Novi svijet🔚 Tiskana 📚

22.Poglavlje

Ash

Sletio sam letjelicom na ovu odvratnu planetu. Zrak je bio zagađen , priroda uništena I životinje gotovo izumrle. Divota.

Sletio sam nedaleko od mjesta gdje su izdajice smještene , moj bivši prijatelj I gadura koja je u svrhu špijuniranja legla u moj krevet. Pustila se mojim dodirima , poljupcima, nadama, da bi mi na kraju zabila nož u leđa.

Slijetanje je bilo turbulentno I elektronika je poludjela ,jer je pokazivala pogrešan datum I treperila je prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu.

Izašao sam iz letjelice I krenuo u potragu za mojim metama. Ubiću ih oboje , a onda će to da bude I moja smrt. Dva kraljevstva će biti uništena u jednom potezu. Kao da me briga. Ne želim živjeti s izdajom.

Dolazim do ruba posjeda kad se ispred mene stvori jedan od mojih ljudi. Mogao bi da se zakunem da je promrmljao "Konačno!" ali mi se možda I učinilo.

"Odstupi voniče." rekoh mu čvrsta glasa. Glasa koji je nosio autoritet u sebi I kraljevsku naredbu , jer je to ono što ja jesam sada. Kralj.

On klimnu glavom I skloni se s puta , nakon što je potvrdio s drugim vojnikom.
Smiješno. Idem prema rubu posjeda I moja duša se zakovitla oko njene. Njena je pulsirala I bila sretna. Započele su ples , tako poznat. Kao onda kad su se prvi put srele I spojile. Tu je bilo još nešto među njima , zaštićeno od strane njene, treperenje koje ih je povezivalo I bilo u bojama nas dvoje. Nešto novo I nepoznato.

Pogledam kroz zeleni zastor od lišća , prema čistini ispred kuće I tu ugledam tako poznate obrise tijela. Moja zvijer je ludjela , nedostajala joj je. Željela je da se zakopa u nju. Učini svojom opet. Žudjela je za njenim dodirom. A ja? Ja sam samo vidio crno pred očima. Bila je tako mirna I  sretna. Nešto je radila na dekici koja je bila ispod nje a zatim se ustala I krenula da me traži pogledom. Znao sam trenutak kad me osjetila. Isti trenutak sam I ja nju osjetio.

Izdajica. Nevjernica. Obična kurva što se podala za informacije. Odjekivalo je u mojoj glavi.

I tada kraj njene noge ugledam nešto što je srušilo sve moguće mostove nekog pomirenja ili da je pustim da mi bilo šta objasne. S dekice ,u zraku su bile crvene male dječije ruke.

Beba. Njih dvoje imaju bebu.

Kako je to moguće , zar se duše ne trebaju spojiti da bi potomstvo bilo moguće? Ko zna. Možda se spojila I s njim. Kurvi ne treba vjerovati. Ta širi noge po potrebi.

Gadi mi se. Svaki dodir podijeljen s njom , svaki poljubac ,svako spajanje , sve je obojila ružnim bojama.

Sad sjedi tu I uživa u potomstvu, u životu, a mene nije ni potražila. Nisam ni bio bitan. I ta zemaljska kurva misli da će preživjeti dugo kako bi pričala I smijala se meni iza leđa. Možda su zato svi moji ljudi sklanjali pogled od mene. Svi su znali.

Bijes je prožimao moje tijelo. Svaka ćelija je pucala od količine ljutnje unutar sebe. I moje noge se same pokrenuše dok se nisam našao prsa u prsa s njom. Zvijer u meni počela je da prede. Željela je da ju poljubim , da se spojim s njom. Da uzmem što je moje. I vidim u njenim očima da je to primjetila , zato  kažem prvo što mi palo na pamet.

"Vidim, mnogo sam ti nedostajao u ova dva mjeseca." kažem glasom punim sarkazma.

A onda kažem onu činjenicu koja mi je slomila srce.

"A vidim da imaš I crveno potomstvo. Pa čestitam , nisam znao da  vam je trudnoća ko u mačke."

Čujem korake kako idu preko zlatnog lišća I ugledam Red-a kako ide s još jednim dijetetom u rukama. Imao je blaženi osmijeh I u bijesu  nisam razmišljao niti shvatio da nije moguće da su oba dijeteta njegova. Bijes me gutao.  upravljao sa mnom. Ljubomora me izjedala. Pa učinim ono što nisam nikad mislio da ću učiniti u svom životnom vijeku.