Zbog tebe

9. Vuk

Jedva sam mogao skinuti oči sa nje. Boljelo me gledati u ljepotu koja je na dohvat ruke, a ne smijem da je obožavam .Previše je ogoljene kože ispred mene, a oči su proklete.  Proklinjao sam sam sebe jer nisam mogao da odolim mekoći  i njene kože, niti sam mogao se oduprem potrebi da je dotaknem. I sad bi voleo da znam kako protumačiti njenu reakciju. Vidim da me nije očekivala, izgledala je tako slatko i zbunjeno tako da nisam mogao odoleti bar jednom kratkom dodiru. Mladen joj je trebao reći da ću dolaziti povremeno samo provjeriti da je sve u redu. Nije mi jasno zhašto joj je prećutao to. Nikad  mi niko nije tražio uslugu kao on juče i ne znam kako sam uopšte pristao na to.  Ali evo me ispred nje nakon cijelog dana razmišljanja o onom što radim i kršim obećanja koja sam sam sebi dao. Nisam lud, nisam ni mlakonja koji ne zna šta želi, a ona je nešto što neću moći samo tako propustiti. Neka me osudi ko god želi ali odluku sam donijeo upravo sad. Trebaće vremena, ali ne može damo da uđe u moj život i izađe iz njega a da je ne obilježim kao svoju.

"Još mi nisi rekao šta radiš ovde" rumenilo u licu joj baš slatko stoji, ali me ujedno i raspamećuje, posebno kad priča ovako tiho. Glas joj je po malo drhtav, ali i dalje zvući baš lijepo i meko.

"Mogu li ući? Idem sa posla i prijala bi mi kafa" ona se nesigurno skloni sa vrata i pusti me unutra. Pustio sam je da prođe i krenuo za njom odmjeravajući joj duge noge tek malo preplanule. Da li je svjesna kako bez imalo truda izgleda nevjerovatno? Kratke hlačice joj uokviruju tako lijepo i oblo dupe, koje mami da ga pljesnem. Perverznjak u meni ne može da sakrije prljave misli.

"Kakvu kafu želiš" nisam primjetio da smo ušli u kuhinju. Bože, baš sam đubre! Ona je nesvjesna svega onog što se mota po mojoj glavi.

"Bez šećera, čisto crnu" kažem joj i spustim aktovku i sako na jednu od šank stolica, a drugu zauzmem sam. Ćutala je dok je pripremala šoljice i neko je pozvonio. Zar je zvala nekog da dođe?

"Možeš li nastaviti ili otvoriti vrata. Novčanik ti je na stolu" novčanik' Na tren sam se pogubio i opet je neko pozvonio pa sam ustao da otvorim vrata. Momak je stajao sa kutijom u ruci i širokim osmjehom na licu. Vjerovatno je očekivao da žena otvori, ali ništa nije rekao. Imao je kačket sa reklamom obližnjeg restorana.

"Dostava za gospođicu...." preuzmem kutiju uz jedno oštro zdravo i platim račun, nisam mu čak ni dozvolio da završi to što je htjeo da kaže, ne znam čak ni da li sam promrsio doviđenja. Ako ništa bar vodi računa o sebi i ne izgleda ni malo potišteno ili izgubljeno kao što je Mladen rekao da će biti. On je previše štiti od svega, a to nije zdravo za nju. Andrea treba promjenu, samo ne znam koliko smijem da je pritisnem.

Spustim kutiju na šank i pogledam u svoju kafu pa u Andreu. Rumenilo iz obraza joj se povuklo i sad je izgledala kao i obično, neodoljivo. Čeka nas razgovor i nekoliko trenutaka sam procjenjivao kako joj objasniti sve.

"Mladen me juče nazvao i zamolio da provjerim da li si dobro" odlučio sam da će najbolje biti da odmah kažem kako stoje stvari. Vjerujem da bi joj puno značila istina kakva god bila.  "Zapravo me zamolio da pripazim na tebe dok je odsutan"

"Ne treba mi dadilja i većinu vremena me nema kući. Zašto je tebe zvao. zaboga? Ne mogu vjerovati da ćeš me dadiljati" poprilično je bijesna što sam tu i ne sviđa mi se to. Volio bih da želi moju prisutnost kao i ja njenu. "O čemu li je uopšte mislio kad te zvao"

"Ne znam i nisam mnogo ispitivao, posebno kad je rekao da  će ostati nedelju dana i da planira zaprositi djevojku. Ne mislim ti disati za vratom cijelo vrijeme, ali on očekuje da ga svaki dan obavijestim o tebi"otpijem kafu i zadovoljno uzdahnem.

"Šta ti uopšte imaš od toga? Koliko te plaća da me čuvaš" umalo nisam ispljunuo kafu iz usta kad me to pitala. Od kuda joj ideja da sam plaćen za to? Nikad ovo nisam radio i nikad ne bih naplatio nešto ovakvo.  Ne poznaje me, pa donosi zaključke napamet.