Novi svijet🔚 Tiskana 📚

8. Poglavlje

Osoba koja vam je suđena ne može baš mnogo da se razlikuje od vas. Samo se suprotni magneti privlače .A sve ostalo mora biti slično da bi se složilo. Kao kad imate dvije iste puzle i obe pašu na jedno mjesto , ali ona koja se uklapa u cijelu sliku je ona prava.

Želite nekoga s kim imate nešto zajedničko , nešto isto , nešto što će vas spojiti.Razlike koliko privlače toliko I razdvajaju.

Ali pazite šta želite , možda to i dobijete.A možda se I sudbina poigra, ima čudan smisao za humor.

Evo uzmite mene za primjer. Želio sam ženu koja će biti jaka da se suprostavi životu. Dovoljno jaka da preživi borbu.Dovoljno jaka da podnese život na brodu , u ovim užasnim uslovima i hladnom okruženju.Dovoljno jaka da istrpi sve što život stavi pred nju.

I šta dobijem? Dobijem ženu koja prvi dan , prvi obrok , samo što nije izazvala intergalaktički rat. Koja radi prije nego razmisli.

Umalo nije udavila vladara Crvene zemlje radi nekog zemaljskog jela. Umjesto da me sudbina u ovom divljem , surovom životu s divljom zvijeri koja živi unutar mene , obraduje s mirnom , poslušnom ženom , ja dobijem divlju vatru. Vatru koja ne poštuje autoritet i nema pardona.Vatru koja pali I jede sve pred sobom.

Red-a su članovi posade odveli u ambulantu i moraću da izmirim situaciju s njim . Znam da vladar Crvene planete nije mislio ništa loše , samo je bio u lošem psihičkom stanju pa su ga svi izbjegavali kako ne bi došlo do sukoba. To što njegovu mudiwu nije zanimalo njegovo psihičko stanje je druga stvar. Njegova mudiwa je radila po svom

Red je u zadnjem napadu Erykaha izgubio ženu i dijete. I jednostavno prestao da priča. Prestao da živi. Bio ljuštura onog što je prije bio. Njegova zvijer je uništila sve na svom putu ,pa tako I njega.To što je progovorio uopšte je veliki napredak. Iako je prošao već mjesec dana od tog događaja , on nije želio da se vrati na svoju planetu , na svoj brod ,među svoj barod jer nije mogao da podnese sažaljive poglede i riječi utjehe. Kao da bi nešto od toga učinilo da se on osjeća bolje. Sjedio je među nepoznarim ljudima I umirao u tišini svakim danom koji je prošao.

I na svu tu bol umalo bude ubijen od žene duplo manje od njega. Žene s druge planete koja je u poređenju s njim ličila na dijete.

Dok je Camila kašljala nakon što sam spomenuo Luwake gledao sam po prostoriji i vidio  strah u pojedinim članovima posade . Strah od moje mudiwe. Kao da im ona nešto može uraditi. Smiješno. Samo je uhvatila Red-a nespremnog.I čista sreća. A možda I strah od Red-ovog odgovora.

Potapšem je po leđima i ona napokon udahnu zrak u pluća. Okrenula se prema meni s nabranim obrvama.

"Znaš to i nije baš fino od tebe. Upropastio si mi jedini užitak koji imam." opet se okrenu i nastavi jesti pizzu. Nije ni upitala za Red-a , nije obratila pažnju na bilo koga drugog osim na jelo ispred sebe. Nije ni shvatila šta je upravo uradila.

" Znaš nije lijepo ni od tebe izazvati rat ničim izazvana." kažem već pomalo iznerviran.

"Ničim izazvana? NIČIM IZAZVANA?? PA lik je bacio savršeno pečenu pizzu kao da je smeće. To što vi ovdje na ovom brodu imate hrane , ne znači da sam je ja uvijek imala i ne znači da ja ne znam cijeniti savršenstvo kad ga vidim ispred sebe. Kad budete gladovali par dana i kad budete znali kakav je osjećaj piti vodu kako bi vas stomak prestao ubijati od gladi , onda imate pravo da mi nešto govorite o mom reagovanju na bacanje hrane. Da li on zna koliko djece umire od gladi svaki dan. Ljudi? Životinja? Da li on zna da bi ova jedna pizza nekom djetetu bila vrijednija od zlata. Tako da ne , nisam burno reagovala i ne ,ne zanimate me ni ti ni rat ni bilo kakve gluposti. Trenuto želim da jedem i uživam." opet se okrenula i nastavila jest kao da ništa nije bilo.