18. Andrea

4.6K 416 45
                                    

Srce u grudima nabija poput basa i dah mi zastane svaki put kad se moj pogled sudari s njegovim a one njegove usne naprave savršen luk dok me gleda sa obožavanjem. Čini mi se da u tim malim momentima svijet zastane i ostane samo ta nevidljiva žica koja je među nama i drhti samo da bi se približili jedno drugom i uzeli svoju dozu nečeg bez čega mi u poslednjih nekoliko dana ni jedan dan nije prošao. Ta potreba za blizinom, njegovim tijelom uz moje,  osmjehom i dodirom je neobuzdana.  Te usne su moja doza savršenog dana i lijek koji je neophodan da bi se osjećala potpunosti i dobro. Ne mogu da zamislim ni jedan dan da prođe, a da ga ne vidim, ne znam kako bi izdržala da budem duže razdvojena od njega. Ne znam kako je došlo do toga, ali jeste i ono malo opiranjankoje sam imala je nestalo zajedno sa polovinom strahova koje sam nosila u sebi. 

Opet je došao po mene na kraju smjene da me pokupi i osim mojih uzdaha pokupio je još nekoliko od mojih koleginica. Ovaj put mi je donijeo i cvijeće, a do sad svaki put po neku sitnicu koja bi me zaokupljala dok se opet ne sretnemo. Volim čokoladu i gumene bombone pa imam pozamašnu zalihu i u torbi i kod kuće.

Mislim da  u poslednje vrijeme letim u oblacima i da nogama jedva dodirujem tlo. Promjena na meni je vidljiva svima a i da nije, Vuka je nemoguće ne primjetiti kad dođe po mene nakon posla ili dok šetamo gradom. On plijeni pažnju bez imalo truda, ne obazire se na okolinu, a to samopouzdanje iz njega izbija u valovima, tako je magnetično i svojstveno njemu. Već dvije nedelje smo par i nikako ne mogu da se priviknem na to. Kao da živim tuđi život a ne svoj, sa trahom da će sve ispariti.

On je nevjerovatan muškarac, neko ko je samo jednim pogledom znao o čemu razmišljam i šta želim. Kao da je mogao da mi pročita misli, a zapravo me samo pažljivo slušao. Znao je kako čitati između redova i kako mi samo sa nekoliko riječi popraviti dan ili razliti crvenilo po mojoj koži, prljavim jezikom. Obraćao je pažnju na sitnice, na toliko nebitne stvari da mi se to činilo smiješnim. To je išlo do te mjere da je znao reći kako mi crvene čarape s likom Miki Mausa najljepše stoje.

Svaki dan se nekoliko puta pomolim da ovo nije san i da se ne bih probudila sama u svojoj kući, u sopstvenoj noćnoj mori, bez njega i svega ovog što osjetim kad sam s njim. Nikad nisam bila srećnija ni ispunjenija. Sva treperim, sav svijet mi je savršen i sve oko mene izgleda drugačije. Još uvijek negdje duboko u meni poput igle, bocne me nesigurnost ili paranoja zbog prošlosti jer sam mu prećutala još po neki detalj svega što je bilo. Nisu to nebitne stvari ali stoje između nas i svjesna sam da ću kad tad morati da se suočim s tim. To me podsjeti me da bi sve ovo lako moglo nestati poput iluzije i da se trebam malo prizemljiti.

Moj razum se kosi s mojim osjećajima i znam da ovo s Vukom seže mnogo dalje od zaljubljenosti. Lako sam prešla tu crtu s njim i pustila ljubavi da opet uđe u moje srce. Njega je više nego lako voljeti isto tako ga je lako i trebati, a ja manje-više, nemam kontrolu nad sobom i svojom osjećajima.

"Jesi li gotova" ne obazirući se na okruženje nježno me poljubi i slobodnom rukom zagrlio oko struka.  U drugoj je držao aktovku i sako, takođe ide s posla i vidno je umoran.

" Da... Jesam. Težak dan? " više je nego očigledno da je iscrpljen.

"Mislio sam da se neće nikad završiti. Idemo kod mene. Svratićemo po tvoje stvari tako da ostaneš i sutra veće" ne znam odmahnuti glavom, samo prepletem prste s njegovim i napustim duge hodnike ostavljajući posao na dva dana.

Mladen nas je dočekao ispred kuće i ostao da priča s Vukom dok sam ja u sobi uzimala sve što mi je potrebno za ova dva dana. Nije mi rekao da planira sa mnom ići negdje pa  se nisam ni trudila da ubacim neku kombinaciju za vani. Iskrena da budem ne bi ni voljela još jednom sresti majku negdje. Sva mi se koža naježi od same pomisli na to, a misli proključaju. Možda ću jednog dana i ja da budem nekome mama, nikad to ne bih uradila svom čedu, ali to što je ona uradila meni je bolesno u krajnju ruku. Šta god ju je natjeralo na tako nešto, ona bi trebala biti jača.

Zbog tebeWhere stories live. Discover now