Room full of boys ☑️

2.

Škola nije bila daleko. Nekih 15 min pješice. Kad smo stigli, pred nama je bila velika bijela ustanova. Sa desne strane se nalazila još jedna zgrada, sivkaste boje koja je bila povezana s glavnom, sa nekim staklenim hodnikom.

Polako smo ulazili na glavna vrata gledajući oko sebe plakate koji su visjeli po zidovima.

Odmah na ulazu dočekala nas je jedna gospođa. Predstavila se da je tajnica škole i rekla je da će nas odvesti do ravnatelja.  Tako je i napravila. Ostavila nas je pred vratima na kojima ne velikim štampanim slovima pisalo MR. JOHNSON.

"Ajde otvori" okrenuo se prema meni Dyl i pokazao prema vratima.

" Zašto ja, ja sam uvijek morala otvarati" odgovorila sam mu.

"Daj Alex ne pravi dramu i otvori vrata" oke, nije mi se dalo prepirati. Neznam u čemu je problem bio da otvori vrata. Uglavnom otvorila sam vrata i zajedno smo ušli u ravnateljev ured.

"Dobar dan. Kako vam mogu pomoći?" upitao nas je uljudno čovek 40-ih godina. Sjedio je za svojim stolom u sivom odijelu sa baby rozom košuljom.

Dyl me lagano trknuo laktom što me vratilo iz mojih misli.

"Umm, ovaj mi smo došli po rasporede za školu, za sljedeći tjedan."  Ravnatelj je klimnuo gavom,"A VI ste?"pogledao nas je onako da spusti naočale samo malo pa pogleda iznad njih, kužite?, ma nema veze, "Alex i Dylan Milingcraft." preduhitrio me Dyl taman kad sam htjela reći naša imena.

"Izvolite" pružio nam je dva lista papira, na kojima su bila označena naša imena," ostale papire i ključeve soba dobit ćete prvi dan škole". Klimnuli smo glavama, okrenuli se i izašli van. Pošto smo prethodno bili prijavljeni na audicije, Dyl za nogometnu momčad, a ja za navijačice, oboje smo prošli i sad u rasporedu imamo termine treninga.

Premda baš i nevolim biti navijačica, učlanila sam se u njih pošto sam sa njima najbliže terenu, najbliže nogometu, igri koja je zauzela moje srce, igri koju sam zavoljela zbog djeda, igri koja je jedina stvar koja me podsjeća na mog preminulog djeda.
Jer djed je bio jedini razlog zašto sam zavoljela tu igru.

...

Nakon povratka doma obukla sam se u nešto udobno. Kratki šorc i široku majicu. Bacila sam se na krevet i polako skupila oči. Uživala sam u tišini........

"Seko, budi seeee" osjetila sam kako me neko trese. " Ajde Alex daj se probudi ideš samom do Cityjaaaa. Alex. Alexxx. Alexxxxxx. Daj se probudi." poceo me jače trest i odjednom je nastala tišina.

Sljedeće što sam osjetila bila je ledena voda na mom licu. Samo se slijevala sa mojih obraza i čela prema kosi. Naglo sam se ustala brišući vodu s očiju i lica.

"Ti nisi normalan. Ti fakat nisi normalan" ustala sam se i uzela mu ono malo vode što je ostalo i zalila ga s time. Njegova reakcija bila je odlična. Podigao je ruke s kojih se cijedila voda i otvorio usta. Voda mu se cijedila sa lica po majici i hlačama. Gledavši ga takvog samo sam prasnula u smijeh.

Trebalo mi je par minuta da dođem k sebi te sam ga pitala " i što si me trebao", pogledao je prema meni brišući lice majicom i rekao " pa htio sam te pitati bili otišla samnom do City centra trebam si uzet par majici i nove vansice." malo sam razmislila.i meni treba par novih stvari. Klimnula sam glavom na što je on odgovorio " za 20 min da si spremna" na to sam ponovo klimnula i krenula prema kupaonici osušit kosu.

★evo ljudi još jedan nastavak, može koji usputni komentar jer ih stvarno volim čitati

Ly★