Zbog tebe

14. Andrea

Ranjiva sam, svjesna svega što se desilo sinoć i sad po malo panična jer ne znam šta da radim.  Vuk spava u mom krevetu. Jedna ruka mu je prebačena preko mog jastuka, a druga zavučena pod njegov. Prekrivač mu prekriva savršeno dupe, a mišići leđa i nogu su mu izloženi mom pogledu. Bože, predivan je, a slika koju ja trenutno imam u glavi je pornografska. On i ja spojeni u surovoj potrebi. Ne osjećam strah, samo paniku od onog što slijedi, jer ne znam kako se postaviti prema njenu sad kad smo napravili taj korak naprijed. Trnci mi prođu kroz cijelo tijelo i svaki milimetar kože mi se naježi kad pomislim na predhodnu noć. Moj zaštitnik je postao moj ljubavnik. Da li sam donijela ispravnu odluku? U  grudima mi srce zatreperi i toplina mi se razlije ispod kože, ovo je opasno, veoma opasno. Stegnem pojas svilenog ogrtača jače nego što bi to trebala i izađem iz sobe ostavljajući ga da i dalje spava.  Trebam kafu i to duplu dozu da pregrmim dan.

U ruci okrećem svoju omiljenu šoljicu i pijem drugu kafu, a misli su mi i dalje rasute , ostale su zarobljene u prošloj noći i pomalo drhtim. Čujem kako njegovi koraci odzvanjaju stepeništem i čekam da se svaki trenutak pojavi u kuhinji. Udišem duboko, a u nosnicama osjećam njegov miris koji je ostao svuda po meni. Pomješan je sa mirisom seksa tako da imam osjećaj da se sve oko mene dešava nekom drugom. Odvikla sam se buđenja u dvoje, ali ovo jutros nije neugodno, već čudno. Djeluje mi nestvarno to što želi baš mene, od svih drugih žena.

"Dobro jutro" podignem pogled prema njemu. Go do pasa, razbarušene kose i još uvijek onako snen, stajao je samo na korak od mene. Kao u usporenom snimku, njegove ruke su putovale prema mom licu, a pogled spojen s mojim bio je previše za podnijeti u kombinaciji s njegovim dodirom. Sva sam se napela. "Jesi li dobro? Djeluješ mi kao da se nisi naspavala i da te nešto muči"

Pitanje je bilo na mjestu, ali ja nisam. Ćutala sam svjesna da  se sve promjenilo i da bi od sad pa nadalje sve moglo biti van moje kontrole. Kimnula sam glavom u potvrdan odgovor, a njegove pune, meke usne su dotakle moje.  Tiho je mumljao nešto u moje usne, a ja sam odjednom bila i drhtava i opijena.

"Reci bilo šta. Hoću da se uvjerim da te nisam traumatizovao prošle noći i da još uvijek imaš onaj svoj predivan glas" osmjehnuo se dlanom mi milujući obraz. Njegova ruka na mom licu bila je tako nježna poput pera.

"Da... Dobro sam. Jesi li za kafu" pažljivo me posmatrao i na kraju se široko osmjehnuo. Zna li on kako izgleda kad mu oči onako vragolasto zasijaju i kad se ovako nasmije? Ni jedna žena nema šansu da se bori protiv toga. Zašto sam mislila da bi ja mogla da se izvuček, kada je od samog početka među nama bila napetost koja nas je oboje privlačila.

"I za kafu i za doručak, a i spreman sam da ostatak dana provedem s tobom" nisam baš mislila da će jutro posle onakve noći biti ovako, a posebno da će htjeti provesti dam sa mnom. Imala sam svoje planove za danas, ali kako mi se čini izjalovili su se. Naspem šoljicu kafe njemu i dospem još malo sebi. Ruke mi lagano drhte dok me on posmatra  i na kraju ne privuče sebi u krilo.

"Danas moram malo da uredim ovaj haos i da odem do prodavnice po nekoliko namjernica koje će mi trebati sutra..." pričala sam, a on pažljivo slušao. Bila sam više nego svjesna njegovog tijela uz svoje, a još svjesnija svog koje nikad pored muškarca nije ovako gorelo.

"Imam bolju ideju. Idemo prošetati. Možemo kupiti sve što budeš željela, ručaćemo vani, a večeras idemo negdje da se malo zabavimo" zaprepašteno sam ga gledala i odlučno odmahnula glavom sjetila sam se kako je moj poslednji izlazak prošao.

"Ne idem u provod s tobom. Mogu pristati na sve osim na to" zadrhtala sam od nelagode. On ne shvata to. Ja sam neko za koga se on ne bi trebao toliko brinuti. Nisam vrijedna sve te pažnje.