Novi svijet🔚 Tiskana 📚

10. Poglavlje

Ash

Strpljenje. 

Strpljenje je tako divna osobina. Daje ljudima vremena da razmisle o nekim stvarima prije izgovaranja. Da ne učine neke stvari prije nego razmisle. Daje nam vremena da stanemo prije nego krenemo bez razmišljanja. Daje nam vremena da razmislimo prije nego uradimo bilo šta što bi donijelo tugu u naša srca ali i tuđa. To je tako divna osobina.

Nažalost osobina koju ja ne posjedujem.

Biti u blizini osobe koja vam uzdrma svaku ćeliju u vašem organizmu, potpali sva čula i jednostavno vas čini ludim, a ne moći je dodirnuti kako želite , poljubiti kad želite i prisvojiti kad želite je bolno. Bolno.

Već par dana gledam u Camilu kako zavodi svaku osobu na ovom brodu , svojim karakterom , svojim osmijehom, jednostavno svojim bićem i ja jedino što mogu jeste da gledam. Svaku noć od događaja s Red-om zaspem s njom u naručju ali ništa više. Od događaja u ambulanti to je jedini dodir koji imam. Jedino tad , kad zaspe uz mene osjećam da mi pripada. Osjećam da je moja.Samo moja.

I kao prokletstvo koje me prati , koje želi da me odvoji od nje, moj divni otac želi da dođem na planetu Titan. Da dođem kući jer imamo nešto prodiskutovati. I moram ostaviti Camilu na brodu samu , jer ne mogu povesti sa sobom. Teleportirati se može samo jedna osoba a za dvije bi morao uzeti letjelicu i to bi trajalo duže nego potrebno. Da se teleportiramo jedno za drugim ne može , jer se mora čekati sat vremena među teleportacijama. Tako da sad moram da sam idem i ostanem dan dva prije nego se vratim mudiwi. Nije mi po volji ali oca moram poslušati jer je on vladar a ja sam još uvijek samo komandant broda. Tako da prije ulaska u TelGen odlazim do restorana u potrazi za Camilom. I kao i obično sjedi okružena muškarcima i s par žena koje su došle u posjetu u zadnja dva dana i priča im o događajima sa Zemlje. Sva je uzbuđena i uživljena u priču da maše rukama dok objašnjava a svi imaju osmijehe na ustima. Neki od vojnika je gledaju i previše zadivljeno i to moju zvijer probudi iz stanja mirovanja. Režanje izađe iz moje sredine i svi se umrtviše. Osmijesi nestadoše s lica većine okupljeniha , a žene pognuše glavu u znak predaje.

Camila podignu glavu i pogleda me smrknuto.

"Da?" upita monotono. Kao da se obraća običnom čovjeku a ne svojoj drugoj polovici.

To mi je tako zasmetalo da sam brzim korakom došao do nje. Podignem je s klupe i spustim svoje usne na njene. Ne nježno , ne kao da je pozdravljam, već grubo , silno da joj ostane u sjećanju. Omotam ruke oko nje jer je ona nesvjesno omotala ruke oko moga vrata. Poljubac se nastavlja i osjetim kako se ostali udaljavaju iz prostorije. Mi ne prekidamo poljubac , ruke mi prelaze preko nje i guram je tijelom prema stolu. Rukom se uhvatim za stol i drugom rukom pometem sve sa njega. Tanjiri I vilice sletiše uz tresak na pod.
Spustim je preko stola a njene noge se omotaju oko mene. Rukama čuvam njeno lice i ljubim je kao da je nikad neću više vidjeti. Kao da je prvi put vidim. Kao da ću ako se odvojim od nje umrijeti. Jezikom prelazim preko njenog , divlje , požudno. Ona me bedrima steže i šakama čvrsto čuva za rukave moje majice koju je zgužvala. Spustim ruke s lica i stavljam na njene grudi , masiram i stišćem. Vršci su se pojavili i povlačim ih preko majice. Ona uzdiše i jeca. Ti zvukovi me još više uspališe i krenem jednom ruka prema njenom središtu, koje je sad sigurno vlažno i vrelo, spremno za mene. I taman kad sam htio spustiti ruku  na to sveto mjesto čujem kašalj.

"O..oprostiti ,šefe, ali morate krenuti. Sve je spremno." progovori glas s vrata , pomalo nervozan i s osjećajem nelagode.

Spustim glavu na njena prsa , a ona se ukočila ispod mene. Znam da joj je neugodno.Dahće I pokušava usporiti disanje. Rumena I raširenih očiju gleda u mene. Znam da je zaboravila na sve oko nas kao i ja , jer umalo je nisam uzeo u javnosti ,samo što su naši suradnici imali malo obzira pa nas ostavili same.

Odvojim se od nje i pomognem joj da ustane. Ona rukama odma popravi kosu i nakašlja se ,pa se ispravi.

"Jesi dobro?" upitam spuštajući svoje oči u razini njenih.

"Krenuti?" pitanjem na pitanje odgovori ona.

"Da , mudiwa, moram hitno do oca. Imamo nekog posla. Znam da sam ti obećao da ću te odvesti na svoju planetu ali sad to nije taj slučaj. Kad se vratim završićemo ovo što smo počeli." kažem i prodrmam obrve.

Ona podigne obrvu.

"Mislim da nećemo, ukoliko niste regulisali moj ciklus pri pregledu i riješili to pitanje , ja ću danas najkasnije sutra da dobijem. Pms me puca žestoko , kao što vidiš iz priloženog.Tako da nećemo nastaviti."

Ciklus? Šta će dobiti? Pms , šta je dovraga to?

"Mudiwa , to su opet neke zemaljske riječi koje ne poznajem. Kakav ciklus ?Šta ćeš dobiti i šta je dođavola pms?"

Ona me zbunjeno gleda. " Hoćeš da mi kažeš da žene na vašem planetu ne dobivaju menstruaciju svaki mjesec. Kako jebeno dobro . Blago njima. Čekaj ali kako onda dobivaju djecu? Sad mi ništa nije jasno.Zbunio si me"

Menstruaciju?

"Mudiwa, da bi dobili dijete zvijezde moraju da se poslože i jednom godišnje to se desi i tad većina titanskih žena zanese. Astrolog nam je rekao.To se pomno prati i imamo ljude koji stalno prate. Čak je I naš vidovnjak to potvrdio.Tako se dobivaju djeca."

Ona se nasmija od srca. Suze su joj padale niz lice. I čuvala se za stomak i presavijala u struku.

Pogledam u Davida na vratima, znam da je čuo naš razgovor i klimnem glavom. On samo slegne ramenima kao da i on ne zna šta je tako smiješno. Da li je zatvorenost u ovom prostor konačno utjecala na mudiwu?

Ispravi se i pogleda u mene.

"Bože , pa ti stvarno vjeruješ u te zvjezdane gluposti." i opet se nasmije.

Ja stvarno ne znam šta je smiješno. I iako moram na TelGen I iako kasnim čekam da mi objasni. Zar kod ljudskih ženki nije tako.

"Bože, odavno se nisam ovako nasmijala. Trebalo mi je to.Hvala i.Tim pitanjem si me totalno zbunio da sam zaboravila šta sam saznala danas.

Nego , Godzila , prije nego ti neko napuni glavu s redanjem zvijezda i svega toga , popričaj s kojom vašom ženkom , kao što sam ja to uradila.Kakvi astrolozi I vidovnjaci, Bože dragi. Pa ćeš saznati da njihovi jajnici uspjevaju stvoriti jednu jajnu ćeliju godišnje i da zbog toga uspjevaju da zatrudne samo tada. Ne znam ko vam je to rekao ali smiješno. Kakve zvijezde. One tačno znaju kad se to dešava. Za ciklus nisam pitala da li imaju jedan prije toga , ali sigurno znam da imaju jedan u slučaju da nisu zatrudnile ,poslije. Zato što mi je jedna od njih maloprije objašnjavala koja sredstva koriste za krvaranje i kako bi im bilo ugodno."

"Krvarenje?" upitam sa strahom.

"Da , godzila , žene krvare ako se oplodnja ne desi, kontrakcijama izbacivaju sve neupotebljeno i pripremaju se za novu mogućnost oplodnje. Žene s zemlje to imaju svaki mjesec. A prije toga imamo hormonske dane zvane pms. Tad plaču , jedu , svađaju se ili kao ja uživaju u društvu prije ludila."

"Krvarit ćeš?" upitam već a osjetim kako me nemoć hvata od same pomisli na to.

Potapše me po ramenu i kaže

"Hajde , idi gdje trebaš a ja ode da tražim kakve tampone da mi se dopreme do ovog broda.

Romero i ja ćemo da se družimo uz tužne pjesme i sladoled. A ako na tom planetu postoji čokolada ,molim te ponesi. "

Okrene se kao da se ništa nije desilo. Kao da je prije par minuta umalo nisam uzeo na stolu.  Osmijehne se Davidu koji je blijed kao i ja. Ni ja ni on nismo imali pojma o tim ženskim dešavanjima. O tome se ne priča. Žene se brinu za sebe a muškarci za sebe. Zar jadne ljudske žene to podnose svaki mjesec? Da li iskrvare? Bože , kako su to samo jaka bića. A šta je s ženama s našeg planeta.
Moraću to istražiti čim sletim.

Camilin smijeh se čuje kroz koridor.

"Si čuo gluposti , Romero, redanje zvijezda...."

Krvariti? Ona će krvariti a ja moram ići do oca.

Bože , pomozi nam. Nek brod bude u jednom komadu kad se vratim , ako ona postane luđa nego što je sad.

Zaputio sam se prema TelGenu s mislila o mudiwi I krvarenju I molio Boga da posada preživi ,jer ne trebaju im
Erykahi pored Camile.