Vojnički redovi lutaka haraju ulicama. I preko kojekakvih sokaka i prolaza, zavlače se u pore svakodnevnice i kulture. Brojnošću isti malo-pomalo zauzimaju svijet. Zato osjećam strah da me praznina privlači da i sam postanem praznina. Pucaju puške i uzvici: "Budi dio nas! Mi smo zajedno, mi istobojni! Ti nisi važan!" A ja bježim koliko me noge nose, jer neću da izgubim boju. Bez boje, bio bih niko, ništa, nigdje. Bez boje, nema života. Pa zamislite da Sunce izgubi zlatnu, a Mjesec svoju srebrnkastu boju? Da li bi i dalje bili sunce i mjesec?
KAMU SEDANG MEMBACA
Zbirka misli 3
AcakZa ljubitelje aforizama i nedorečenosti. Treći dio mog misaonog dnevnika.
