Zbirka misli 3

21

Rušite zidove, prijatelji, ljudi!
Zar ne osjećate da guši kamenje?
Zar vam ne smeta buđ samoće?
Zar vas ne izluđuje u ćeliji bdjenje?

U sivoj sobici posmatram sumrak,
mrkim rešetkama od svega udaljen.
Tražim boju, tražim ruku čovjeka,
ali nema ga, boluje, iscrpljen.

Rušite zidove, prijatelji, ljudi!
Razbijte prizme nevjere i zlobe!
Predugo smo zatvoreni u cinizmu
iz kojeg se izliježu spodobe.

Mostovi su odavno porušeni,
bezdan pred nama podmuklo diše;
ni tople riječi, ni ljudskog dodira
među nama nema više.

Rušite zidove, prijatelji, ljudi,
il' će studen da zavlada u grudima!
Potrebni jesmo samima sebi,
ali mnogo smo potrebniji drugima.