Novi svijet🔚 Tiskana 📚

13. Poglavlje

Camila

Dan poslije ,probudila sam se sama. Osjećala sam se loše ,glava me ubijala. Plakanje samo donosi probleme. Ljudi su znatiželjna bića I odmah ih zanima zašto plačete a I uz to još dobijete glavobolju kao šlag na tortu. Osim što se izblamirate ,boli vas glava I morate ljudima ispričati poentu tog ispada.

Rastegnem se na krevetu. Mjesto pored mene je još uvijek toplo , ali zategnuto , poravnato a pogledam onda oko sebe , maramice , omoti i posteljina pod nogama . Ispravim se i pogledam po sobi , sve je opet uredno ,uragan Camila kao da nikad nije prošao tim putem.

Prvo pomislim možda je Camero sve sredio a onda se nasmijem na tu pomisao. Ash se očito ranije ustao kako bi pospremio. Super za njega. Pokupim omote I maramice ,zategnem posteljinu a iznad glave čujem početak pjesme Yesterday.

"Danas smo malo sarkastični ,ha Romero? Dobro jutro"

"Jutro shamwari. Pjesma se činila prikladnom. Malo sam istraživao I skidao muziku s tvoje planete."

"Super za tebe . Proširi vidike. Može li se to reći I za proširivanje muzike? Nema veze. Nego ,Romero, danas moram ,ali moram da stupim u kontakt s nekim sa moje planete. Neki loš predosjećaj imam."

"Naravno. Odmah poslije doručka vodim te do komuniikacijskog sektora. Tamo imaš sve potrebno za stupanje  u video kontakt s kim želiš."

"To!" skočim ,obučem se I pokupim svo smeće s kreveta I oko njega. 

Pomislim kako je dobro što se Ash vratio. Samoća je pokrenula taj hormonski ispad. Bila sam sama na brodu ,među ljudima koji nisu kao ja. Bila sam različita ,drugačija a niko se osim Romera nije potrudio da se osjećam dobrodošlo. Niko se nije potrudio stupiti u kontakt sa mnom I pitati kako se osjećam . Potrudio da se osjećam prihvaćeno.

 Ash je otišao svojim poslom, ostali su radili , nisam mogla očekivati da će neko gubiti vrijeme sa mnom. Nedostajao mi je miris pokošene trave ,boja neba, zvuk ptica. Romero pokušava ali to nije to. Nedostajala mi je moja prijateljica I njena  mala curica. Nedostajale su mi njene plave loknice I velike izražajne oči. Njen osmijeh kad me vidi I pretrpavanje moje torbe da vidi šta sam joj donijela. Nedostajale su mi njene male ručice oko moga vrata i taj predivni miris čistog i nevinog. Čak mi je nedostajao I onaj odvratni pas moje susjede što mi je kopao po cvijeću I krao obuču. Nedostajala mi je Zemlja.

To je rečenica koju nisam mislila da ću ikad izgovoriti. Da će mi nedostajati taj živi pakao. To mjesto koje mi je uzelo toliko a nikad ništa pružilo nije. Ali ipak mi nedostaje.

Romero otvori vrata I pratim ga koridorom kojim još nisam prolazila. Skrenemo do automata za grickalice jer danas i nisam baš gladna niti mi se da ići među sve njih. Ne srećem nikoga putem a nije ni čudo ,kao da imaju neko šesto čulo kad se tiče mene. Kao kugu me izbjegavaju ,osim kad jedem ,tad sam im najdraže biće. Uzmem čips nekom karticom što mi je Ash ostavio prije puta. Otvorim vrećicu koja je kao i obično pola čips - pola zrak. 

Skrećemo desno I sižemo pred neka siva vrata I ja pokucam. Niko ne otvara. Pokucam opet. Ništa. Stavim ruku na vrata iako mi je u podsvijesti milion scena iz horora kada ženska otvara vrata I ulazi u opasnost. Da se okrenem ipak?
Ne. Samo što sam mislila da koraknem ,osjetim da mi neko diše za vratom. Kosa mi se diže , hladnoća me obliva I stisnem ruku u šaku a vrećica ispadne na pod . Okrenem se brzo i  rukom u okretu zamahnem prema gore. Ne znam ko je , ne znam šta je I ne zanima me. Sve se tako brzo desilo I kad je panika popustila I adrenalin se smirio ugledam crvenu kožu na tijelu koje leži na podu. Romero se smije iznad na razglasu. Bio je to Red.

Brzo se sagnem do ošamućenog tijela. Koljena spustim do njegovim ramena I objema rukama ga uhvatim za ramena I prodrmam. Ništa. Oba dlana spustim na njegovo lice I prelazim da vidim ima li gdje otok. Ne mogu vidjeti gdje sam ga udarila ,koža mu je crvena. Kako ništa što sam pokušala ga nije dovelo do svijesti odlučim da novi udarac mora biti okidač. Ispružim dlan I iz sve snage mu opalim šamar. Glava mu se okrenula u stranu I oči zatreptale. Grmljavina se čula iz njegovih prsa I okrenuo je glavu prema meni. Oči su mu divlje ,crne a usne podignute i zubi su mu narasli.  Sad me već malo strah jer iskreno ne znam s čim ću da se suočim. 

Ali kao da je došao sebi , oči mu se promijeniše , zubi povukoše i on protrese glavom.

"Jesi ti normalna???" prva rečenica izgovorena od tog čovjeka . Glas mu je tako  melodičan iako je ton bio povišen.

Trljao je vilicu rukom i pomjerao vilicu lijevo - desno.   "Zašto si me udarila? Samo sam pokušao da se uvjerim da nisi zalutala."

"Dišući mi za vratom?" upitam

"Paa dobro , mogao sam drugačije pristupiti. Ali nisam mogao da progovorim. Očito si udarcem slomila i prepreku u mom grlu. Nego , šta tražiš ovdje ?"

"Romero mi je pokazao put. Moram da stupim u kontakt s prijateljicom sa Zemlje. Nešto nije u redu ,osjećam to ovdje." udarim se po prsima. "Mislila sam da će neko biti tu, ali očito nema , jer kucala sam i niko ne odgovara. A i ovo su ujedno jedina vrata za koje mi ne treba Romero da ih otvorim. Mada mi je mogao nagovjestiti da si ti, ali izgleda da voli da me zeza danas." Kažem i pogledam gore.

"Ajde da ti pomognem oko toga pa idemo da jedemo. Moraš mi nešto novo preporučiti. Hrana vam je odlična."  reče i pogura me unutar prostorije. I tamo je stotine monitora , duž cijele prostorije. Na njima slike različitih planeta, prostora oko broda, nekakvih nepoznatih predijela ,prostora unutar broda. Ne mogu više da gledam u njih jer me glava boli a i iskreno ne zanima me. Okrenem se prema Red-u.

" Šta sad?"

On pogleda u mene i nasmija se. "Tebe stvarno ne zanimaju informacije koje možeš dobiti s tih prizora i informacija koje možeš iskoristiti protiv nas?"

"Ne zanima me , nisam zainteresirana za informacije. Niti želim šta iskoristiti za vas. Iskreno ću ti reći nešto. Samo prije toga može li me iko osim tebe i Romera čuti?"

On ode i pritisne tipku na tabli i onda klimne glavom. "Reci sad."

"Ja nisam ono što svi misle da jesam. Mislim da je većina shvatila da ja nisam tipično nježno , naivno biće. Ja sam tajni agent na svojoj planeti. Najbolji među najboljim. Prije toga sam bila SEAL par godina. To je elitna skupina boraca na Zemlji. Preživjela sam pakao tu.  Onda sam odlučila da želim pomoći na drugačiji način , jer Zemlja je korumpirana. Ako imaš novac , imaš i priliku da upravljaš svijetom. Zemljom upravlja par elitinih porodica i koriste se svim mogućim sredstivam da zatupe ljude. Novine , tv, radio prenosi ono što oni žele. I kasno sam shvatila da je FBI samo alat kojima se oni služe. Zato , da , bila sam poslana radi informacija , ali to ne znači da ću ja to i da uradim. Ja sam sam pijun u njihovoj partiji šaha. Sredstvo za dostizanje cilja. Ali jednu stvar su zaboravili , da ja imam svoj mozak koji koristim. Zato , ne , ne zanimaju me informacije. Želim da saznam šta se dešava s Jenny i Jennifer. A oni ako žele informacije neka sami dođu po njih. Možda sam u početku bila skeptična i vagala da li da išta kažem , ali provela sam malo vremena sa svima vama i shvatila da nikad ne bi mogla da to uradima. Da vas tako izdam.Ni vas ni Ash-a. Bila bi ti zahvalna da zadržiš tu informaciju za sebe ako je ikako moguće. Ne želim da nekoga povrijedim , pogotovo Ash-a. On ne zna.

Red me gledao u oči i ono što je vidio u njima je očito bilo dovoljno jer je samo klinuo glavom.

Okrenuo se i pritisnuo tipku i poveo me prema stolici u samom kraju prostorije. U prostoriji je bilo pet stolica sa razmakom od par metara između njih. BIla je uska a drugačka. Ispred stolice na koju sam sjela bio je veliki monior. Red je kuckao nešto na tipkovnici ispred mene koja je imala neka slova , simbole ili šta već koje nikad nisam vidjela. Malo poslije pojavljiva se nešto zvano FaceGen i prazna rubrika za kucanje broja. 

Nestrpljivo ukucam broj dok me onaj loš osjećaj guši. Nešto se dešava. Znam da jeste.

Kliknem na slušalicu i ispred mene je Jenny-na slika s facebooka. Ona i Jennifer kako leže u cvijeću. Zvoni par puta i onda se ispred mene pojavljiva uplakano , crveno lice. Jenny. Izgleda ispijeno. Molim te Bože da je Jennifer u redu. Ponavljam u sebi.

Red pored mene vibrira bukvalno. Okrenem se i pogledam u njega a on ne liči na sebe. Porastao je i pretvorio se u onu zvijer koju sam vidjela kad je Ash ugledao mene. ALi nisam imala vremena da sad razmišljam o tome.

"Jenny , dušo , šta je bilo?" panično kažem.

"Cam, ona umire!"