Room full of boys ☑️

32.

Jake's pov

Osjećam nekakvu težinu na desnoj ruci. Polako sam otvorio oči i ugledao nju. Jedinu osobu pokraj koje se želim buditi do kraja života.

Kako je samo lijepa. Približio sam njenu glavu i dao joj poljubac u čelo.

"Da je bar ovako zauvijek" prošaptao sam jedva čujno.

"Da je kako zauvijek?" šapnula je i blago se osmjehnula.  Približila mi se te me zagrlila.

Trnci mi prolaze tijelom od njenog dodira. Naslonila je glavu na moja prsa i zagrlila me najjače što je mogla.

A slakica moja mala.... Jedino moje.
Da je bar moja.... Ali šta ćeš.... Nije nam suđeno....

"Alexxx! Kozooo! Diži see! Zakasnit ćemo na povijest!!" čuo sam Jenn kako je vikala. Otvorio sam oči i ugledao nju, Clarke, Raven, Huntera i Willa kako se užurbano spremaju.

Alex se nije pomaknula.

"Ajde diži se!" Jenn je došla do nas i otkrila nas. Otvorila je usta i nedugo zatim se samo vragolasto nasmijala.

"Šta je bilo?" pitao sam Jenn i Clarke koje su stajale ispred nas.

Obje su gledale u Alex, kako me obgrlila rukama i nogama. Nisam se mogao pomaknuti. A iskreno nisam ni želio.

"Samo je jedan način da ustane" rekla je Jenn i razmjenila pogled s Clarke. Ubrzo su došle s kantom vode.

"Ne ne ne ne ne ne ne. Imajte milosti, i ja sam tu." rekao sam im.

"A kako ćemo ju onda probudit" napravio sam izraz lica kao da mi je sinula ideja. A zapravo i je.

"Alex dušo," ubit će me zbog ovog dušo" ajde ustaniiii. Imaš nastavu" govorio sam tiho tek toliko da ona čuje. Kao da budim malo dijete.

"Evo još malo ljube" rekla je i još me jače zagrlila. Ljube???? Ovo nije Alex. Ko da je u nekom transu. Ili govori u snu. Ili misli da je ovo san. U sekundi je otvorila oči i odmaknula se od mene. Skoro je opala na pod.

"Šta ti radiš ovdje? U mom krevetu? Nismo valjda?" izgledala je zabrinuto.

"Ne nismo" nažalost. Pogledala je na sat i pojurila u kupaonicu. Ostatak spava jedino su budni oni koji imaju nastavu i ja. Mi ostali nemamo prva dva sata. Izletila je iz kupaonice s visokim uredno počešljanim repom i četkicom u ustima.

"Alex mi idemo...." Raven nije ni dovršila, a već ju je Alex prekinula.

"Dobro dolazim za vama..." ovi su izašli a ona se vratila u kupaonicu do kraja oprati zube. Pravio sam se da spavam, te sam jedva primjetno škicao da vidim šta radi.

Iz ormara je izvukla obične crne tajice i bijelu majicu na bretele te svezala plavu košulju oko pasa.

Obukla se starke i krenula prema vratima. Zaustavila se i krenula prema krevetu točnije prema meni.

Približila mi se na par centimetara i par puta prešla rukom kroz moju kosu. Aaaa to tako pašeeee.  Približila mi se i dala poljubac u obraz.

"Mo chuisle" šapnula mi je, prešla rukom preko obraza i izašla van. Šta to znači?? Motalo mi se po glavi neko vrijeme... Na kraju sam ipak zaspao.

....

"Jake, dragii, možeš li mi pomoći" cijelo vrijeme me ispitivala Sasha. Postala je naporna. Imamo matematiku i već me po peti put pita da joj objasnim isti zadatak. Još nam sad profesorica ispravlja testove, što mi stvara dodatnu nervozu.

Mislim znam ja matematiku i kužim ja nju, ali nikad ne znate. Zadnji put kad sam tako rekao za neki predmet da sve znam dobio sam dva. Da sam imao bod manji bilo bi jedan. Tad je bilo zamalo.

"Već sam ti rekao, ako ne razumiješ pitaj profesoricu" drsko sam joj obrusio te se ona okrenula svojim curama onoj crvenoj i crnoj što su sjedile ispred nas. Nažalost nisam ja birao da s njom sjednem.

"Ko će podjelit testove?" pitala je profesorica i prozvala nekog da ih dijeli.

Spustio sam glavu na stol. Nakon par minuta pokraj mene se pojavio list papira. Podigao sam glavu prema osobi koja ga je donijela. Bila je to Alex. Nasmijala mi se svojim najsavršenijim iskrenim osmjehom i očima pokazala na test uz kratko "Čestitam". Kako ima umirujuć glas. Otopit ću se.

Pogledao sam prema testu. U desnom gornjem kutu bila je petica u dva kruga. To znači 5 bez greške. DOBIO SAM 5 BEZ GREŠKEEE. TOOOO.

Bit će fešte ovaj vikend. Pogledao sam prema Sashinom testu. Jedan. Kao i uvijek. Profesorica ju je premjestila kod mene u nadi da nešto skuži no njoj su se ocijene još pogoršale.

"Profesorice možete me premjestiti?" pitao sam ju našto su svi pogledi bili uprti u mene.

"Ne" rekla je kratko i jasno.

Nakon nekog vremena je dodala"Milingcraft, Black, jeste li zainteresirani za natjecanje iz matematike ovaj vikend u Dubrovniku." ček šta??

"Zašto mi?" pitao sam.

"Jedini ste imali 100% rješen test pa...."  I Alex ima 100%???

"Ja sam za" rekla je. To znači da bih dva dana bio sam s Alex. U Dubrovnikuuu. Ček zar nebi trebali ići kao na školsko, pa županijsko il tako nešto?..... Ma who cares bit ću sam s Alex.

"Onda sam i ja za" klimnula je glavom i počela popunjavati neke papire u vezi natjecanja.

"Profesorice mogu li se sad premjestiti?" pitao sam ponovno.

"A gdje bi se ti premjestio da mi je samo znati?"

"Pa kod Alex, ako nije problem. Ionako idemo zajedno na natjecanje" Alex me u sekundi pogledala imajući zbunjen izraz lica.

"Pa mogao bi samo ako se Alex s time slaže. Jer koliko ja znam Alex uvijek sjedi sama...." pogledala je u Alex. Pogledao sam i ja. Gledao sam ju onim plizzz pogledom i očima pokazivao na Sashu.

"Ajde neka dođe" rekle je te se profesorica okrenula prema meni i klimnula mi.

Počeo sam se spremati.

"Hej di ćeš ti?" pitala me Sasha.

"Dalje od tebe" stavio sam ruksak na leđa i iz druge klupe do vrata otišao sam u zadnju, petu klupu do prozora. Ondje niko nikad nije sjedio osmi nje. I Jenn kad su imale zajedno nastavu. Svi su me pratili u stopu. Ovo je bio povijesni trenutak jer svi znaju da je to najbolja klupa. Ujedno i njena klupa.

Sjeo sam pored nje i izvadio stvari iz torbe. Nije bila baš zadovoljna mojim dolaskom.

"Što je bilo?" pitao sam ju.

"Ma ništa, šta bi bilo" šmrcnula je i uzela olovku te dovršavala crtež u gornjem kutu bilježnice. Crtala je par očiju. Izgledale su tako stvarno. Tako lijepo.... Savršeno...... Skoro ko njezine..

"Što znači 'Mo chuisle'?" pitanje je samo od sebe izletilo iz moji usta.

"Oh...... Čuo si to?" malo se zarumenila i pokušala to sakriti prekrivajući obraze. Kako je samo slatka kad to radi.  Nasmijao sam se svojim mislima.

"Šta je smiješno?" pokušala je zvučati ljuto, ali joj nikao nije išlo. Izdao ju je mali smješak.

"Ništa smiješno, samo slatko" namignuo sam joj i pogled usmjerio ka ploči pokušavajući pratiti nastavu.

Mogao sam osjetiti njen zbunjeni pogled na sebi. Nasmijao sam se i nemicajući glavu, jednim okom pogledao u nju.

U trenutku je maknula pogled i okrenula se prema prozoru.

"Danas je trening?" Pitala je i dalje gledajući prema prozoru.

"Da, imamo neku prijateljsku utakmicu" klimnula je glavom i nastavila buljiti kroz prozor.

Kad se samo sjetim zadnje utakmice i Zayna. Nije ni pozdravio nakon toliko mjeseci. Nisam imao pojma da je sposoban upasti u momčad i odreći se pića i cigareta. Potpuno se promijenio od zadnjeg puta. Možda na bolje, ali mu nikad neću zaboraviti to što su me s njim izbacili iz škole. Samo da ne igramo s njima.

★hope you like it

Lysm★