8.

5.3K 230 9
                                    

Ughhh.....

Budi me ova užasna galama. Ustala sam se i provjerila koliko je sati.

7:35. A u 8 počinje škola. U osam počinje škola. O shit zakasnit ću.

Ustala sam se brzinom munje i zastao kod wc-a. Pokucala sam.

"Dečki mogu uć? Ste svi obučeni?" malo sam glasnije pitala dok s druge strane nisam čula "uđi slobodno".

Ušla sam i prvo što sam osjetila bio je miris muškog parfema. Mmmmmm uživam u njemu......

Drugo je bilo to da su svi bili samo sa ručnicima oko donjeg dijela tijela. Na to nisam mislila kad sam pitala jesu li obučeni.

Na brzinu sam se otuširala i obukla i ponovo pogledala na mobitel koliko je sati. Bilo je petnaest do osam.

"E da i dečki pokušajte da soba bude čista, evo samo to vas molim, jer inače nepodnosim nered" na što su svi potrebno klimnuli.

Zgrabila sam torbu s knjigama koju sam jučer spremila i izašla iz sobe.

Po torbi tražim listić s rasporedom. Prvi sat je matematika. Oke ništa strašno. Već je zvonilo za sat, a ja neznam u kojoj učionici uopće imam matematiku. Pogledala sam malo po hodniku i ugledala Dyla.

"Eeeej braco sta imaš prvi sat?"pitala sam ga lagano trčeći prema njemu.

"Uhh matematiku i debelo kasnim" pogledala sam ga sa smiješkom. Napravio je zbunjen izraz lica.

"Imam i ja prvi sat matematiku" odmah mu je osmijeh ukrasio lice.

Nekako smo uspjeli naći tu učionicu i kad smo stigli stali smo ispred nje i Dyl je opet ponovio svoju poznatu rečenicu :"Ja kucam ti pričaš" klimnula sam glavom i preokrenula očima. On je pokucao kao što je i rekao, akd smo s druge strane čuli naprijed oboje smo ušli.

"Dobar dan. Oprostite što kasnimo ravnatelj nas je zadržao. Znate novi smo učenici" Rekla sam samouvjereno, oduvijek sam znala vraški dobro lagat.

"Pa dobro kad ste već novi mogli bi nam se predstaviti" oboje smo klimnuli glavom. Dyl se prvi predstavio.

"Ja sam Dylan, a možete me zvat Dyl i imam 17 godina " zatim je bio moj red.

"Ja sam Alex i ja isto imam 17 godina"

Nakon našeg predstavljanja profesorica nas je poslala u zadnju praznu klupu. Profesorica je počela pričati o matematici i što ćemo sve raditi ove godine i kako ce nam biti zabavno jer 'matka je slatka' kako kažu naši udžbenici.

Još nikad nisam čula da netko može ovako puno pričati. Okrenula sam se prema prozoru i polako utonula u san.

Nisam ni oči sklopila a već me neko budi.

"Alex probudi se sat je gotov" drmao me lagano kako bih se razbudila.

"Haaaa" zijevnula sam" evo još koju minuticu"

"Daj Alex nema više minutica moraš na sljedeći sat."

Povukao me za nadlakticu i tako podigao te izveo iz učionice. Ovaj put sam sama našla put do učionice te sam ušla u nju i sjela u 5. Klupu do prozora. To je uvijek bila moja klupa. Lagano sam se naslonila na ruku dok me neko nije trgnuo.

"Ejjjj Alex"

"Ejjj Jenny" sjela je pokraj mene.

Razred se polako punio i vidjela sam dosta poznatih lica. Samnom u razred još su išli Jesse, Luke, Matthew i Hunter. Kad su nas primijetili, točnije mene, smiješak im se pojavio na licu. Tako su Jess i Matt sjeli ispred nas, a Luke i Hunter iza.

Jess i Matt su se okrenuli prema nama.

"A nećeš nas upoznati sa prijateljicom" upita Matt i gavom lagano mahne prema Jenny.

"Uhh da oprostite. Dečki ovo je Jennifer. Jenny ovo su Matthew, Jess, Luke i Hunter." govoreći im imena sam pokazivala ko je ko.

Napokon je profesorica ušla u ovi su se okrenuli natrag prema ploči.

"Ti stvarno imaš sreće" prošaptala mi je Jenny.

"Kako to misliš?"

" Samo da znaš koliko cura bi napravile sve da jedan od njih samo progovori s njima, a ti s njima djeliš sobu." rekla mi je kao da je očito.

"I šta bi ja sad trebala?"

" Trebala bi to iskoristiti"

Cijeli smo sat pričale u tome i što bi druge cure na mom mjestu i takve gluposti.

.....

Prošao je još jedan sat na kojem su bili od onih koje znam samo Nick (Nicholas) i Ethan. Tako da koliko sam skužila ni na jednom satu mi neće biti dosadno.

Vrijeme je ručka. Uzela sam tacnu i sjela za prvi slobodni stol na koji sam naišla. Vidla sam Jenny kako ulazi u kantinu te sam joj mahnula. Za nekoliko min ona je sjedila pored mene i jela ručak.

"Nego reci mi Jenny, ko su ovdje glavne fufice." pitala sam ju zamišljeno.

"Pa.." okrenula se prema ulaznim vratima kantine"evo ih. Mi o vuku, vuk na vrata...... Nego sto su Sasha, Britt i Emma. Sasha (na hrvatskom Saša), ova visoka, plava, umjetna, ti je glavna. Britt i Emma su ove iza nje. Britt je ova crvena, a Emma crna." pokazala mi je prema skupini djevojaka koje su se kretale prema nama.

"Oprostite cure ali sjedite za našim stolom."rekla je plavuša gledajući u mene dok joj je Jenny bila leđima okrenuta.

"A gdje to piše?" odvažila sam joj trunku bahato.

"Zar biti negdje trebalo pisati. Reci joj Ryan. Ryan dušo." dozivala je nekoga iza mene i pokazivala mu da dođe. Kad je napokon došao stao je uz nju i obgrlio ju oko struka. Inače Ryan je kapetan nogometne momčadi.

"Reci draga"Ryan se okrenuo prema Sasha.

"Ove ovdje djevojke su sjele na naše mjesto."

"Koje to?" upitao ju je i okrenuo se prema nama. "O Alex pa šta ima"

"Pa eto tvoja me djevojka optužuje da sjedim na njenome mjestu, a ovdje nigdje nepiše da je to njeno mjesto."

"Aha. Ajde ljube dođi sačuvao sam ti najbolje mjesto pokraj sebe. Nemoraš ovdje sjesti." Sasha se nasmijala od uha do uha i oni se se uputili prema jednom stolu. U kutu. Najboljem stolu, za kojim je sjedio cijeli nogometni tim. Zapravo kad malo bolje pogledam to su dva spojena stola.

"Dobro što je to bilo?" trgnula me Jenny iz mojih misli.

"Šta to?" pitala sam kao da neznam o čemu govori.

"Pa to da si se suprotstavila Sashi. Inače svi bez pogovora odu i sjednu za drugi stol."

"Pa treba se i njoj neko suprostaviti zar ne?" Na to smo se obje nasmijale.

....

Svi sati su gotovi. Napokon mogu u sobu leć. Ipak sam danas imala još dva sata dodatne iz kemije u vezi natjecanja na kojima sam bila i na koje ću ic.

Praktički sam bila dulje u školi od svih ostalih. Nadam se da su me dečki poslušali i pospremili malo sobu.

Evo ga drugi nastavak. To su dva za jedan dan. Milila sam da bude oko 700 riječi, ali imala sam nalet inspiracije i ima 1093 riječi. Zasad najdulji nastavak.

Nadam se da ćete uživat jer ja sada idem spavati jer je 3:04 ujutro.

Lysm★

Room full of boys  ☑️Where stories live. Discover now