Nisam smjela da se zaljubim u tebe

Ja vise ne znam sta znaci biti srecan..

Ni,ne znam zasto al' ja vise ne znam sto znaci biti srecna!Što sreca zaista za mene prestavlja?Ili ko su ljudi koji me čine srecnom??U mojim ocima su mnogi ljudi potonuli a medju tim ljudima bili su i moja najbolja drugarica i moj sad vec bivsi momak.Mislila sam da cu sa njima biti srecna,da cu to biti ja.A onda shvatim.Zaboravila sam i ko sam od kako sam dosla u London.Mozda je i moj dolazak u London prouzrokovao sve moje probleme,i sve moje brige koje mi se sada vrte u glavi.Voljela bih da znam,ko ce me uciniti srecnom za jedno godinu dana ili dvije godine.Da li sam tu osobu upoznala,i da li ce ta osoba uspjeti da odrzi stalan osmjeh na mom licu.Ponekad se osjecam kao da je moj zivot jedno veliko pozoriste,u kojem svi nose maske i svi glume.Definitivno su u tom pozoristu najbolji glumci Tayler i Danielle.Bar znam da smo odigrali svoje uloge,bacili maske i da mi nikad vise u istom pozoristu glumiti necemo.Stvarno se nadam da cu kroz moj zivot naici na iskrenu najbolju drugaricu i pravog muskarca.Da cu ponovo pronaci sebe.I otkriti ko je zapravo Darcy Winston...Oci su mi se sklopile i utonula sam u toplini svog kreveta...

Prvi jutarnji zraci sunca,nasli su put do mog lica.Nevoljno sam ustala iz kreveta.Kad bolje razmislim,u ovih nekoliko dana nisam ni izasla negdje.Selena je stalno sa Zaynom,a i posao joj ne dozvoljava da po cijeli dan lezi besposlena,kao ja.Ona i Harry su jedini ljudi koje zanima kako sam.Kosa mi je bila rascupana,a moj pidzama izguzvana.Uh,ni ne licim na sebe.Polako sam se spustala stepenicama do prizemlja.Mrzim samu pomisao na ljude poslednjih dana.U hodniku sam zatekla Selenu,prvi put za nekoliko dana.-Dobro jutro-rekla je sa velikim osmjehom na licu.-Jutro'--Ja idem u studio,pa ako ti nesto treba...-rekla je ali sam je prekinula u sred recenice.-Ne,ne treba mi nista,hvala na brizi.-odgovorila sam.Slegnula je ramen ima,zadnji put se osmjehnula i izasla.Selena je za sobom ostavila svoj savrsen miris,koji daje utisak da je potrosila cjelu bocicu parfema jutros,ali zapravo vjerovatno je potrosila jednu ili dvije kapi.Dok sam u vazduhu osjecala Selenin miris,cula sam svoj telefon iz sobe.Zvuk pjesme Give me love od Eda Sheerana mijesao se sa jutarnjim cvrkutanjem ptica.Nadala sam se da nije niko od moje porodice,jer trenutno mi je nije do laznog pretvaranja kako je sve okej i kako sam ja dobro.Nadala sam se da nije ni Danielle jer nisam imala zivaca da se ponovo raspravljam i svadjam sa njom.Nisam zeljela da me iko zove,jer mislim da mi niko ne treba,jer da je bilo ko od njih,bar na sekund prekinuo sa laznim pretvaranjem kako me poznaje,i usresredio na mene,vidjeo bi jednu veliku propast,sto ja i jesam.Na svom telefonu vidjela sam da me Harry zove.Jedino on od svih nije prestao redovno da me zove i pita kako sam.-Heeej-cula sam njegov glas sa druge strane.-Cao,Hazz-Njegov nadimak mi ne smeta kao prvog dana.-Kako si?Sta kazes za kafu za jedno sat vremena?-rekao je.Ovo je prvi pit u nekoliko dana da neko pita da idem sa njim negdje.-Moze,bas bi mi prijala.-rekla sam.-Pa vidimo se u kaficu na uglu.-rekao je i prekinuo.

-Sta bi voljeli da narucite?-upitala je sisata konobarica,duge crne kose dok se zavodnicki osmjehivala Harry-u.-Moze,dva kapucina?-rekao je na sta se ona samo osmjeh i ode.-I kako si?-Nasmijala sam se,jer on nije ni svjestan koliku je samo lavinu rijeci pokrenuo ovim na izgled,jednostavnim pitanjem.Uh,on ni ne zna koliko se ja trudim da budem bolja a i ako se trudim,od mene je uvjek neko bolji.Mrzim to sto sam uvjek,u svakoj situaciji,svima na drugom mjestu.Sto je moj zivot toliko uzasan da ne mogu da budem normalna djevojka sa velikim osmjehom na licu,i da se u mojoj glavi ne smjenjuju samo brige...-Mm.dobro sam,ti?-Bilo je sve sto sam odgovorila.A sta?Harry bi kao shvatio sve moje brige?Naravno da ne bi.Niko ih ne shvata.-Okej je.-U tom trenutku prisla nam je konobarica,u rukama noseci dva kapucina.Ponovo se osmjehivala Harry-u ni obracajuci paznju u jednoj sekundi na mene.Na sto je spustila dvije case i otisla.-Vau ovo je prvi put da je konobarica zensko i da ovako brzo dobijem kafu!-rekao je tek tako kao da ne shvata zbog cega je brzo dobio naruceno.-Ti stvarno ne shvatas?-Rekla sam smijuci se jer je previse naivan.Primjetila sam da stalno gleda u telefon i kuca poruke.-Sta to?-rekao je.-Pa kafu si dobio jer se ocito svidjas sisatoj konobarici.-rekla sam i ispila gutljaj kafe.Vidjela sam da mu nije jasno...On izgleda nije ni svjestan svoje ljepote.-Ili si naivan,ili si mnogo glup.-rekla sam.-Ma shvatam ja sto ti kazes,ali mi nije jasno zasto bi se ja nekom svidjao,ja sam jedno veliko razocarenje.-Rekao je i zacudio me.Nisam mislila da se tako osjeca..Telefon mu je zazvonio i izgleda da je to bio novi menadzer.-Hej...Da...Ne,ne...Ahh evo odmah dolazim.-rekao je i prekinuo razgovor.-Sta se desilo?-pitala sam znatizeljno.-Ma zeznulo se nesto oko ugovora pa moram hitno da dodjem.Ovo se sa Taylerom nikad nije desilo.-rekao je.-Treba li ti prevoz do kuce-rekao je.-Ne,moram nesto da obavim u gradu.-rekla sam.-Pa vidimo se,zvacu te-rekao je i izasao.Spomenuo je Taylera i tad sam pomislila na njega.Pokusavam da ne mislim na njega ali mi ocito ne ide kada ga ljudi oko mene neprestano spominju.-Gospodjice,jeste li zavrsili?-upitala je konobarica.-Da,jesam-rekla sam i ustala.Izavsi kroz vrata primjetila sam koliko je dan suncan.A onda je moju idilu prekinuo zvuk mog telefona.Podigla sam obrve,vidjevsi ko me zove.Danielle.-Halo?-upitala je.-Sta hoces?-rekla sam ozbiljnim glasom.--Darcy,Tayler je u bolnici,trazi te.-rekla je.-Pita mozes li da dodjes?-rekla je.-Doci cu.-rekla sam i brzo prekinula.Bila sam tuzna,i zabrinuta.Sta mu se desilo?Samo se nadam da nije nista ozbiljno..Putem do bolnice u meni su se smjenjivala razna osjecanja.Nadala sam se da ce sve okej,mislim to je Tayler.Izvuci ce se nekako,zar ne?Neku utjehu pokusavala sam da nadjem u samoj sebi.Mislim da ipak,on je jak izdrzace sta god mu se nadje na putu.Pa to je Tayler,onaj Tayler koji me je usrecivao do prije mjesec dana,i koliku god glupost napravio on je jedina osoba koju sam stvarno,naiskrenije voljela.Ahh,ne bih podnijela da mu se ista desi.Stojala sam ispred vrata bolnice,obrisala suze,duboko uzdahnula i usla unutra.Nisam znala gdje idem,ali sam u jednom minutu vidjela Danielle kako stoji ispred vrata jedne bolnicke sobe.-Gdje je-rekla sam odlucno.Mislim da je jedino sto mi preostaje da se nadam da nije nista strasno.-Ovdje,ceka te-pokazala je rukom na sobu.Polako sam krenula prema sobi.Nisam bila spremna za ono sto me ocekuje kad udjem unutra.Polako sam otvorila vrata sobe i odmah vidjela Taylera kako nepomicno lezi na krevetu.-Darcy-rekao je mi kada me ugledao.-Heej,sta se desilo-rekla sam tiho spustajuci se na stolicu pored njegovog kreveta.-Hh...oovaj one tablete..sto sam pio-poceo je.-Nisi se valjda predozirao.-rekla sam prekidajuci ga.-Sta?Ma ne,te tablete ja sam pio zbog...raka.-rekao je.Ostala sam sokirana?Rak?Tayler?Ne to nije moguce?Jedina osoba koju sam poznavala da nikad se nije pozalila na nesto je Tayler!I sad se sve ovo njemu desava!!Ne ovo nije moguce.-Kka...koo?-rekla sam.-Nije mi ostako mnogo vremena,mozda u najboljem slucaju godina.-rekao je i zapanio me.Nisam vjerovala da bi ovo moglo nekom kao sto je Tayler da se desi.-Zao mi je zbog svega,Darcy pogotovo zbog toga sto ti nisam vjerovao.-Rekao je,a ja sam jos uvjek bila iznenadjena rijecima koje su izasle iz njega.-Ma u redu je.-rekla sam.-Ne nije,zao mi je sto ti nisam vjerovao i ako si govorila istinu,stvarno mi je zao.Ali moras da mi vjerujes,s obzirom na poruke koje su mi stizale na telefon o tebii...--Kakve poruke?-upitala sam zbunjeno.-Kad god bi ti negdje izasla,meni bi dolazila po jedna poruka kako si sa nekim,kako me varas.--Molim??-rekla sam zatecena,nisam mogla da vjerujem.-Uzmi telefon sa stocica,nadji poruke.-pokazao je na telefon.Uzevsi telefon u sobu udje Harry.-Uhh Tayler,cim sam cuo brzo sam dosao,sta se desilo?--Ma okej sam ja samo mala prehlada.-rekoa je a ja sam ostala u cudu jer ga laze.Tayler laze Harry,zasto?-Uh,bas si me prepao Tay.Sta mogu da ucinim?-rekao je Harry.-Ma mozes li da izadjes,Darcy je tu paa...-rece i mislim da me je Harry tek tad primjetio.-Oh,izvinite odoh.-rekao je i izasao.-Zasto si..-upitala sam.-Znam da ces misliti da sam lud,ali mislim da je Harry.-rekao je i pogledao me ozbiljno..

Izvinite sto ste cekali nastavak,nisam mogla ranije zbog skole i toga.Nadam se da ce vam se svidjeti -MM