《| #1 knjiga serijala FG♡ |》
ZAVRŠENA✔
Alex Milingcraft
Luda, snažna i borbena feministica, željna igranja nogometa, sa svojim baratom blizancom Dylanom upisuje se u novu srednju školu. Do sada su mijenjali nekoliko škola godišnje zbog poslova njiho...
"Da Tony, ako te seena onda joj stvarno ništa ne značiš" rekla mu je Jenn.
Nas dvije već jedno sat i pol, dva pričamo s dečkima o problemima, o curama, njihovim ili sve zajedno. Doslovno o svemu.Mislim da im je svima trebao ovaj razgovor.
"Dobro onda.."spustio je glavu.
"Ljudi crna ili siva" pitala sam ih držeći dvije dukse na vješalicama.
"Ne možeš to nositi u Dubrovnik. Kao prvo toplo je, a kao drugo obuci nešto pristojnije" Jenn je prišla mom ormaru.
"Imam i kratkih" iz ormara sam izvukla duksu bez rukava. Napravila sam nevini osmijeh, a dečki su prasuli u smijeh.
Uzela mi je duksu iz ruku i stavila u ormar.
"Sjedi" pokazala mi je na moj krevet.
Iz ormara je počela vaditi majice s kratkim rukavima, suknje i kratke hlače. Na kraju je izvukla jednu kratku haljinu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"O ne ne. Nema šanse da nosim haljinu"
"A zašto?? Daj je bar probaj" rekla je te me poslala u kupaonicu.
Ne znam zašto sam ju uopće nosila ovdje. Mogla je ostati u kući kao i sve ostalo, ali neee Alex samo trpa u kofer. Nisam ni gledala što sam stavljala i na kraju požalim zbog pola stvari. Kao na primjer na ovu haljinu. Navukla sam haljinu na sebe i izašla van.
"Jenn nisam baš sig.." pogedala sam prema gore. Svima su čeljusti bile do poda.
"Da to svakako ide u kofer" nakon nekog vremena Jenn je prekinula tišinu, "skidaj ju da ju spremim".
Spremala mi je stvari ko mama prije nekog puta. U suprotnom bi mi sve bilo zgužvano. A mica moja.
"A-a, kuda ćeš?" pitala me.
"Pa u kupaonu, skinut haljinu" pokazala sam prema kupaoni.
Malo je promislila i dala mi još nešto da probam. Ušla sam u kupaonu. Normalno da se više neću presvlačit. Neda mi se. Obukla sam se u staru odjeću i donjela joj sve skupa.
"Zašto nisi u ovome" pokazala je na stvari u mojoj desnoj ruci.
"Daj Jenn neda mi se više oblačit"
"Dobro, mislim da bi to bilo to" prošla je pogledom po stvarima te mi je uzela haljinu iz ruku i nju stavila unutra.
"Ovo na krevetu ti je za put i da si došla pozdravit se prije nego što odeš."
...
Za 40 min na aerodromu.
Poruku mi je poslala profesorica matematike. Tamo će me čekat s Jakeom jer ona živi blizu, a Jake je danas otišao kod svojih doma koji isto blizu žive.
S kreveta sam uzela crne tajice i bijelu majicu na bretele te crvenu košulju koje mi je Jenn pripremila. Obula sam crvene starke i pozdravila se s ekipom.
"Čuvaj se" rekao mi je Ryan kad sam ga zagrlila.
"I VI se čuvajte i sretno vam danas"
"Hvala hvala" rekli su jednoglasno.
Krenula sam izač te je neko dobacio, "Pozdravi nam Jake"
"Oću"
"I koristite zaštitu" rekao je Hunter.
Nasmijala sam se, kao i oni.
"HUNTER!" Ryan je malo glasnije rekao.
"Dobro, al neće bit potrebe."
"Nikad neznaš" rekao je te sam izašla van.
Otišla sam do Jenn. Ona mi je rekla isto ko Hunter. Isto sam i odgovorila.
Dyl me čekao ispred škole da me odveze na aerodrom.
"Za koliko moraš biti tamo" pitao me paleći auto.
"Za 20"
"Dobro, bit ćemo za 15" rekao je i stisnuo gas.
Sa njegovim Lamborghinijem smo na aerodromu bili za oko 15 min.
"Ispravak, došli smo za 13 i pol minuta. Krivo sam procijenio."
"Uff ta minuta i pol bi te ubila." Rekla sam sarkastično.
"Da, ha ha. Nego...... Pazi se, budi dobra i rasturi to natjecanje. Ima da mi budeš prva. Si čula?"
"Jesam mama" na ovo smo se oboje nasmijali.
Izašla sam van i poslala mu zračnu pusu te je otišao. Ušla sam unutra i krenula prema velikom holu.
Tamo sam našla profesoricu i Jakea. Kako je samo bio zgodan. Imao je crne traperice i crne starke te crvenu majicu i kožnu jaknu preko toga. Svaki mišić mu se isticao kroz tu majicu.
"Bokkk" pozdravila sam ih.
"Ooo bok Alex. Napokon si došla."
"Da evo i mene. Nego kad nam avion kreće?"
"Za 10 mi..." profesorica je krenula reć no recepcija ju je prekinula.
"Ukrcaj za putnike, smjer Zagreb-Dubrovnik, na peronu A15"
"Pa krenimo" rekla je profesorica te smo ju slijedili.
Kad smo stjuardesi dali karte, uputila nas je na naša mjesta.
Bili smo smješteni u prvi razred. Dobro je nekad znati matematiku. Profesoricu je uputila na sjedalo skroz na početku, a mi smo bili na sjedalima na kraju. Zadnja dva.Tooo bit ćemo sami. Jedva čekamm. Pustio me da sjednem do prozora. Kad je sjeo pored mene zapuhno me miris njegova parfema. Mirišao je božanstveno. Došlo mi je da legnem na njega i mirišim ga.
Smiri se Alex, toliko luda nisi.
Misliš?
Nadam se.
Bilo je svega troje ljudi plus još nas troje.
Puštali su laganu glazbu.
"Želite li nešto popiti, pojesti" pitala nas je stjuardesa.
"Ja neću, hvala" rekla sam. Jake je isto odbio.
Zijevnula sam i usta prekrila rukom.
"Umorna?"
"Nakon ovakvog dana još pitaš?"
"Pa neznam kakav ti je dan bio"
"Naporan, a sad laku noć" spustila sam si sjedalo i namjestila se. Polako sam zatvorila oči i utonula u san.
U nosnice mi je ponovo ušao njegov parfem, a tako mi je i on ušao u snove.
★napokon gotova, šta mislite što će se dogoditi dalje
