Zbog tebe

3. Vuk

Rudi zora i prva naznaka svjetla tjera tamu noći najavljujući novi dan, novo svitanje. Ako se po jutru dan poznaje, moj bi mogao biti naporan više nego ikad.

Ustao sam jutros prerano i napravio kafu svjestan da se moram vratiti na posao,  a prije toga bih trebao otići do bolnice i izvući ove konce.  Za ovih pet godina koliko radim u banci ni jednom nisam koristio bolovanje,  a to mi je pomoglo da se proguram na poziciju zamjnika direktora.  Predan radnik vrijedan hvale je svugdje poželjan.  A ovih nekoliko dana su bili pravi pakao.  Zatvoren u stanu, bez veće komunikacije s ljudima i mojih uobičajenih aktivnosti me izluđivalo, ali mi je ostavilo dosta vremena za razmišljanje,  a Davor je bio jedini koji je svaki dan navraćao dva puta da provjeri kako sam i trebam li nešto...
Neke misli su kao živo blato, što se duže razmišlja o lošim stvarima, tama nas bliže i jače vuče sebi. Samo što sam ja sad jači,  a tama koja je nekad bila u meni,  onako duboka i živa sad je u drugom očima i u drugoj duši,  a ovih dana sam često puta pomislio na nju.
Ko bi rekao da ću je stvarno sresti nakon dvije godine i uz to jedva prepoznati?  Ljepša je nego li je pamtim, ima dobar posao i fizički se promjenila, ali sam ipak shvatio.  Prepoznao sam pogled pun bola i oči iz kojih beznađe zove da mu se pridružim. Sve ono od čega bježim me uvlačilo tamo i znam da je to teritorija na koju ne planiram zalaziti.
Šta li joj se desilo? Kakvu je to lekciju od života dobila, da se ispod anđeoskog lica krije onakav ponor? Samo oni slični njoj ili isto kao ona mogu to da vide.  Znam da nije moja stvar i da to vjerovatno nikad i neću saznati,  ali opet me nešto kopka. Trebao bih prestati razmišljati o njoj i njenim hladnim prstima na mojoj koži, ali ne mogu. Valjda me muči to što sebe vidim u njoj,što znam kako je biti razočaran u život i živjeti s teretom svojih grešaka i odluka.

Dok mi ova rana ne zaraste i pohod na kurve će morati da pričeka. Žene znaju biti znatiželjne a ja ne volim suvišna pitanja.Nedostaje mi uobičajene akcije sa ženama, možda čak i izlazak negdje na neko popularno mjesto. Po malo sam zapostavio život zbog poslovnih planova. Vrijeme je da se malo okrenem pravoj zabavi. Davor me već neko vrijeme ubjeđuje u to, mogu samo da mu zamislim facu kad mu kažem...

Pijuckao sam kafu i provjeravao mail poštu, poslao sam poruku sekretarici i rekao joj da ću kasniti nepun sat na posao,  a onda tek odgovorio na hitne poruke. Tek na kraju niza sam našao poruku od advokata. Iako nema ništa konkretno napisano u njoj, predpostavljam da se radi o nečemu vezanom za novac koji sam naslijedio  od roditelja. Vjerovatno se opet iz neke rupe izvukao neki dalji rođak. Javiću mu se kad uhvatim  malo vremena da odem do njega, danas imam malo veće obaveze.

Na prijemnom odjeljenju, gledao sam za svakom ženom obučenom u uniformu bolničarke, tražeći da vidim nju. Onu koja mi u poslednje vrijeme nepozvana svrati u misli i stvori napetost u cijelom tijelu. Ne mogu sebi objasniti to, ali bih volio mi to ne radi. Znam da je sve to plod  moje mašte i da ona zapravo nije ništa uradila. Iz ordinacije je izašla starija medicinska sestra i pogledala u mene. A ja sam pogledao u sat, kasniću na posao više nego li sam planirao, ali nemam izbora. Spustim aktovku na jednu stolicu i sjednem na drugu, nestrpljivo kuckajući cipelom od pod. Inače nisam ovako živčan, ali poslednjih dana ni sam ne prepoznajem.

Skoro sat vremena kasnije čujem kako prozivaju moje ime i ulazim srećući se sa doktorom koji me primio prošle sedmice. Mladenom Dragić. Ostavio je na mene jak utisak i zaslužio poštovanje samo zato što je spreman za ženu napasti nepoznatog muškarca, a pored toga rizikujući i posao i život.

"Zdravo, doktore" pružam mu ruku i on mi uzvraća pozdrav pokazujući na stolicu. Sjeo sam dok je on nešto kucao bez ijedne riječi.

"Zdravo, Vuče. Sad ćemo da riješimo i te končiće. Bićeš kao nov. Skini košulju sa sebe i sjedi mirno" prebacim sako preko stolice pa otkopčam košulju i oslobodim rame. Nas dvojica smo sami, a osjeti se nekakva čudna energija u vazduhu. Malo smo "popričali" ono jutro kad sam otpušten iz bolnice.Bio je poprilično žestok sa psovkama i bijesan na nekog dok me ispitivao-  Imao je čudna pitanja, a ja nisam imao odgovore. Zapravo se sve vrtilo oko misteriozne djevojke, koja je i mene zanimala. Pitao me kako je poznajem pa sam mu dao polovičan odgovor, da sam je slučajno sreo negdje u nekom lokalu. Čini mi se da mi nije povjerovao, ali sam mu onda rekao da je bila pijana i da je odbila da joj pomognem.  Pitao sam ga zašto je to važno, samo je rekao da mi ne može reći i tu se priča završila. Da li mu je ona djevojka? Nije udana, nisam joj vidio burmu na ruci, ali i da jeste to nije moj problem. Čini mi se da frustracije zbog nedostatka fizičkih aktivnosti i seksa dolaze na površinu...