Zbirka misli 3

70

Zašto muziku smatram superiornijom umjetnošću od književnosti? Evo glavnih razloga: (upozorenje: polazim od sebe; moje procjene su sve sem objektivne)

・Uticaj muzike: fizički i mentalni.

Kako fizički? Kontroliše tijelo - od brzih melodija i najpospaniji ustaju da zaigraju, dok laganije pak pokreću romantične i nezaboravne plesove; uzdiže igrače tako da će igrati i sa strancem s istom uzbuđenošću kao i s poznanikom; ko ne igra, sigurno će njihati glavom, lupkati rukama i cupkati nogama, bilo da sjedi ili leži; osjećaj adrenalina i neugodnosti pri mirovanju; neodoljiva potreba za pokretom; djeluje kao droga: stvara fizičku zavisnost, jedno slušanje nikad nije dovoljno!

Kako mentalni? Muzika može da utješi čovjeka, ako se njeno raspoloženje poklapa sa slušaočevim; može i da promijeni raspoloženje u par sekundi, ukoliko joj se prepustimo; nekima povećava fokus pri učenju, uljepšavajući proces rada, kao pozadinska muzika; nekima vraća mirise uspomena, koje su povezane s muzikom; uspavanke liječe nesanicu; muzika kao pilula za smirenje; može da nas ispuni energijom koju dotad nismo imali, a isto tako i da pokvari odličan dan; instrumentalne kompozicije - posebno u džez i bluz žanru - tjeraju čovjeka da stvara raznorazne panorame, pa čak i priče uz njih, jer pospješuju maštu; muzika navodi na zilion načina njenog interpretiranja, itd.

Tekst na papiru pola od navedenih stvari ne može da izvede.

・Izaziva više slika i asocijacija u umu nego najpoetičnija poezija. Zato su ideje u muzici beskonačne, zasebne za svakog pojedinca: sredstvo muzike su tonovi, a ne tekst koji nas vodi za ruku kao bebe, govoreći kud da obratimo pažnju i šta da izvučemo iz toga. Riječi su organičene, tonovi ne.

・Muzika je kraćeg životnog vijeka, ali i znatno intenzivnijeg, za razliku od književnog djela: kao da se porede orgazam i duga masaža!

・U književnosti - recimo u nekoj drami - ako bi više osoba pričalo istovremeno, to bi bila, naravno, nerazumljiva buka. S druge strane, u muzici možeš da slušaš dvadeset individua u isto vrijeme, i to neće biti buka, nego savršena harmonija!

・Muzika probija kulturne barijere. Za književnost je često potrebno predznanje da bi se uživalo u djelu. Za melodiju treba samo sluh.

・Muzika ne gubi prvobitnu ljepotu ni nakon hiljadu slušanja. Iz književnosti, po tom pitanju, jedino poezija može da parira muzici.

・Muzika je bliskija emocijama od hladnih slova u knjizi. Čulo sluha je suptilniji put ka našim dušama od čula vida. Zato u muzici vidim posebnije i vjerodostojnije sredstvo izražavanja duhovnog stanja čovjeka, što je i svrha umjetnosti, zar ne?