vidjeti vaše komentare. Čovječe, baš mi je nedostajala ova priča. Molim vas budite dobri i votajte i komentirajte, i sami znate koliko vama znače komentari.. Želi znati da vam se sviđa. Hvala vam na prekrasnim komentarima na kraju sezone. I hvala vam na 7 000+ čitanja, doista mi mnogo znači. Hvala vam svima i volim vas sve. <333

Black FireDonde viven las historias. Descúbrelo ahora