Zbog tebe

30. poglavlje

I dalje je mrak, ali ja sam budna. U dnu stomaka osjećam i težinu i prazninu, a to se pojača kada pored prozora vidim siluetu u polumraku . Ne treba mi neki poseban znam da shvatim ko je, ali očajnički ga sad trebam pored sebe. Da me voli, da me utješi, da mi kaže da je sve u redu iako nije, da mi stisne ruku, pokaže da se nije ništa promjenilo, ali nekako znam da se uzalud nadam. Ne sumnjam u njegove osjećaje, on me voli, ali hoće li mi moći oprostiti što nisam uspjela da sačuvam mali grumen ljubavi koji je kao život istekao iz moje utrobe. Jesam li od Boga opet kažnjena ili je jednostavno bila sudbina da je izgubim?

Pokušam da se podignem i pomjerim, ali nemam ni malo snage u rukama. Moje pomijeranje natjera Vuka da me pogleda i u dva koraka je pored kreveta.

"Budna si. Trebaš li nešto" u tami mu ne mogu baš dobro vidjeti lice, ali znam da me gleda, a iz tona njegovog glasa mogu da čujem koliko se brine.

"Trebam tebe. Samo tebe" promrmljam i suze me savladaju. Jecajući se nagnem na njega, lai njegove drhtave ruke me jedbva dodiruju i to samo po kosi. Da ne znam bolje, rekla bih da se sprema svakog trenutka da pobjegne. Znala sam da mu neće biti lako, ali nisam mislila da će me odbaciti tako lako. Sigurno su mu rekli iz kog razloga sam ovdje i sad jse zbog krivice jede iznutra. Najgore je to što nas ista oboje izjeda, a ni jedno ne može da uradi ništa po tom pitanju. Nisam znala, nisam čak ni slutila da bi mogla biti trudna. Nisam imala ni priliku da se izborim za svoje čedo, a trebala sam to nekako znati. Zar sve žene ne osjete tu promjenu na sebi jer nije mala stvar nositi ispod svog srca još jedno?

"Nemoj da plačeš. Ne mogu podnijeti toliko bola na tvom licu ni u tebi. Ne znam kako da  ti pomognem, a da ne zabrljam još više ili da te povrijedim još jače. Oprosti mi samo što nisam bio tu, što ne znam kako da ti pomognem i što sam ono što ti u životu ne treba" ukočim se jer je ovo prvi put da ga čujem kako sebe spušta tako nisko kao da je samo još jedno zrno prašine koje ću da pogazim, nebitan i neznačajan.

"Došao si , sad si ovdje... Pomažeš mi što me nisi napustio i što znaš da sam je izgubila. Nisam htjela... Nisam znala" jecaji postaju nekontrolisani, ne pamtim da sam ikad bila ovako osjetljiva. On polako obavija ruke oko mene kao da ću se raspasti u milion dijelova i privia me uz sebe. Više nije zid među nama, sad je jama i nema nikakve šanse ja je pređem i opet dotaknem njegovo srce, njegovu dušu.

"Nije dovoljno, dušo. To što sam tu nije dovoljno i neće promjeniti ništa. Volim te više nego sam sebe Andrea, ali trenutno sam toliko sjeban da ni sam sebi ne vjerujem. Toliko toga se dogodilo dušo, toliko sam pogriješio s tobom. Da sam bio obazriviji, pažljiviji, možda bi i sad imali našu malu mrvicu" osjetila sam je na obrazu, tešku poput olova i vrelu. Potom je sletjela još jedna, vrelija, teža, bolnija. Plakao je... Plakao je zajedno sa mnom, i nije krio koliko je slab. Vuk je bio oličije snage i moći, samom pojavom je davao do znana ko je glavni, a sad dok ga tama obavija i suze izbacuju iz duše ono što više ne može podnijeti samo je čovjek sa svim svojim slabostima i manama. Oboje smo slabi, jedno od drugog ne možemo više izvući ni gram snage zato što je nemamo, ali još uvijek smo jedno uz drugo. Bar u istoj prostoriji.

Dugo smo se samo grlili i puštali suzama, da očiste dio bola koji smo nosili u sebi. Ljuljuškao me u naručiju poput malog djeteta. Šaputao mi je koliko sam mu bitna i koliko me voli. Davao mi je osjećaj sigurnosti ali srce je nekako znalo da je to bilo samo trenutno. Znam ako zaspim  i kad otvorim oči da ga neći naći ovdje, jer su njegove ruke bile kao pamuk oko mene, a srce u grudima kao da mi se gasilo. Gubila sam i njega  zajedno sa svim ostalim što sam imala. Trebali bi nakon svega izaći jači ali nismo. Pogriješili smo negdje i sad snosimo posledice, ali ljubav nije dovoljno jaka da sama pobijedi.

"Spava mi se... Ali se bojim da ćeš nestati... Kad se probudim da te neće biti" promrmljam i na tjemenu osjetim njegove usne. Uzdiše bolno, a dodiri kojima me smiruje su drugačiji, On je drugačiji.