Nisam smjela da se zaljubim u tebe

Sansa

Ni u snu nisam mislila da bih mogla da zavrsim ovdje. Nikada mi nije padalo na pamet da cu, obucena u vjencanicu u kojoj se necu udati,sjedjeti u sobi koja nije moja, i plakati za zivotom koji necu imati. Uvijek sam zamisljala srecan kraj. Da, to me je vjerovatno najvise upropastilo. Nije li to cudno, kako nam, dok smo mali, citaju bajke o princevima i princezama, da bi nas na kraju gurnuli u svijet u kojem prosto ne postoji nista lijepo. U svijet pun bolesti,rata, u svijet pun prepredenih ljudi, koji bi za ono sto im treba slagali i svoju rodjenu majku. Mrzim sto sam odrasla misleci da cu biti uspjesna zena koja radi ono sto voli i ima covjeka koji je posrzava u svemu time. I koji me voli. Mrzim sto sam mislila da sam to nasla u Tayleru. Mrzim sto se nadam da bih to mogla naci u Harryu. Mrzim sto zivim ovdje, i sto nosim ovu haljinu. Ma mrzim sve! U naletu tog bijesa, povukla sam krajeve haljine i pocjepala je. Zatim sam nastavila da ponavljam te akcije, sve dok nisam bila sigurna da nije ostao ni jedan djelic tkanine koji bih mogla da pocjepam. Zatim sam se presvukla, i odnijela haljinu na mjesto na kome sad pripada. U smece.

Jedan dio mene govorio mi je da sam luda. Da ta haljina kosta citavo bogatstvo, a drugi je na neki nacin bio zadovoljan sto se otarasio ovog, za mene bezvrijednog parceta materijala. Bacila sam je.

Odlucila sam da odem i pogledam neki stan koji je bio u blizini. Krajnje je vrijeme da odem od Selene i Zayna. Zaista me je sramota.

Stan nije bio nista manje od onoga cemu sam se nadala. Spavaca,dnevna i kuhinja, i kupatilo. Sve je bilo vec namjesteno. Dovoljno za mene. U centru je grada, i kirija nije velika. Zapravo, sada i da mi se ne svidja, prinudjena sam da ga uzmem. Stvarno nije posteno da ostanem ni dana vise kod Selene i Zayna. Dogovorili smo se da mogu vec od sjutra da pocnem da se useljavam. Postepeno da prenosim stvari. Vjerovatno cu sve prenjeti sjutra. Pa nemam vise od dva kogera.

Prije nego sto sam otisla u bolniciu, svratila sam da kupim mandarine. Ne znam je li u stanju da ih jede, ali bice mu drago da ih vidi.

Usla sam u sobu, bio je jedva budan.
-Darcy, kako mi je drago sto te vidim. Sad kada.. sam siguram da mi nije ostalo vise od nedelju dana, hocu da ...mi obecas nesto- -Sta?- pitala sam pomalo uplaseno. - Zelim da mi ..obecas da neces tugovati zamnom. Da ni suzu..pustiti neces.- govorio je tiho. - Ne. Ne mogu. Znas da ne mogu. - - Darcy, nista neces .postici suzama. Mene..nista..nece vratiti. I..zamolio bih te..jos..nesto. Molim.. te.. daj Harryu sansu-
-Tay dajem mu je. Ali on je ne zeli. Milion puta sam mu dala do znanja da mi se svidja i da osjecam nesto prema njemu. - -Darcy on..se boji da te ne povrijedi. Boji se da te ne tjera... da se prebrzo vezes ili...sta god da mi je vec rekao. - -Dobro. Pricacu sa njim. Nemojmo sad o njemu. Dosla sam kod tebe. Zbog tebe. -Veoma brzo sam morala da odem od Taylera. Bio je jako umoran i brzo je zaspao.
Tesko mi je da ga vidim ovakog. Mrzim sto ga iz dana u dan gledam kako propada i ne mogu nista da uradim. Mrzim sto vise nije u stanju ni recenicu da sklopi a da ne zastane. Takodje mrzim i sto me Harry izbjegava i ne zeli da dodje da zajendo obilazimo Taylera.

Zayn i Selena su mi pomogli da premjestim stvari i posle toga ostali kod mene na rucku. Bila je to standardna prica. Govorili su mi da im nisam smetala i da ih ibavezno sto cesce posjecujem. Ali ja znam da sam im smetala. Kome nebih? Bar im vise necu smetati. Postoji taj neki cudan osjecaj neprijatnosti, kada prosto ne zelis da budes sama. Kada ti ocajnicki treba neko, i kada nemas nikog. Zeljela sam da vidim sestre, da cujem roditelje, da vidim prijatelje, ali nisam imala snage ni za sta. Nedostajala mi je Danielle. Voljela bih da sam bila blaza prema njoj. Nije zalsuzila da se onako ponasam. Voljela bih da sam uradila mnoge stvari drugacije. Pitam se da li Tayler zali za necim. Da li bih ja mogla da budem jedna od tih ljudi koji bi ga ubjedili da ne treba da zali ni za cim. Mozda mi je to sve rekao u pismu? Pismo?!
Nazalost, tada mi je palo na pamet, da je najvaznija stvar koju imam ovih dana, da je to parce papira koje mi toliko znaci, ostalo u Seleninoj i Zaynovoj kuci. Ne mogu da vjerujem da sam toliko neodgovorna. Sta ako ga ne nadjem?