Toliko je laži i prevara haralo ovim svijetom da su ljudi naučili da u svakoj riječi i u svakom djelu traže neki skriven, sebičan motiv. Čak i u najiskrenijem dobrotvoru, naći će tačku prljavštine.
Mislimo - danas ništa nije bezuslovno. Ni dobro djelo, ni ljubav, ni nečija ljubaznost, ni lijepa riječ.
U pravoj humanosti vidimo iluziju; ona je samo maska, a ispod nje uvijek je nož koji ubada leđa.
Kao ožiljak od zle ljudske prirode, ostao nam je cinizam.
I to, samo po sebi, nije loše. Evolucija naših naravi: cinizam je neophodno sredstvo za preživljavanje.
Tužno je što odbacujemo postojanje bezuslovne dobrote. Ne vidimo je, dakle, ne postoji; netačno, ne vidimo je zato što smo zatvoreni u ljušturama. Ako se ne otvorimo, kako ćemo znati čega ima izvan ljušture?
Bojimo se otvaranja, ispašćemo budale, povrijediće nas neko, probiće naše odbrambene linije, razvaliće i posljednju nadu.
Ipak, svjetlo na kraju tunela, ma koliko slabo treperilo, nije lažno, i uvijek je prisutno kao mogućnost.
Za tu mogućnost vrijedi rizikovati. Bolje to, nego utopiti se u razočaranju.
YOU ARE READING
Zbirka misli 3
RandomZa ljubitelje aforizama i nedorečenosti. Treći dio mog misaonog dnevnika.