Zbirka misli 3

14

Zanimljivo je koliko starci vole da se, u toku razgovora o životnim temama, vraćaju unazad i pričaju o ličnoj prošlosti. I ne samo da izlažu svoje anegdote, kako bi kroz primjere ukazali sagovornicima na određene stvari, nego se i u potpunosti uživljavaju u svoje riječi, kao da ponovo proživljavaju tu davno izgubljenu mladost, mijenjajući staračku stvarnost za svijet u mašti. U živahnim pokretima ruku i naprezanju dubokih bora na licu osjećam žar nostalgije koji se u njima nikada ne gasi, iako će oni to poricati. Traže trenutke u kojima bi mogli iznova ući u zlatno doba života, pa barem u mislima, utapajući se, kao nekada, u mladalačkoj snazi, bezbrižnosti i sigurnosti, koje ne poznaju kraja.

Ta očajnička potraga i neispunjena želja za povratkom su mi tako tužne, ali i lijepe, te ih puštam da vezu, čak i onda kad po hiljaditi put vrte istu priču, i pronalazim strpljenje da ih pomno saslušam, jer svi starci bi brzo uvenuli ukoliko bi im se osušili ti izvori sreće: izvori zvane uspomene.