Zbog tebe

24. Andrea

I kada nam život dodijeli karte, one su obično i dobre i loše. A mi, koliko god mi iskustva imali i znali igrati, zamišljajući kako imamo stvari pod kontrolom,nesvjesni da na tom polju svi smo u neku ruku i dobitnici i pobjednici, prihvatamo igru i pravimo prvi potez. Ako smo sigurni u svaki naš korak, obično tada sudbina igra na blef, šaljući nam pogrešne signale, lako ćemo pomisliti da nam se sreća nasmiješila i samo odigrati svoj potez do kraja, sigurni u pobjedu. Tad se dese one nepredviđene okolnosti i ono što je na početku izgledalo kao dobra partija, postane čisti poraz. Ja nikad nisam voljela da se kockam, ali ovaj put sam sve što sam imala stavila na sto i čekam ono što mi je sudbina dodijelila. U životu sam češće gubila nego što sam dobijala, a ovaj put imam nešto zbog čega sam spremna čak i da varam. Samo što još nisam čula da je neko uspjeo da prevari sudbinu i pobjedi ono što je već unaprijed određeno.

Upijala sam ga u sebe i molila se da osjeti svu onu silu ljubavi koja u meni raste i svake sekunde postaje još veća. Nikad nikog nisam voljela ovako ludo i bez granica, tako snažno i postojano. Bilo je nekako magično ...  Oboje smo dobro, a moje sidro u nemirnom okeanu od života je tu i drži me na svojim grudima tako da pored njegovog plitkog ravnomjernog disanja mogu čuti i ravnomjerne ali snažne otkucaje srca. 

Već sam dugo ovdje u sobi okovana tišinom i nekim mirom koji nisam dugo osjetila. Iako većina stvari nije bila u redu, ovaj trenutak jeste, bar dok smo nas dvoje sami u ovoj sobi.

Vuk je spavao, a njegova ruka je počivala u mojoj. Davora sam natjerala da ode i presvuče se, a ja nisam mogla da napustim sobu pa ni na sekund. Znam da je još uvijek pod jakim lijekovima i da će mu mjeseci trebati da se fizički od ovog oporavi. Ja ću morati da se oslonim na samu sebe i da mu budem što manje opterećenje. mislim da ću mu čak malo moći i pomoći, kad se uselim kod njega u stan.
Ne znam da li bi tu odluku donijela tako brzo da nismo uletjeli u sve ovo sa Branimirom. Na kraj krajeva,  opet bih pristala, a na ovo mogu gledati kao na činjenicu koja je ubrzala proces i moje demone napokon stavila pred mene da se mogu suočiti sa njima.

Da budem iskrena, nisam mislila da ću se izvući iz onog hotela. Koža mi se i sad naježi kad pomislim kako sam bila izložena gadu od čovjeka.  Da nije onako odugovlačio, misleći da me niko neće tražiti opet bi me silovao.  Koža mi se sva naježi i tijelo zadrhti protiv moje volje na sve one slike koje se kao film odvijaju u mojoj glavi...

"Znaš... Volio sam te, bez obzira što sam te varao sa njom. Bilo mi je stalo... Iskreno, mislio sqm da ću uspjeti da te vratim, možda da mi oprostiš za sve, al ikad sam svoj plan pravio nisam začunao na nekog drugog u tvom životu. I one noći... Nisam htjeo da te silujem, ali bila si prokleto nedokazna... Pijana i psovala si kao kočijaš. Opirala si se i jednostavno se desilo" pričao je a ja sam se gušila u suzama. Na pamet mi nije padao ni jedan razlog zbog kojeg bi mi to uradio, ali on je očigledno lud. Pokšala sam se  sjetiti opet te noći, ali bila je to rupa u kojoj ništa osimcrnila nema. Potom mi je na pamet palo kako mi je bilo cijele dvije godine i kako sam se oporavljala od loših ljudi i loših odluka koje sam birala.  Pokušala sam ne vrištati, ali bol iz duše je bila previše fizička, previše jaka za podnijeti i vrisak mi sr oteo sa usana. Tad je uslijedio šamar od koga sam vidjela sve zvijezde.

"Mrzim te... Ti si čudovište... Ti nisi čovjek i nikad ti ne bih oprostila. Nikad ti se ne bi vratila" bijes i nemoć pomiješani u meni stvaraju haos.

"Nećeš se vratiti ni prokletom bankaru. On ima dovoljno novca za pet života, ne treba mu tvoj. Zato ćeš biti dobra curica i potpisati papire koje ću ti kasnije donijeti" prokleti novac, sve je to zbog novca. Njegov telefon je zazvonio i javio se.  S obzirom da je pričao u kratkim riječima i gledao me kao da će me ubiti, strah me nadvladao.  Znoj koji mise cijedio niz lice bio je hladan, a ja sam shvatila da sam nasjela na njegove laži.  Opet...
Ponovo će mi uzeti i ono malo čistog ponosa koje mi je Vuk vratio i moraću da nastavim da živim u živom blatu od života.  NIje ga oslobodio, neće ga ni pustiti. Čak i kad bi mu dala sve što imam, ništa se ne bi promjenilo.