Zbirka misli 3

114

Da li je zaista tačno da dobre ideje uvijek, prije ili kasnije, dođu do izražaja? 

Imam čudan osjećaj da je naše ubjeđenje da smo na vrhuncu, u svim domenima života, u odnosu na čitavu ljudsku istoriju - stvar najobičnije varke. Nesporno je da je čovjek dostigao velike visine, i da su sjajne ideje dobile zasluženu priliku da zasijaju i povedu nas koji korak više. Ali ko smije reći da je sadašnje stanje i naš sadašnji maksimum, te da moramo čekati stvaranje novih ideja za budućnost na još višim vrhovima? Ko se usuđuje pretpostaviti da baš u ovom trenutku nema onih ideja kojima je suđeno da propadnu, a koje su možda moćnije od naših najdivljijih maštaranja? 

Ah, čudni, pesimistični osjećaju - zar nije suđeno svim vrijednostima da procvjetaju? Nije. Negdje, u svijetu zaborava, postoji mnogo grobalja, čije su nadgrobne ploče prekrivene pahuljama vremena, a ispod kojih leže leševi uminulih genijalnosti. Mnogo je nevidljivih vrhova, viših od onih na kojim sada stojimo. I dok ovo pišem, ne mogu a da se ne zapitam, s radoznalošću avanturiste, gdje su i koliko je ideja koje bi mogle, a neće, uroditi plodom; da li što je zemljište nedovoljno zrelo za njih, ili što njihovi nosioci nisu svjesni ili dovoljno samouvjereni u njih, ili što ih vihori haosa razbacuju, onakve slabašne, još nerazvijene, dok ne utihnu u stadijumu fetusa... Ne znam razlog, ali svaki je podjednako tragičan.