Moja glupava mana: tvrdoglavi ljudi me toliko živciraju da u nekoj raspravi postanem isto tako tvrdoglav, a možda i više, i to namjerno, samo zbog njih, samo za njih, da bih uzvratio istom mjerom i time pokazao kako glupavo zvuče. Kad do tog dođe, tu više nema objektivnosti, niti bilo kakve namjere da bilo ko od nas dokaže nešto, nego se sve pretvara u djetinjastu razmjenu udaraca, trenje rogova bandoglavih bikova.
A poslije se smijem svom bezrazložnom inatu i shvatam da sam isto tako trebao i maloprije da reagujem: smijehom. Tako bih zadržao dostojanstvo i istovremeno zadao pravi udarac "protivniku".
Direktno uzvraćanje je ponajčešće djetinjarija.
Dostojanstven smijeh prodire one neprobojne i uzdiže se iznad svih zakona.
أنت تقرأ
Zbirka misli 3
عشوائيZa ljubitelje aforizama i nedorečenosti. Treći dio mog misaonog dnevnika.
