Zbirka misli 3

20

"Novcem ne možeš kupiti sreću."

Između redova se osjeća gorčina siromašnih, jer siromašni najčešće ovo i izgovaraju.

Tvrdnja jeste tačna: novac nije sreća, zato što sreća dolazi iznutra. Ali glupost bi bila potpuno odbaciti njihovu povezanost.

Primjer: dogodi se zemljotres, dvije porodice su njime pogođene.

Otac prve porodice je seljak koga mnogi poštuju i vole, jer je prijateljske naravi i moralnog karaktera. Krvavim radom je izgradio kuću za svoju veliku porodicu, ali nije bogat i njegova poznanstva obuhvataju samo mještane.

Otac druge porodice je vješti biznismen koji posjeduje veze svugdje u svijetu, mnogo je bogat i moćan, kako lokalno, tako i u širim razmjerama. Kao i prvi otac, voljen je među mještanima, za svoje poštenje i jak karakter. On takođe ima polise osiguranja koje će sigurno potkrijepiti štetu izazvanu zemljotresom.

Recimo da je zemljotres uništio kuće obje porodice i ostavio ih bez hrane i skloništa. 

Za kog oca je vjerovatnije da će nastaviti da živi srećnim životom?

Druga porodica će se lakše oporaviti zbog novca. Drugim riječima, oni, donekle, imaju više kontrole nad spoljašnjim događajima, u odnosu na prvu porodicu koja mora više da se oslanja na dobro raspoloženje sudbine kako bi preživjela udarce života.

Dakle, kontrola daje sigurnost.

Sigurnost vodi ka stabilnosti.

Stabilan život je plodno tle ispunjenosti bilo koje ličnosti.

U suštini, čovjek bi trebao da stiče i unutrašnju, i spoljašnju snagu. Snaga: samokontrola i kontrola nad onim izvan.

Ma koliko jak karakter bio, neće opstati ukoliko nema neophodne resurse. Ako čovjeku prijeti umiranje od gladi i hladnoće, kako da bude srećan? Puki karakter ne puni stomak, ne plaća lijekove, ne omogućava školovanje.

Zato je glupavo odbijati indirektnu povezanost sreće i novca.

Kao što bi moji šaljivo rekli: "Daj nam, Bože, samo zdravlja, sreće... i para!"