Novi svijet🔚 Tiskana 📚

20. Poglavlje

Ash

Bijes. Čisti bijes izbija iz svake pore na mom tijelu. Zvijer je gorjela unutar mene. Odvojio sam ga od onog što je njegovo.

Kad su se staklena vrata otvorila našao sam se u kraljevskim odajama na Titanu. Otvorio sam oči ali I dalje sam vidio njeno uplakano malo lice , Red-a pored nje i zadnje riječi što mi je rekla odjekivale su u mojoj glavi. Onaj glupi osjećaj da će se nešto loše desiti I dalje mi je treperio u grudima. Mogao sam osjetiti I njenu tugu unutar sebe. Njena duša je bila uspavana.

U prostoriji koja svima izaziva zadivljenost osim meni , stajale su tri sluge. S blagim osmijehom na licu poželjeli su mi dobrodošlicu. Klimnem glavom I odlazim do panela s desne strane , stavim dlan na njega I tipkovnica izađe. Pokušavam stupiti u kontakt s Romerom ali signala nema. Odlazim do nadkasne pored kreveta ,otvorim ladicu I vadim TelGen. Ni na njemu nema signala. Čudno.

Izađem iz odaja da potražim oca. Da riješim njegov problem I što prije se vratim mudiwi. Pronalazim ga u kraljevskoj dnevnoj sobi kako zavaljen sjedi u stolici I čita nešto s tableta. Kad je osjetio moj pogled na sebi ,podiže oči I neka vrsta osmijeha mi se pojavi na licu. Ne sviđa mi se nikako.

"Stigao si ,otuđeni sine. Dođi , otac je pripremio malu izložbu za tebe . Najljepše žene koje ovaj svemir može da ponudi , a tvoje je da izabereš koju ćeš. Dođi." skoči sa stolice I krenu prema drugim vratima.

Jel li to on mene zajebava. Nije me valjda radi ovoga zvao. A , ne , nema šanse.

"Oče! Stani!" On okrene glavu I pogleda me preko ramena.

"Ja već imam mudiwu. Naše duše su se spojile. Ne želim da gledam druge žene." kažem mirno iako sve u meni pršti od nemira.

"A misliš onog tajnog agenta što su poslali sa Zemlje da istraži naše običaje I glumi špijuna? Na nju misliš? Pa nisi valjda pomislio da je ona ovdje došla dobrovoljno da se prepusti jednom od nas. A jadni moj naivni sin , samo te iskoristila za informacije. Sigurno je izmislila neku priču kako mora kući hitno I otišla prvom pruženom prilikom. Jesam u pravu ?

Dođi , barem pogledaj žene. Poslušaj svog oca , ništa dobro neće izaći iz tvog spajanja s njom." rekavši to on napusti prostoriju.

Skamenjen sam stajao na istom mjestu. Srce mi je puklo u hiljade komadića. Špijun? Moja mudiwa? Nemoguće. Mora da se prevario ili laže.

Da , to je to.

Otac me laže. Camila mi ne bi to uradila. Ili možda bi, nije da se dugo poznajemo. Ali moja duša ju ne bi prepoznala. Moja druga polovica ne bi to meni uradila. Ali ,šta ja znam o njoj. Ništa nije rekla osim da je razumjela Red-ovu bol I da je bila u dosta opasnih situacija. Pa žena je pri prvom susretu s našom vrstom oborila jednog titana , imala oružje na sebi. Uhvatim se rukama za glavu I lupam dlanovima o nju. Budalo. Budalo. Budalo. A ti si mislio da te voli , patio si zbog njene boli , trpio njene uvrede a ona te samo iskoristila radi informacija.

Budalo.

I sad je otišla nazad na svoju planetu i nju nije bilo briga hoćeš li ti umrijeti ili ne. Nije ju bilo briga da će nakon spajanja tvoja duša polako izumirati zbog toga što je udaljena od njene. Ko si ti njoj , samo sredstvo za postizanje ciljeva.  A ti si mislio da joj kažeš da je voliš. Budalo. Da želiš djecu sa njom , obitelj , da želiš preuzeti svoje nasljedstvo od kojeg si bježao kako bi ona bila sigurna. Budalo.

Udaram se po glavi ,dok mi scene vremena kojeg smo proveli skupa prolaze pred očima. Njen smijeh iako je iskren izgledao ,lažniji nije mogao biti. Njeni ljubavni proračunati pogledi. Njeni dodiri koji su joj se sigurno gadili.

Budalo.

Odem do stola s pićem I uzmem flašu najjačeg alkohola što imao I zaputim se u sobu ubkoju je otac upravo ušao.

Sjedio je zavaljen u stolici I gledao sve vrste žena koje su paradirale ispred njeg. Smiješak mu se pojavio na licu dok je gledao kako ulazim.

"Konačno si skinuo paučinu s očiju. Žene su pokvarena bića ,sinko. Iskoriste te za svoje potrebe a poslije te ignorišu. Njihov smiješak , kosa  ,lice , tijelo, sve je stvoreno za zavođenje. Da privuku I da te dotuku. Sad kad ti je zvijer konačno reagovala ,uz malo pomoći tabletica , možeš imati bilo koju od ovih ovdje. U svojoj postelji , da svaku noć obljubiš drugu. Možeš da konačno uživaš u životu ratnika, jer sve bi one na koljenima molile da budu u tvojoj blizini. Ti si princ , budući kralj , sve ovo će jednog dana pripasti tebi. Zato nemoj biti lud kao tvoj otac ,koji je sad sam. Uzmi ih više I ako se jednoj nešto desi ima druga. Ne puštaj ih u svoje srce. Samo koristi ono što ti nude. Njihova tijela. Možda nećeš imati potomstvo , ali ćeš imati ispunjen život." uzdahnu on.

Potegnem iz flaše I žestina mi udari u grlo ,nos,oči. Želim da zaboravim , da je izbrišem iz glave, iz srca. Iz duše. Zatvorim oči jer ne želim gledati žene ispred sebe.

Sjedim neko vrijeme tu I konačno ustajem I odem u svoju sobu. Nastavin piti sve dok se soba ne počne okrećati oko mene. I dalje vidim njen lik pred svojim očima. Njeno suzama okupano lice ,povijena ramena. Zar je takva glumica? Zar je moga to tako lako odglumiti.

Potražiću je. Saznaću sve , ali ne još. Prvo moram da se ohladim. Da sve promislim I da se osvetim.

Budim se s glavoboljom . Nije tako jaka kao inače što zna biti , ali dovoljno jaka da me iritira. Pogledam po svojoj sobi I vidim da je sve kao što sam sinoć ostavio. Na jedan trenutak sam pomislio da će otac poslati neku od njih u moj krevet ,pa sam zato zaključao sobu. Flaša mi je još uvijek u ruci koja visi prema podu. Trag pljuvačke osjetim na bradi. Baš sam jebeni prizor za vidjeti.

Uzimam TelGen da vidim je li me iko zvao , ali I dalje nema signala. Čudno.
S mukom ustanem I odem teturajući do WorldGena sakrivenog iza panela , ali uskoro saznam da ni on nema signala. Ne mogu stupiti u kontakt ni s Romerom niti bilo kojim drugim članom posade.

Odem do WearGena I pustim da obavi svoje I odem do oca da upitam šta im je s TowerGen-om. TowerGen je uređaj koji prima signal od glavne svemirske centrale i sve nas skupa povezuje I do sad nikad nije zakazao. Održavanje je savršeno. Dođem do očevih vrata koja su malo otvorena I čujem ga kako razgovara s nekim. Stanem jer znatiželja je jača od mene. I ono što čujem zaledi mi krv u žilama.

"Ne brini draga , brzo ćemo se mi riješiti onog mog sina. Udaljenost od one drolje će ga sama ubiti pa mi nećemo morati prljati ruke. Uskoro će sve ovo biti samo naše. Bez njega kao nasljednika ,ja mogu proglasiti koga hoću svojim nasljednikom , a to ćeš biti ti I to dijete koje nosiš. Iako nije moje voljeću ga kao da jest. Sve će ovo biti njegovo. Nadam se da onaj neće ubrzo shvatiti da sam uništio TowerGen , jer ako stupi u kontakt s nekim plan nam propade. Je li tako bebice? Ko je moja bebica. Oh, udario me u ruku iz trbuha..."

Nisam čuo daljni razgovor jer mi je mozak ubrzano pokušao da svari informacije koje je upravo dobio. Moj otac hoće da me se riješi , zarobljen sam na ovom mjestu sve dok ne popravim TowerGen ,jer mi nema teleportacije bez njega. Mudiwa me možda nije slagala , ali to još ne znam. Ono što znam je da moram što prije otići s ovog mjesta.
                             *  *  *

I tako je I bilo , bila su porebna puna mjeseca da konačno dođem na Romera. Da bi tada saznao da se mudiwa nije vratila na brod , a ni Red. Niko mi ništa nije govorio, ali svi su izbjegavali bilo kakav kontakt sa mnom.

Dva mjeseca sam surađivao sa svojim ljudima I popravljao Tower u tajnosti dok je otac uživao u dvorcu. Jedne noći vrisak se čuo kroz dvorac.

Te noći je otac ubijen.

Ubila ga je njegova ljubavnica koja je u konačnici ubila I sebe  I svoje dijete bacajući se s prozora dok je bježala od straže.

Postao sam kralj. Kralj bez kraljice da ga prati na tronu. Mudiwa. Nedostajala mi je svakog dana. Osjetio sam njene emocije unutar sebe. Neke nisam poznavao I pojavile su se nedavno. Kao blaženstvo. Tuga unutar nje je nestala I konačno je bila sretna. Sretna bez mene. Dok je moja duša umirala ,njena je rasla, sijala. I to me ubijalo. Konačno sredim sve I zaputim se prema Zemlji. Romero mi je pomogao jer je znao tačnu njihovu lokaciju. Nje I Red-a. Bili su skupa.

E ,pa neće moći. Prvo ću da saznam šta se tačno desilo a onda ću da uništim i nju I njenu sreću. Ubiću ih oboje a s tim ću umrijeti I ja.

Sretan jebeni završetak