Zbog tebe

31. Vuk

Prvi dan je prošao užasno...Nisam znao ni da li hodam. lebdim, ili sanjam. Osjećao sam se manje više mrtvo, ali sam disao i boljelo me sve u meni. Krivica je bila kao  hrđa, nagrizala je svaki put novi komadić i srca i duše. Polako sam počeo da se predajem.

Drugi još gore... To što sam znao gdje je i proveo pola noći u njenoj sobi dok je spavala ni malo nije olakšalo sve ovo. Želio sam je ali nisam htjeo da je prljam krvlju na mojim rukama, ne sad kad sam zbog svog djela kažnjen na najgori način.

Treći dan sam bio gore nego ikad, a četvrti pijan kao letva... Nemam pojma kako je vrijeme prolazilo, nisam imao volju ni da živim ni da dišem. Ono što sam radio bilo je čisto preživljavanje od danas do sutra i znao sam da će tako ostati dok ne budem mogao da se pokrenem sa mrtve tačke. Davor je dolazio da me vidi i pošteno me izgrdio. Nisam imao ni najmanju želju da se svađam s njim, Kad je vidio da nema nikakve koristi od toga što priča, jednostavno je otišao. S obzirom d anisam dobar ni za samog sebe, najbolje je tako.

Peti dan me Davor našao u stanu kako ležim samo u boksericama okružen flašama, ali on nije bio jedini koji me posjetio tog dana. Kaže da je bio zabrinut i da je morao da se vrati da me provjeri za svaki slučaj. Policija je takođe bila kod mene i raspitivala se. Zbog svega što se dešavalo bio sam među osumnjičenima i na korak da im priznam sve, ali sam na kraju zaključio da zbog njega neću trunuti u zatvoru jer je on bio onaj koji ga je prvi izbjegao. To me nekako i trgnulo iz mrtvila i natjeralo da svoju lijenu guzicu odvučem na posao i nadoknadim sve što sam zapostavio.

Odijelo koje sam navukao na sebe je bilo veće nego inače. Skinuo sam ga i bacio na krevet, potom prstima prošao kroz kosu i dlanovima preko lica.  Nisam redovno jeo, samo redovno pio i izgubio sam na težini. Pa nije to toliko loše, ali ne želim da se pretvorim u samu kost i kožu. Moram i da se obrijem. Posao je takav da zahtjeva urednost i nikad nisam bio traljav. Dvodnevna brada se inekako mogla tolerisati, ali ovo što ja sad imam na licu izgleda kao prašuma.

Trebalo mi je dvadeset minuta da se dovedem u red i uđem u kuhinju. Ne znam kako da podnesem ovu prazninu i u duši i u stanu. Sve što mogu da vidim i da osjetim je nedostatak života na svim mojim poljima. Ona je ta koja je promjenila mene, postala ono bez čega sam samo pola čovjeka i natjerala me da oživim. A šta sam joj ja za uzvrat dao? Bol... Bol i patnju... I na kraju je nestalo i ono naše što nismo ni znali da smo stvorili. Jedno drugom smo i prokletstvo i blagoslov. Mislio sam da o životu i o tuzi znam sve. Mislio sam da me boljela izdaja žene s kojim sam izlazio tad. Tad me bolio samo ego, bio sam iznevjeren. A srce i duša kad bole, oni nevidljivo krvare, čak toliko da bi vrištao. Lome tijelo da niko ne vidi, srce kuca samo da znam da sam ziv. Do sad nisam znao šta je patnja. Sad znam...

Tako je tekao dan za danom. Mladena sam zvao nekoliko puta, a pred njihovom kućom sam bio češće nego li sam i sam sebi smio priznati. Od kako je izašla iz bolnice, nisam bio blizu nje, ali danas kad sam je vidio na balkonu kako stoji i zamišljeno gleda negdje u daljinu, znao sam da moram napraviti nešto.

U ovom gradu , neću nikad moći da se oporavim od nje. Mislim da je vrijeme da se maknem i pustim tu ženu da nastavi dalje. Od mene nije dobila ništa što joj treba osim ljubavi, a zaslužila je puno više nego sam joj pružio. Da se nije desio Branimir, desilo bi se nešto drugo. Ja bih opet podbacio...

Dvije sedmice kasnije, odlučio sam da se vratim na trening kod Bobana i da pokušam da bar djelimično izazovem sam sebe na korak naprijed. Davor se nije slagao sa mnom, ali je meni trebalo to. Trebalo mi je da osjetim nalet adrenalina, neizvjesnosti i borbu. Nisam spreman odmah ali ću biti vremenom.

Danas sam u banci rekao direktoru da dajem otkaz. Želio je da ostanem po svaku cijenu, ali nisam pristao. Moraću da odradim otkazni rok i da sve svoje klijente, kao i nedovršene obaveze predam nekom ko će me zamijeniti. Posle treninga sa Bobanom, moram da odem i do Davora. Red je bar da mu objasnim i kažem za buduće planove. On će me razumjeti, a oduvijek smo prijatelji, možda i više od toga.