Novi svijet🔚 Tiskana 📚

28. Poglavlje

Ash

Izdaja je najbolnija od bliskih osoba. Osoba kojima si povjerio mnogo municije koju poslije naciljaju u tebe. Izdaja bliskih osoba je bolnija jer oni znaju gdje udariti I kako zadati najveće bolove.

Osjetim gibanje u krevetu pored sebe I još uvijek u izmaglici sna ne znam gdje sam, niti šta se dešava. Tijelo mi je iscrcpljeno, duša mi spava I objeručke prihvatam san koji mi opet dolazi u susret.

Ne znam koliko je vremena prošlo, ali me probudi blagi vrisak I podignem se u sjedeći položaj u potpunom mraku. Još uvijek ne shvatam kakav me zvuk probudio, ali ponovni vrisak I Lucyn plač kao I mudiwin glas ne trznuše iz bunila. Kao da su mi sva čula programirana samo da reaguju na njih, skočim iz kreveta, obučem odjeću koju sam b
napipao na podu I izađem u potpuni mrak. Čujem udarce I zvuk tuče, čujem ženske prestrašene jecaje I Lucy, ali čula mi nisu dovoljno izoštrena kako bi znap gdje se ko nalazi.

Staklo se razbija I komadići lete po cijeloj prostoriji. Dio mi pređe preko obraza I osjetim toplu tečnos kako klizi niz moje lice. Tup I glasan udarac odjeknu prostorijom I na tren mi se učinilo kao blagi zemljotres. Ni mjesec nije radio u moju korist jer se sakrio iza tamnog oblaka. Nisam imao nikakvu svjetlost, a koža mi je bridila od zvijeri koja je htjela izaći.

Iznenadna tišina I napuštanje prostorije su stegnuli moje srce da mi je nestalo kisika. Borba sa zvijeri je bila bezuspješna I osjetim kako preuzima vodstvo. Pogled mi je postao viši, tijelo mišićavije I sve je bridilo od snage klja je prolazila kroz mene, kroz nas. Ovo je prvi put da sam bio svjestan prilikom preobražaja. Da sam vidio svijet kroz njegove oči.

Čula.su se izoštrila I mogao sam da vidim sasvim normalno u mraku. Jenny I Jennifer su bile skupljene u kutu s malom bebom u rukama. Red je ležao bez svijesti na podu, oko njega četiri muškarca u istom stanju. Na stolu...na stolu je ležala Lucy koja je cuclala prst svoje noge, bez straha, bez plača, ali njene majke nije bilo.

Zvijer se približi Lucy I u strahu sam gledao kako pruža ruku prema njoj. Njene oči promijeniše boju I oblik I njena zvijer se pokaza na trenutak I pruži ruku prema mojoj. Sam dodir smirio je moju zvijer, a olakšanje je prostrujalo kroz mene. Lucy se vrati u svoj normalni oblik I nastavi s radnjom koju je radila. Zvijerske grube ruke podigoše je I odnesoše do malene ograđene igraonice  I spustiše da leži.

Zvijer zatim ode do Red-a, srce mu je kucalo, pa izdahnem od olakšanja jer je živ. Jednog od muškaraca prepoznam, pogledam lica ostalih I vidim sve osobe koje su bile na brodu s nama. Bijes prolazi kroz moje vene I osjetim kako iznova rastem.

Zvijer gazi preko komada stakla, kao da hoda po travi. Bol ne osjeti, komadići koji se zabijaju u stomala otrese kao da su kamenćići. Prolazi kroz razbijeni stakleni zid I njuška u potrazi za njom. Kada je uhvatila njen miris krenula je krupnim korakom prema izvoru. Metre je gutala koracima sve dok se nismo pojavili ispred letjelice, jako poznate. Nosila je grb Romera I Titana na sebi.
Zvijer je stala I rukama odvalila metalna vrata. Napravila je udubljenje u metalu kao da bode olovkom kroz papir. Sagela se I ušla unutar prostorije u koju je jedva stala. Svaki njen pokret sam lično preživljavao, kao da sam zatočen u tom tijelo I njene oči sh moj izlaz u svijet.

Svaki korak približavao nas je voljenlm mirisu. Letjelica je bila kraljevska I mogla se pokrenuti samo kaplju krvi jednog od članova porodice. Kako sam ja jedini član bio sam zbunjen kako su uspjeli da izmanipulišu Romera. On je sve samo ne glup.

Dolazimo pred nova vrata I zvijer bez strpljenja podigne ogromnu mišićavu nogu I jednim udarcem ih obori na pod. Uzdasi se začuše unutar prostorije I dvije strelice se zabiše u naš prsa. Zvijer ih bez problema izvadi I baci u stranu.

Rika je zaglušila mnoge nakon što je ugledala mudiwu na podu. Golih grudi, modrog stomaka od udaraca šakama I nogama. Iznad nje je stajao izdajnil Titana. Jebeni Dok, doktor Viktor, osoba koja ju je primila u ambulantu nakon događaja s rukom, osoba za koju mi je rekla da je vodila njenu trudnoću. Osoba koja je bila moj prijatelj I jedan od ljudi koji se brinuo o nama poslije povreda.
Osoba koja je trenutno nanosila povrede onome što pripada meni. Cijelom mom svijetu.

Zvijer koraknu prema njemu I nađe se tačno ispred njega. Jednim zamahom ruke zakuca ga u zid nasuprot njega I ovaj sliznu kao vreća govana koja I jest. Svi su ostali se sklonili korak u nazad I držali pištolje u  svojim rukama. Svi ti muškarci su imali družice, družice o kojima se brinuo Dok, družice l
koje su gubile potomstvo bez ikakvog razumnog razloga, razlog koji smo upravo otkrili.

Pokušam progovoriti iz zvijeri, ali ništa ne izlazi. Oni sa strahom gledaju u čudovište u trećem obliku. Ne znam kako izgleda, ali mora da je strašno jer su mnogi od njih bili u smrtnom strahu.

U želji da što prije stignem do mudiwe, pokušam opet progovoriti iz zvijeri I ona, nestrpljiva kakva jest, mi dopusti.

"Spustite oružje!", viknem.
Oči im se još više raširiše, a usta otvoriše.

"Ash?", upita jedan mucajući.
"Ti si živ?", reče drugi I svi padoše na koljena, spuštene glave I s puškama pruženim u rukama ispred sebe.

"Nemam vremena za to sada, imam većih briga." Kažem dok zvijer podiže mudiwu u svoje ruke I ogromnim grubim palčevima podIže njenu majicu. Skloni pramen kose s njenog lica I tad ugledam ogromnu modricu na njenom čelu.

Pogledam u nos Dok-a koji leži beživotan na podu o shvatim da je to poklon moje mudiwe. Prstima prelazi preko modrica na njenom stomaku I niže osjeti toplu tečnost kako.curi niz njene noge. Podigne ruku I vidi tamno crvenu  tečnost. Prekriva mu prste I zvijer njuši zrak I onda zabaci glavu I glasna rika zatrese letjelicu. Rika pređe u zavijanje I shvatim da je to zapravo život, dio mene koji neću imati prilku upoznati koji izlazo iz nje. Život koji su mi drugi uskratili. Dijete koje neće vidjeti svjetlo dana. Gledam kao kapi padaju po njenoj majici I ostavljaju vlažne krugove.

Shvatim da zvijer plače. Bez razmišljanja, preuzmem kontrolu nad tijelom. Polako se smanjivam, a u rukama čvrsto držim svoj život. Prerežem dlan komadom metala na vratima I spustim na pamel I letjelica oživi.

"Kako vam mogu biti na usluzi, gospodaru?", reče robotski glas iz zvučnika.

"Na Romera! Odmah!" , viknem, a svi se razletiše kako bi sjeli na svoje mjesto. Okrenem glavu prema njima pun bijesa.

"Vaša dužnost je da se pobrinete za moju Lucy, vašu princezu. Vjerovaću da ste ucijenjeni I tražiću svakog ponaosob da mi ispriča svoju priču, ali sada nemam vremena. Njih šestorica stupiše naprijed I podignuše ruku preko srca I dadoše naklon. Zatim pokupiše stvari I ostaviše mene s polumrtvim doktorom I pretučenom ženom da letim na Romera. Letjelica zatvori vrata I krenu prema svojoj destinaciji.

Poljubim joj čelo I jače stisne uz sebe.
"Molim te, ljubavi, budi jaka."

Prolazeći kroz crne vremenske rupe stižemo, koje možemo koristiti kao kraljevska flota, stižemo na Romera u roku par sati.

Vrata se otvaraju I dočeka nas zapanjena posada uz zvuk iznenađenog Romera.

"Doktor!", viknem izbezumljen I krenem prema ambulanti ne obazirući se na ljude oko mene.

"Gdje je Lucy?" pita zabrinuti Romero, osvjetljavajići nam put prema ambulanti u kojoj nas čeka doktor.
Okrenem se ljudima koji naš još zapanjeno gledaju, mene I pretučenu ženu u mojim rukama.

"U okove s njim. Četiri stražara da ga čuvaju dok ne dođem." Pokažem glavom prema beživotnom tijelu uz zid. Mnogi nisu primjetili da tamo ima još neko, začuše se bijesni glasovi I oni krenuše po njega.

"Da, gospodaru!", rekoše u jedan glas.

Noseći svijet u rukama idem da mi potvrde ono što već znam. Mudiwa je izgubila dio nas u brutalnom napadu I sigurno, ali sigurno ću da se osvetim.
Nastavim koračati prema ambulanti, pomiren sa sudbinom I činjenicom da kad ti je previše dobro svemir pošalje neku nedaću da iskusi tvoju snagu. Problem nisam ja, nego koliko snage ona ima.

"Romero, pošalji po Lucy, Red-a I ostale. Želim ih tu u roku par sati."

"Da, gospodaru!"