Zbirka misli 3

182

Sve je više praznih lutaka u sivoj dolini gdje živim. I sve je više ličnosti u procesu pojednostavljivanja u lutke bez dimenzija. Gledam ih kako gmižu i isisavaju plodnost iz zelene zemlje, umjesto da razviju kičme i usmjere pažnju ka planinama. Gledaju one mene, i osjetim sitničavost i slomljene kosti u njihovim pokretima. Plač zvijezda para mi uši, a plaču jer im nedostaju avanturisti koji će se boriti da ih skinu s neba, jer gube vrijednost u pogledima mogućih avanturista. Sivilo je umanjilo i zamaglilo mete za naoštrene mačeve, koji se sada razmahuju besciljno, bezumno, obeshrabreno. I odavno se postavljaju pitanja: a za šta vrijedi da se oštre? Zbog čega? Da li vrijedi uopšte da se oštre?