Novi svijet🔚 Tiskana 📚

30. Poglavlje

Ash

Desi se onaj jedan trenutak u životu kad vam ostatak života proleti pred očima. Vidite budućnost i život kakav ćete imati nakon smrti bližnje osobe. Već I sami znate da su slabe šanse da preživite to.
Gledajući kako pokušavaju oživljavati Mudiwu na tom krevetu, kako joj tijelo odskaće pri svakom udaru struje, kako beživotno pada nazad, mislio sam da ću umrijeti.

Svaka sekunda bila je kao sat. Neka mi Bog oprosti, ali u tom trenutku nisam ni pomislio na Lucy. Nisam odvojio ni misao na svoju bebu, centar svog svijeta, dok je bit mog života odlazila pred mojim očima. Zvijer u meni je bila pred pucanjem.

Ali sudbina mi ništa nije uzela. Čak mi je I duplo vratila, za što nikad neću moći biti dovoljno zahvalan. Slika će mi zauvijek biti urezana u mozak. To biće, taj dio mene koji sam osjetio unutar sebe pokrenuo se. Gubio sam kontakt s njim, a onda je oživio. Tu pred našim očima, taj ugašeni život se vratio među žive. Ti otkucaji srca su bili najljepša melodija mojoj duši. Bio sam zahvalan. Nevjerovatno sretan I sad ponizan pred Bogom zbog poklona koji sam dobio.

Prvi put da vidim otkucaje srca djeteta koje sam ja stvorio, koje je dio mene. S Lucy sam propustio sve, svaku promjenu, svaki odkucaj srca, rast I razvoj. Prvi udarac, prvi plač, čak I njen dolazak na svijet. Zbog ponosa umalo nisam izgubio sve, zbog ponosa povrijedio sam jedino šta imam u životu, porodicu.

Pogledam u Mudiwu, niz njeno lijepo lice teku suze dok miluje još uvijek ravni trbuh. Naša napredna tehnologija je doprinijela da I u ovom stadiju njene trudnoće možemo vidjeti sve, čuti sve. Iako nije veće od sjemena vočke, tu je I rast će. Moje dijete.

Suze koje teku niz moje lice su znak sreće, znak slabosti I znak poniznosti pred Bogom kojeg sam toliko puta prokleo u ovim zadnjim satima. U satima kad sam mislio  o tome kao nikad neću upoznati svoje dijete. Kako je neću vidjeti da odrasta, njene prve korake, prvu riječ , prvi zagrljaj. Kako se smije, plače. Nikad joj neću pokazivati nebeska prostranstva niti će ikad čuvati stariju sestru za ruke. Sestru koja će je čuvati kao druga majka I dati joj sve što poželi.

Bio sam bijesan zbog toga. Ljut na Boga, na svoje ljude I prvenstveno na sebe što je nisam uspio zaštititi. Nisam uspio da je sačuvam iako nisam ni znao da postoji, ali trebao sam osjetiti. Udarim se šakom po prsima. Trebao sam osjetiti njeno prisustvo tu unutar mene.

Osjetim potrebu da zagrlim nekoga pa se ustanem s poda, okrenem se prema Mudiwi, ali ona je zaspala, isrpljena s osmijehom na licu I rukom na stomaku. Čak I u snu štiti nerođeno dijete.

Okrenem se I krenem prema vratima. Pred vratima su bili Red I ostali, s licima u isčekivanju, bili su zabrinuti zbog stanja u kojem se Camila nalazila.

Stavim prst na usta I zatvorim vrata za sobom.

"Zaspala je." Govorim im dok oni krše ruke. Njihova beba I Lucy su u rukama Titanki koje ih čuvaju dušom I tijelom. Prebacivani su iz ruke u ruku toliko puta da mislim da do kraja života neće morati hodati jer će se sigurno neka od njih ponuditi da se brine o tome do kraja života.

"Kako je? Kako je podnijela vijest o bebi?", zabrinuto upita mudiwina sestra po duši, ne po krvi.

"Pa.."

"Je li plakala, je li udarala oko sebe? Trebam li otići unutra daj je utješim? Je li..."

"Polako ljubavi, udahni duboko." Govorio je Red svojoj boljoj polovici dok je pravio kružne pokrete po leđima. "Kao da bi Ash bio ovdje da ona nije dobro. Sumnjam da bi ga neko mogao istjerati ili nisi vidjela zvijer u njemu?"

Bio sam svjestan da sam u jednom trenutku mogao izgubiti oboje. Ženu koja mi vrijedi više od života I dijete koje je pokupilo sve najbolje od nas. Duboko udahnem kako bi smirio ubrzalo srce. Bili su dobro. Oboje su bili dobro.

Red je još uvijek pričao nešto kad sam se nekulturno okrenuo u sred njegove priče i otišao u potragu za mojim srcem. Romero je osjetio moju potrebu pa me strelicama uputio do nje.  Bio je posve zaljubljen u nju. Mudiwa mi je pričala o poklonima koje je redovno dobivala za bebu. Dekice, benkice sve s motivima Romera na sebi. Bio je slatko, ali I pomalo užasavajuće kad sam l shvatio koliko je svojevoljan ovaj brod.

Prizor koji me dočeka u restoranu me natjerao da stanem na trenutak. Na sredini prostorije bilo je spojeno desetak stolova I u centru na njima ležala je Lucy koja je s očaranim očima posmatrala ljude oko sebe. Muzika u pozadini je svirala klasičnu uspavanku za djecu. Oko stolova su stajali  muškarci koji su bili u različitim stadijima pravljenja grimasa.

Jedan mala beba pokorila je brod kao I njena mama.  Nije ni čudo. Mahala je nogicama I rukicama u zraku I ja se polako približim. Njena duša kao da je osjetila moju jer se njen pogleda zaključao s mojim.

"Da!", viknula je glasno I sve se glave okrenuše prema meni.

"Da!", viknu opet I  ispruži ruke prema meni. A ko sam ja da odolim takvom slatkom pozivu. Želio sam što prije da je odvedem do njene majke. Pogledom potažim malog crvenka, a on spava dubokim snom u rukama titanke koja sigurno u životu nije imala veće blago u rukama.

Privučen ozarenim osmijehom na bebinom licu podignem je sa stola I njene ručice odmah uhvatiše moj vrat I spusti glavu I duboko udahnu. Spustim nos u njenu crnu kosicu I skoro zaplačem od sreće. Podignem pogled I vidim sreću na licima mojih ljudi, ali I zavist jer svi oni žele ovo. A vjerovatno će I imati nakon što nađemo novog doktora.

Okrenem se kako suze izdajice ne bi krenule niz moje lice I krenem prema mudiwi. Čvrsto držeći Lucy u rukama odem prema sobi u kojoj leži kako bi mi porodica bila na okupu. S jednom rukom pod bebinom guzicom a drugom na vratima uđem u sobu gdje je usnula.

Lucy je odmag okrenula pospanu glavu I pružila rukice prema njoj.

"Ma!", viknula je prije nego sam uspio da joj poklopim usta. Mudiwa se trznula I s naporom otvorla oči. Pružila je ruku prema njoj I ja Lucy polako spustim na krevet do nje. Hvatajući majku za majicu kako bi oslobodila ono što je njeno, nasmijao sam se naporu I onoj ljutitoj faci kad nije mogla da ogoli dojku.

Pružim ruku da joj pomognem, ali mudiwa je brža bila. Pomakne majicu I pruži dojku halapljivoj bebi koja nije mogla dočekati da je I zrak usisavala prije nego je došla do nje.

Nasmijem se prizoru, obe leže na krevetu, mudiwa oprezna u polusnu, zatvirenih očiju čvrsto čuva bebu za donji dio leđa. A Lucy oslonjena na na majčinu ruku, držala je svojom ono što je značili nje opstanak. Obje zatvorenih očiju. Jedna pretučena kako bi spasila drugu I malo biće koje još nije svjesno ničega spavalo je unutar.

Bio je to trenutak kad sam zaplakao. Gledajući njih bio sam sretan što ponos nije uništio mene I što ja nisam uništio njih. Sretan zbog pružene prilike da otkrijem novi svijet. Svijet koji sam sam stvorio.