Rijetko gledam televizor, ali kad gledam, to je najčešće ujutro, dok jedem doručak, s ocem koji prati redovno jutarnje programe.
I, Bože mili, koliko se nas dvojica iznerviramo zbog voditeljki koje vole da glume pamet!
Šta konkretno čine? Dovedu nekog stručnjaka i, kad hoće da pitaju nešto, one oduzmu pet prokletih minuta dok postave pitanje. I nije razlog tome što ne mogu da skrate priču - mogu one, i te kako! - ali hoće da zauzmu kadar, da bi se nametnule, kao da se takmiče u rijalitiju, i da što više pričaju samo radi pričanja.
Pošto gost konačno dobije riječ i krene da obrazlaže na zanimljiv način, ne prođe ni pet rečenica, a da ga ove ne prekinu kako bi postavile bespotrebno podpitanje ili dodale glup komentar. Pa te voditeljke više govore o medicini od doktora, i više znaju o politici od političkih analitičara! Dodaju neke nevažne misli, vrte ih ukrug, zavrću rečenice, ponavljaju već rečeno, šire govor unedogled raznim poštapalicama i uporno koriste izraze poput: "Taj i taj je kazao...", umjesto jednostavno "On je rekao", jer je glagol "kazati" rjeđi i, prema njima, namijenjen pametnijim ljudima, intelektualcima.
Na kraju se, jadne, nakašlju od tolikog blebetanja, pa uzmu gutljaj vode.
Te "velike" novinarke misle da je u razvlačenju pamet. E, blago njima i njihovoj pameti!
Znak dobrog novinara je, prije svega, konciznost i dobro korišćenje ono malo vremena što je na raspolaganju za program. Ostavite lijepe, vijugave rečenice literaturi.
أنت تقرأ
Zbirka misli 3
عشوائيZa ljubitelje aforizama i nedorečenosti. Treći dio mog misaonog dnevnika.
