Room full of boys ☑️

9.

Prišao mi je opet. Visoki, crnokosi dječak tek par centimetara viši od mene. Bio je moja prva ljubav. No povrijedio me. Približio mi se na samo nekoliko centimetara. Nekoliko centimetara nas je dijelio od poljubca. Nagnuo se prema meni....

Naglo sam se trznula i ustala iz kreveta u sjedeći položaj. Opet sam sanjala isti san. Sanjam ga već mjesec dana. Sanjam ga otkad sam tom crnokosom dječaku priznala svoje osjećaje, za koje on nije mario. Bio mi je sve, ali me napustio, ostavio s puknutim srcem. Kroz čiju je pukotinu istekla sva boja i ljepota. Sada je ostalo samo sivo bezosjećajno srce. Zašiveno lošim sjećanjima i još gorim uspomenama.

Polako sam se ustala iz kreveta. Bili je dosta rano tako da je ostatak ekipe spavao. U kupaonici sam obavila jutarnju higijenu i presvukla se.

Nosila sam crne tajice sa stražnjim džepovima i crnu Batman majicu jer danas ljudi moji je Batman day. Dana 23.9.

Uzela sam torbu u kojoj su već bile spremljene knjige i izašla iz sobe.

7 je sati ujutro, a meni škola počinje u 8. Iskoristila sam to slobodno vrijeme te otišla do školskog parkića.

Ukratko ako se pitate što se dogodilo jučer. Pa vratila sam se u sobu oko 10 i nekim čudom dečki su pospremili sobu. Još su spremili moj krevet i spojili ga s još jednim tako da sam imala nešto kao bračni krevet.

Sjela sam na ljuljačku a torbu ostavila sa strane. Iako je 9.mjesec ujutro je malo prohladno, ali svježe. Što mi jako paše. Polako sam se zaljuljala no ljuljačka je počela škripiti. Stvarno? Taj škripajući zvuk je odvanjao kao jeka pošto nije bilo žive duše vani.

Pogledala sam na mobitel, pola 8 je. Mogla bi se vratit u školu.

Ušavši u školu "potopio" me val topline. Bilo je dosta toplije nego vani. Zaputila sam se prema učionici brojjj.... samo da nađem.... Aha broj 10. Učionica je bila prazna. Sjela sam u zadnju klupu u nadi da cu tijekom sata moći odspavati bar trunku.

Učionica se polako počela puniti. Promatrala sam učenike pospanih lica. Znam kako vam je.

Na vratima se pojavila Sasha i njeni podanici te Ryan i Alex. A za njima još nekoliko štrebera. Ryan i Alex su sjeli klupu pored mene. A Sasha i ostatak podanika ispred njih dvoje.

U učionicu je ušla profesorica likovnog, nije sad neki bitan predmet pa ću si malo odspavati. Dok su redari dijelili papire za crtanje zadnje kupe su polako kretale u san. Pod zadnje kupe mislim na Ryana,Alexa i sebe.

"Alex" zaderala se najednom profesorica. Alex i ja smo u isto vrijeme podigli glave. "Ravnatelju" pokazala je prema vratima. Oboje smo se ustali na što nas je zbunjeno pogledala.

"Rekla sam Alex, a ti si?" prema meni se okrenula dok smo Alex i ja stajali jedno pokraj drugog.

"Alex" odgovorila sam joj. Na što se razred nasmijao. "VI se to zezate samom. Kako možeš biti Alex koliko ja znam samo je jedan Alex u ovom razredu i ako ga pokušavaš zaštit loše ćeš proć." Već se polako približavala prema nama dok je razred umirao od smijeha u sebi.

"Ne profesorice ja se stvarno zovem Alex" odgovorila sam joj što blaže da ne ispadnem bahato da me ne zamrzi.

"Ti to meni stvarno misliš prkositi?"

"Ne, nego..." nisam ni dovršila rečenicu i evo nje opet.

"Dobro, ako je tako onda oboje u ravnateljev ured" nema smisla više se prepirati pa smo Alex i ja krenuli prema ravanelju. Ako nas ne počnu raspoznavat imat ću velikih problema.

Sjeli smo u stolice ispred ravnateljevu ureda dok nas nije pozvao unutra. Alex je prvi ušao, a nedugo zatim i ja.

"O Alex što te dovodi ovdje........opet" pitao ga je te sam zatim i ja ušla." i ako se nevaram isto Alex" sad se obratio meni.

"I što vas dovodi ovdje?" Alex i ja smo se pogledali " pa zapravo je jedini problem što se isto zovemo" odgovorila sam na sto je Alex nastavio" i profesorica iz likovnog nas je zamjenila"

"I nije mi vjerovala da se zovem Alex" nastavila sam.

"Nego je mislila da Alex brani mene iz neznam kojeg razloga" nastavio je Alex.

"Pa nas je poslala ravnatelju i evo vas." završila sam i pogledala Alexa u isto vrijeme ko i on mene. Dovršavali smo si rečenice kao da smo blizanci. Precool.

"U reduuu........ Pretpostavimo de je Alexandar kriv" odgovorila sam mu" ali nije" "kako to misliš nije? On je odgovoran za 90% svađa, tučnjava ili bilo čega lošeg u ovoj školi" " lijepo mislim da nije ovog puta sam ja započela" "u redu, ako je tako onda ste slobodni"

Izašli smo van i uputili se prema sobi. Baš nam se i neda vraćat da još dobijemo prodike nego ćemo se vratit na kraju sata samo po stvari.

"Hvala" pogledala sam ga.

"Za što?" zbunjeno sam ga pogledala.

"Zato što si me branila"

"A molim, samo te nisam branila nego govorila istinu, ali kako ti oćeš"

Oboje smo se nasmijali i išli u sobu svako je legao na svoj krevet. Namjestila sam budilicu 5 min prije zvona. Nadam se da ću se naspavati za pola sata.

★Okej evo novog nastavka. Stvarno mi ej zao sto nije bilo toliko dugo nastavka. mislim više od mjesec dana. Nastavke cu pokušavati pisat što češće. Ništa neobećajem i stvarno se divim onima koji mogu redovito pisat nastavke i ucit za školu. I još nešto danas je Batman day, stoga svima sretan Batman day. XOXO

Lysm★