Chapter Twelve ~Transformation~

607 48 32
                                    

            Pripremao se za večerašnji pohod, noćas će se Aislinn prvi puta polovično preobraziti, postat će vukodlak. Na Liamu je zadaća da je nauči kako da kontrolira svoj bijes, da se preobrazi bez boli, te da joj bijes ne mora uvijek biti poticaj na preobrazbu. Naučit će je onome što najbolje zna, a to je kako da kontrolira vuka u sebi. Liam je nervozno i neumoljivo koračao po mračnoj prostoriji, neprestano prolazeći rukom kroz svoju tamnu kosu. Čekao je da sat otkuca ponoć. Nekoliko minuta prije isteka vremena, pošao je dugim hodnikom, s vješalice je brzim pokretom dohvatio kožnu jaknu. Okrenuo se prema ogledalu, zastao je i zagledao se. Čovjek koji mu je uzvraćao pogled bio je stranac- raščupan i umoran. Obično izrazito blage smeđe oči bile su gotovo crne, plave i crne sjene šarale su područje ispod očiju. Brada stara nekoliko dana zasjenčila je njegovu jaku vilicu i bradu s jamicom. Od onoga dana jedva da je sklopio oči, ne može prestati razmišljati o proročanstvu. Odvratio je pogled i izjurio kroz vrata. Podigao je ruku, bacio je pogled na sat, ušao je u srebrni Volvo. Duboko brujanje motora ispunilo je tihu i pustu ulicu. Naglo ga je pokrenuo i gume su ispustile dug cvilež na mokroj cesti. Ispunjavao ga je osjećaj nemira, nije znao kako će sve ovo večeras proći. Pogledao je na komandnu ploču, samo četiri minute i trideset i šest sekundi  mu je trebalo da prođe četiri kilometra. Na dnu ulice ispod ulične rasvjete raspoznavao je poznatu priliku. Stao je, Aislinn je ušla bez riječi i smjestila se na suvozačko sjedište. Oštar travanjski zrak šibao je kroz otvoren prozor dok su prolazili duž šume. Na suvozačkom sjedištu, Aislinn je osjećala kako sve promiče pored  nje dok je pokušavala razbistriti misli. Osvijetlilo ih je svjetlo i iza njih su se pojavila dva auta. Aislinn se prestrašeno okrenula.

„Ne brini, to je moj čopor.“, okrenuo je glavu prema Aislinn i polako joj stavio ruku na koljeno. Pretpostavljala je da su to Zayn i Thalia, ali nije bila baš sigurna tko je u drugom autu.

„Tko je još u njemu?“, upitala ga je tiho, no dovoljno glasno da je čuje.

„Harry, Niall i Louis. Upoznala si ih onog dana u parku.“, njegov pogled bio je uperen u cestu.

„Harry?“, izdahnula je to ime kao da je nešto progoni.

„Da, zašto?“, upitao je dok je skretao na šljunčani put.

„Ma onako, zanimalo me.“, brzo je odgovorila. Autom je ovladala tišina. Hrapavo struganje guma po šljunku intoniralo je hipnotizirajući ritam, Aislinn se prepustila tom tihom zvuku. Odjednom Volvo je stao osvjetljavajući veliku čistinu, pored njega su se parkirala i ostala dva auta. Harry i Louis su se već naveliko valjali i borili na velikoj čistini pod svjetlošću farova. Thalia i Zayn su stajali pored auta i potpuno tiho, gotovo nepomičnih usana se došaptavali. Niall je obilazio čistinu i izgledalo je kao da nešto mjeri. Aislinn se nikako nije mogla pomaknuti, bojala se onog što je Zayn predložio. One večeri nakon što je Zayna odbacila u zid, vodio se veoma ozbiljan razgovor. Odlučeno je da će se nekoliko dana u tjednu sastajati ovdje kako bi se Aislinn naučila kontrolirati, ali i boriti. Nije joj bilo jasno zbog čega boriti, ali nije ništa prigovarala. Liam se bojao. Bojao se što će se dogoditi ako se pročuje tko je Aislinn zapravo.

„Aislinn, što je bilo?“, upitao ju je Liam zabrinuto.

„Samo sam se zamislila.“, rekla je, Liam je taman htio otvoriti vrata kad je nastavila, „Liam, bojim se.“ Zastao je i okrenuo se prema njoj, pogledao ju je sa suosjećanjem. Primio je njenu ruku u svoju, dok je drugom rukom nježno prelazio preko zapešća, stvarajući malene krugove.

„Čega se bojiš?“

„Svega. Kako ja mogu biti netko tko će spasiti vaš svijet?“, nije to htjela reći, ali sada je bilo kasno. Liam joj je uputio blijed pogled.

„Naš, pa to je i tvoj svijet. Nemoj sada brinuti o tome, doći će vrijeme i za to. Hajde da se sada zabavimo.“, rekao je i izašao iz auta. Vrata s njene strane naglo su se otvorila, pored nje je stajao Harry. Izašla je iz auta i pomalo hladno prošla pored njega i stala do Liama. Liam je davao upute, a ona ga opet nije slušala. Njene misli bile su pune briga, kao da joj već nije dovoljno što je postala vukodlak.

„Dođi, Aislinn.“, pozvao ju je Liam. „Stani ovdje.“, pokazao je na mjesto ispred sebe. Pogledala je druge, a oni su se bavili zadatcima koje im je Liam zadao, malo se smirila. Barem neće morati gledati moje neuspjele pokušaje, pomislila je. „Zamisli da je u tebi vuk, zamisli kao da je to neki dio u tebi, dopusti mu neka raste.“ Aislinn je na te riječi zažmirila i svim naporima se trudila. Liam je uzbuđeno uskliknuo, otvorila je oči i  pogledala ga. Pružio joj je ogledalce, zagledala se u svoje lice, doslovce je ostalo isto, podigla je usne i otkrila bijele i oštre očnjake, njena plava kosa je potamnila, bila je crna prošarana prijašnjim plavim sjajem. Tek sada je uočila duge kandže, pažljivo ih je proučila, a onda se nasmijala. „Aislinn, sada se pokušaj vratiti, ovaj put se prisjeti čovjeka u sebi.“, učinila je što joj je Liam rekao, a on je ushićeno skakutao na mjestu. Ponovno se pogledala u ogledalo, sve na njoj je bilo kao prije, nokti, kosa iste boje. Nasmijala se glasno i zvuk zvončića ispunio je čistinu. Uskoro su se svi pridružili njenom smijehu.

„Tebe ne boli?“, upitao ju je Niall.

„Ne, zar bi trebalo?“, bila je totalno zbunjena. Zar je nešto krivo s njom, upitala je samu sebe.

„Pa, vjerojatno te ne boli jer si potomak vukodlaka, mi smo svi ugriženi i vjerojatno nam je zbog toga bolno.“, pokušao je pojasniti Zayn svima.

„Aislinn, dođi vrijeme je da te počnem učiti osnovama borbe.“, rekao je Liam strogim glasom. Prišla mu je i čekala upute. „Postani vukodlak.“, šapnuo joj je na uho, na što se ona naježila. Zamislila se kao dio vuka, osjećala je kako očnjaci postaju duži i kako joj se kandže zabijaju u dlan. Liam je prišao iza nje, njen nagon je reagirao. Odskočila je od njega nekoliko metara i stala u obrambeni stav.

„Bravo!“, uskliknuo je. „Sada ću te pokušati napasti, a ti pokušaj izbjeći.“, rekao je brzo i jurnuo na nju. U trenu sekunde bio je ispred nje, a ona ga je lagano i elegantno preskočila jednim saltom. Liam je zbunjeno stao i ogledao se oko sebe. Stajala je iza njega i smiješila mu se blago. Ovaj put je pojurio s malo većom brzinom i bacio ju na pod.

„Ne mogu ja to.“, promrmljao je, a onda se ustao. Prišao je bliže Zaynu i nešto mu šapnuo. U idućem trenu Zayn je puno snagom jurio na Aislinn. Nije se stigla ni snaći, a već je bolno ležala na tlu. Liam je pognuo glavu i ugrizao se za jezik kako ne bi pojurio na Zayna. Nije se mogao boriti protiv Aislinn, shvatio je da je zaljubljen u nju. Nije se mogao zamisliti da je ozlijedi, isto tako nije mogao gledati kako je drugi ozlijeđuju pa je skočio između nje i Zayna. Zarežao je na Zayna, uključili su se i ostali, Niall i Harry krenuli su na Liama. Aislinn je oborila Zayna, a onda skočila ispred Liama. Ovaj puta ona nije mogla dozvoliti da napadnu Liama. Za nekoliko sekundi obojica su ležali na zemlji, dok Louis i Thalia nisu mogli doći do zraka. Oboje su umirali od smijeha, dok su ova trojica onesposobljeno ležali na tlu i pokušavali ustati. Aislinn je prišla Liamu i poljubila ga tik do usana, a onda ga je srušila preko svoje noge.

„Dragi, gdje ti je koncetracija?“, upitala ga je blago i prasnula u smijeh.

_____________________________________________________________

Mislim da je ovo najduži nastavak do sada. Uglavnom nema puno dijaloga, htjela sam vam prenjeti što više svojih slika, onako kako sam ja to zamislila. Nadam se da vam se sviđa. Molim vas nemojte ovaj puta napisati samo savršeno je, dajte malo više od sebe i napišite što vam se sviđa, a što ne. Dajte poneku kritiku, bilo što.

Hvala vam svima na predivnim komentarima na prošlom nastavku. Volim vas sve <33

Black FireWhere stories live. Discover now