Novi svijet🔚 Tiskana 📚

26. Poglavlje

Ash

Srca pjevaju u duetu I pjesma je jedino potpuna kad jedno odgovori na pjev drugog. A naša su sinhronizirano pjevala.

Osjećao sam se kao jebeni kralj univerzuma zbog druge šanse koju mi je sudbina pružila. Imao sam nju u naručju. Nju da mi vedri dane ,obasjava noći. Nju da bude zvijezda vodilja, meni, na mom životnom putu.

S njom sam postao bolja verzija sebe. Nije me mijenjala, nije pokušavala. Jednostavno me prihvatila ovakvog kakav jesam. Totalna suprotnost njoj. Darovala mi je svijet. Svijet koji je izašao iz njene utrobe. Moja kćer je bila najveće blago koje sam dobio u životu. Bila je moje sve uz mudiwu.

Polako sam se odmaknuo od uspavanog toplog tijela na krevetu I obukao se na brzinu. Krenuo sam u misiju. Misiju provođenja vremena nasamo sa svojom kćeri. Lucy.

Polako sam zatvorio vrata, bacivši još jedan pogled prema mudiwi. Ležala je gola pod laganom plahtom, ruka prebačena preko jastuka, druga pod njim. Na trbuhu, a njeno divno dupe se oslikavalo ispod plahte da sam bio u iskušenju da se opet vratim. Bio sam na pragu da ponovo probudim strast u sebi, a onda sam se sjetio zelenih očiju I plavih bucmastih obraza I okrenuo leđa iskušenju.

Hodao sam tihim hodnikom prema kuhinji. Bilo je jutro I zvukovi su se čuli iz blagovaonice. Uputio sam se tamo našao malu porodicu na okupu, a Lucy sjedi u hranilici I rukicama grabi neke pahuljice I gura cijelu rukicu u usta. Nisam imao oči ni za koga osim nju.

Uputio sam se prema njoj, dugim odlučnim koracima, zanemarujući pozdrave koji su Red I njegova bolja polovina dobacivali. Spustio sam se na koljena ispred nje, a njena glavica se podigla na moje prisustvo. Gledam u te velike zelene oči koje me gledaju sa zanimanjem. Polako podignem ruku I prstom pređem preko toplog obraza. I onda se desi nešto nevjerovatno. Veliki krezavi osmijeh se raširi na njenom licu, a ona mala duša u meni je igrala unutar mene I dodirivala se s mojom. To je bio trenutak kad sam znao da bi u ovom trenutku umro za nju. Život dao za nju. Vjerovatno žrtvovao sve, sebe I mudiwu za nju. Samo sam se nadao da do toga neće doći.

Njena ručica posegnu za mojoj I njen dodir bio je kao strujni udar. Dodir koji je dokazivao da je stvarna. Da nisam umislio, nije hologram. Nije moja imaginacija. Bila je topla, od moje krvi I mesa.

Okrenuo sam glavu prema tihoj sobi i pogledom potražio Red-a. Gledao me s osmijehom, u očima mu je sijalo shvatanje koje nisam znao kako prihvatiti. Očito je vidio moju zbunjenost.
Nakon jučerašnjeg dana I prvog dodira , zatim mudiwe koja mi je oprostila, ovo je zapravio bio prvi pravi susret s njom. Prvi put da je ona sama posegnula za mnom, uspostavila kontakt I srce mi je lupalo kao ludo.

"Šta da radim?" upitam tiho.
"Uzmi je u ruke." odgovara on.
"Kako?" pogledam u sve te kajšiće na njoj I sklop te hranilice.
Gad se nasmije I ustane. Dođe do nas I spretno otkopča I izvadi dijete. Prisloni jr uz sebe, a njene rukice se podigoše I usmjeriše prema meni. I umro I rodio sam se tog trena. Umrla je tuga u meni zbog propuštenog vremena. Što nisam bio tu dok je rasla u majčinom stomaku. Što nisam moga osjetiti prve pokrete, udarce. Što nisam bio tu kad je udahnula I prvi put bila smještena na majčinu kožu.

Umrla je sva tuga za propuštenim sjećanjima, jer me obuhvatila sreća zbog mogućnosti stvaranja novih. Znog nadoknade propuštenog vremena. Uzmem je u ruke i prislonim sebi na prsa. Njena mala ručica uhvatila je moju majicu I nije puštala. Njeno toplo I mirisno tijelo je bilo sve što sam želio u životu. Njena mala glava na mom ramenu I osmijeh koji je odjekivao u prostoriji. Sve što sam ikada želio.

Držao sam cijeli svijet u rukama. Sve što mi nije bilo jasno, razbistrilo se. Sve što sam znao, ne znam. Sve što sam mislio da želim, a nisam znao. Bila je sve. Ovaj trenutak bio je sve.

Red me gledao s osmijehom ,kao I Jenny I Jennifer. Gledali su kako obitelj postaje jedno. Sama pomisao da sam mogao sve upropastiti I nikad upoznati, slušajući mozak, a ne srce. Drhtaji prođoše niz moju kičmu I još jače stisnem mali dio mene uz sebe.

Sjedili smo tako, ja koji sam zaboravio na glad, malo dijete u mojim rukama koje me dlabovima udaralo po licu I smijali se. Jenny I Jennifer oko malog budućeg crvenog zavodnika I Red kao glava stola s prekrštenim rukama preko prsa I osmijehom koji nisam nikad vidio na njegovom licu. Ja sam svoju porodicu tek pronašao, ne mogu ni zamisliti kako se on osjećao kad ju je izgubio i razbio se. A onda su došla dva plava anđela I sastavila ga. Kao gumicom obrisan onaj tužni izraz na njegovom licu, iako iz očiju I sjećanja nikad neće biti.

Malo zatim čije se otvaranje vrata I podignem pogled s Lucy. Čuju se koraci I onda se pojavila mudiwa rastežući ruke iznad glave. U bijeloj majici I pamučnom šorcu, s kosom koja je vidjela I bolje dane, izgledala je savršeno. Savršeno neuredna I neprivlačna. Ali ja je drugačiju ne bih ni želio.

Trljajući oči upita:
"Kafa?"

Neko je nešto rekao, ali nisam čuo jer je na majčin glas Lucy zaplakala I ja sam bio u strahu da joj nešto nisam uradio. Mudiwa se vratila sa šoljom kafe, uzela gutljaj. Spustila je šolju ispred slobodne stolice i gunđajući došla do mene I preuzela uplakanu Lucy iz mojih ruku.
Trk tad sam primjetio dva vlažna kruga oko njenih bradavica. Kako je majica bila tanka I bijela, savršeno su se oslikale. Zvijer u meni je poludjela na taj prizor, a I zbog toga što je drugi muškarac u prostoriji. Skočio sam za njom I skinuo majicu kad je ona zadigla svoju kako bi gurnula dojku u usta moje kćeri.

Smrknuto sam pogledao Red-a koji se smijao kao luđak. Stao sam leđima okrenut njemu, a prsima njoj I prebacio majicu preko mudiwe, koja je bila nesvjesna svega što se dešava jer je bila u polusnu još uvijek. Lucy je prihvatila izvor hrane I prestala plakati iako su tragovi suza još uvijek bili vidljivi na njenom licu. Palcem obrišem zalutalu suzu I mudiwa podigne kapke I konačno pogleda u mene. Osmijeh joj ukrasi lice, a zatim pogleda moj torzo I namršti obrve.
Pogleda u Red-a pa u mene, pa u Lucy koja sad već sretno siše.

"Sereš!" uskliknu ona.
Pogledam u nju pa u Red-a koji slegne ramenima. Ni on ne zna šta se dešava.

"Šta je bilo, mudiwa?"upitam je sad već zabrinut. Nešto se dešava što ju je toliko zapanjilo da su joj oči bile ko u sove.

"Nemoj mi reći da I vi možete dojiti, niko mi nijw rekao." smrknuto pogleda prema plavokosoj prijateljici koja samo što nije pala sa stolice od smijeha.

Sagnem se I poljubim je u čelo.
"Ne ljubavi, to je tvoja dužnost. Ja ih samo pravim, a ti radiš sve ostalo."

Ona odahnu I uze svoju šolju I uze gutljaj I zadovoljno izdahnu.